Jesi li tijekom potresa napravio nešto što ćeš prepričavati unucima? Kako bi danas, s odmakom od više od mjesec dana ukratko sumirao doživljaje iz tog dana?
SVJEDOČANSTVA GRAĐANA
'Prvo što sam uzela iz stana je izdajalica. Bio je to loš hororac'
Mi smo to jutro dolazili iz vikendice prema Zagrebu, nakon što smo osjetili prvi potres, a drugi smo dočekali u autu na autoputu. Pičili smo tom cestom prema zapadu grada kao da nas goni Godzilla, a u isto vrijeme je preko telefona bilo nestvarno čuti vrištanje ostatka obitelji 'aaaa evo ga opet aaaaaa', kada je drugi put zatreslo.
Ulazili smo u grad, prolazili Alejom Bologne, a kolona auta išla je u drugom smjeru, bježali su kao u filmu... Mi smo valjda jedini išli prema centru, moje je osobno iskustvo tog 'potresnog' jutra. Nije kao iz nekog hororca, ali je moje.
Znala sam da nikome nije bilo lako tog dana i da ovakvih priča ima koliko i stanovnika Zagreba, što je preko 800.000, okolicu da i ne spominjem. Sljedeći korak bio je javiti se svojim prijateljima i poznanicima da mi prepričaju kako im je izgledao taj dan, a obratila sam se i ostalim sugrađanima u Facebook grupi 'Potres u Zagrebu - Svi mi u centru', i to s pitanjem 'Human of Zagreb, gdje si ti bio 22.3.2020.?'
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:17
Jesi li bio van Zagreba, u gradu? Jesi li bio budan, šetao psa, kuhao si kavu, spavao dok je treslo ili prespavao potres? Možda si taman bio na WC-u? Jesi li izašao van nakon prvog podrhtavanja ili ostao u stanu/kući jer nisi tako strašljiv? Što si uspio uzeti sa sobom istrčavajući van? Jesi li se skrivao po vani do navečer i kada si iduće uspio zaspati? Kako si smirio sebe, a kako ostale ukućane, djecu? Jesi li napravio nešto neuobičajeno što ćeš prepričavati unucima, osim što je situacija sama po sebi izvanredna i neuobičajena? Kako bi danas, s odmakom od više od mjesec dana ukratko sumirao doživljaje iz tog dana?, postavila sam im pregršt pitanja, realno ne očekujući da će htjeti ponovno 'soliti rane'.
Tek s nekim vremenskim odmakom vidim da ovakva vrsta 'emotivne terapije' nekim Zagrepčanima treba jer mi ih se javio popriličan broj. Čini se kako im je prijeko potrebno da imaju kome prepričati u svoje strahove i impresije tog jutra, pošto se pred obitelji i djecom 'prave' snažni. I tako su, više od mjesec dana poslije, ljudi počeli otvarati jedni drugima dušu, otvorena je i nova grupa na FB-u, isključivo za svjedočanstva građana, a mi ćemo ih, uz njihovu dozvolu, prenositi vama.
Gledajte na to kao na jednu veliku grupnu terapiju koja vas ne košta ništa, nešto što ćemo kao pisanu riječ ostaviti i sljedećim generacijama i javite nam se sa svojim iskustvima (u komentarima ispod ovog članka, na mail adresu reporter@24sata.hr ili na 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS).
Ivana Jović iz Travnog
Ivana Jović iz Travnog je u jutro potresa prvo pomislila kako mora spašavati djecu, uzeti nužno i bježati. Izdajalica je bila prva od stvari koju je zgrabila kad su ona i njeni počeli trčati s 10. kata.
- Trčimo i mislim si: Ajme meni kud sad potres pa nisam se ni izdojila, kud ću sad vani. Molim Boga da baterije rade, da izdrže bar jedno izdajanje... Strah! Ne znaš što se točno događa u gradu, kad ćeš se moći vratiti u stan. Nisi se oporavio od prvog eno bubne još jedan veliki potres. 5 po Richteru. U tom trenu se sjetim da nam beba baš danas ima 5 mjeseci. Pa kud već - prepričava nam Ivana.
Kada su izašli van imala je što za vidjeti. Ljudi su plakali, djeca vrištala, a nitko ne smije nikome blizu. Primijetila je i da je počeo puhati jaki vjetar, kako kaže, i snijeg se odnekud pojavio. Naravno sada, pomislila je, jer gdje je bio za Božić, upitala se.
- Zovu me svi da pitaju kako smo, a meni samo u glavi izdajalica i jesam li uzela sve dijelove. Hoće li raditi baterije... hoću li moć nahraniti bebu jer od rođenja tako jede. A gdje bih i kupila išta? Dućani porazbijani zbog potresa ili pak zatvoreni zbog corone. A i nedjelja je. Taman kažem mužu da bude u pripravnosti da se zaleti u stan po neke stvari kad grune još jedan. Slušamo vijesti. Kažu: Nemojte se još vraćati u stanove. Mislim si kakav loš hororac - prisjeća se Ivana.
Tada je bila spremna na 'trenutak istine'. Namjestila je izdajalicu i stisnula gumb. I izdajalica je proradila.
- Radiii!! Mlijeko curi! Kakva sreća!! Onaj zvuk izdajalice koji mi je već dosadio sad je bio melem za uši! Okinem uplašeni selfi. Sjedili smo u autu satima, izvukla puno manje nego inače, ali dovoljno za idući obrok! Kakva sreća. Muž me svako malo pitao jel curi, starija kćer navijala, a beba - bezbrižno spavala. I neka je. Bar netko - priča Ivana.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
