U ljeto 2019., prije točno godinu dana, Igor Nađ se pojavio pred kućom obitelji Tojagić i izvukao pištolj
UBOJICA S KAJZERICE
Prošla je godina od pokolja u Zagrebu: Ubio šestero, poštedio samo bebu. Ona je zbrinuta
Zločin bez kazne, tako bismo mogli započeti priču o masakru od prije točno godinu dana na zagrebačkoj Kajzerici, kad je Igor Nađ pištoljem ubio bivšu partnericu, njezinu sestru i prijatelja joj, njezina sina i njezine roditelje.
Krvavi masakr preživjela je jedino 2,5-mjesečna beba. Nekoliko sati kasnije odbjegli Nađ se ubio. Iz pištolja si je pucao u sljepoočnicu. Nema nikakvog postupka protiv mrtvog ubojice s Kajzerice i slučaj je zbog tih, kako zakon kaže, posebnih okolnosti, nakon zadovoljenja istražiteljsko-forenzične forme, konstatiranjem činjenica otišao u arhivu.
Njime će se možda baviti tek psihijatri, analitičari, mediji i ostali stručnjaci, samo u teoriji nagađajući što je bio motiv ovoga zločina iza kojeg su u konačnici ostali tragedija, jedna zatrta obitelj i sedam nijemih grobova.
Bio je četvrtak, 1. kolovoza. Nakon vrelog ljetnog dana obitelj Tojagić je u prizemlju kuće na broju dva u Ulici Radoslava Cimermana na zagrebačkoj Kajzerici bila na okupu. Bili su tu glava obitelji Dragomir Tojagić (61), supruga mu Filjka (63), njihove kćeri Maja (35) sa svojom 2,5-mjesečnom bebom i 10-godišnjim sinom Paulom Zambonijem, kao i Josipa (29). S njima je bio i Josipin prijatelj Davor Paušak (29) iz Zagreba. Nisu slutili ništa kad je među njih banuo Igor Nađ (36), inače nevjenčani Majin suprug i otac njihove bebe.
Satima prije dolaska sjedio je u kafiću na zagrebačkom Vrbiku. Bio je redoviti gost, svratio i tu jednom mjesečno kad bi se otišao ošišati u susjedni frizerski salon. Ovaj put je ostao dulje. Pio je. Konobari su nam ispričali kako je s prijateljem u razmaku od nekoliko sati popio litru i pol pelinkovca te pola litre viljamovke.
POGLEDAJTE VIDEO Brutalni pokolj na Kajzerici
Pokretanje videa...
01:27
Podiže se iz kafića i odlazi u nepoznatom smjeru. Nema ga nekoliko sati. Još ne znamo gdje je bio, što je radio i u kojem trenutku se odlučio zaputiti prema Kajzerici. Bilo je oko 21.20 sati kad se pojavio pred Majinom kućom, u pratnji njezina 10-godišnjeg sina Paula.
Prije toga je poslao dječaka da izvidi situaciju. Susjed nam je ispričao kako je mali Paulo pogledao kroz svaki prozor. Nađ se na trenutak zaustavio i pročavrljao sa susjedom Mehmedom.
- Igor me je prepoznao, bio je tu kraj grma. Javio se, pitao me kako sam. Odgovorio sam da sam dobro i pitao njega kako je on. Rekao je da je dobro. To je sve bilo oko 21.25 sati. Pitao sam ga kako bebač, a on kaže da je dobar, da samo jede i raste. I ja mu kažem da nema ništa bolje za roditelje, to je najveća radost. Pozdravim se s njim i kažem mu laku noć. Odgovorio mi je laku noć, a ja sam ušao u stan. Kasnije mi je proradio film. Nije govorio u hodu, nije krenuo dalje, samo je stajao - ispričao nam je prvi susjed.
'Nemoj, nemoj, nemoj!'
Nakon opuštenog razgovora, Nađ je izvukao pištolj i okrenuo se prema obitelji u dvorištu. Dragomir, Filjka, Maja, Josipa, Paulo i Davor nisu ništa očekivali. Pobio ih je. Sve ih je ubio.
Pucao im je u glavu i prsa. Poštedio je samo svojeg 2,5-mjesečnog sina. Susjedi su čuli pucnjavu i smrtne krike pa je netko pozvao policiju. Ostavivši iza sebe krv i smrt, šestero mrtvih, ubojica je pobjegao s mjesta zločina. Liječnici Hitne samo su mogli konstatirati šesterostruku smrt. Čudom preživjelu ili smrti pošteđenu bebu odmah su prevezli i zbrinuli u dječjem domu u Nazorovoj.
Susjedi su ostali u šoku.
- Ušao sam u stan. Za nekoliko minuta čula se pucnjava. Nakon prvih hitaca bila je mala stanka pa je počelo opet. Zvučalo je kao da lim odzvanja. Sin mi je došao s terena i ležao u krevetu. Pitao me što je ovo, kao da je ratno stanje. Došao je susjed Štef i počeo mi lupati na vrata. Vikao je da izađem. Rekao mi je da su pobili cijelu obitelj Tojagić. Nisam mogao vjerovati. Izašao sam na hodnik i vidio taj užas. Katastrofa - rekao nam je potreseni susjed Mehmed.
Na ulicu je istrčao i njegov sin.
- Izašao sam i vidio tijelo dječaka Paula. Odmah sam ga prepoznao, ležao je u krvi potrbuške. Drugo tijelo nisam uspio odmah identificirati jer je pola tijela bilo unutar hodnika, a pola van.
Pitao sam je li netko zvao policiju, a Štef je rekao da je on sad zvao. Ophodnja je došla odmah, a policajac nas je uputio da se vratimo. Igora nisam ni vidio. Kad sam izašao, već je pobjegao - ispričao nam je mladić. Štef o kojemu govori je Stjepan Grubina. On je prvi vidio posljedice pokolja. Pokazivao nam je tad rupe od metaka u prozoru.
- Pokušali su pobjeći kroz ulazna vrata. Dijete ništa nije vikalo, valjda je zanijemilo od šoka. Čuo sam Maju kako viče: ‘Nemoj, nemoj, nemoj!’ - rekao nam je susjed.
Pokušali smo i sad doći do njih, ali nisu bili zainteresirani za razgovor.
Samoubojstvo nakon bijega
Situacija se munjevito odvijala. Policija je krenula u potragu za ubojicom. Znali su, prema pričama svjedoka, samo da je ubojica pobjegao odvezavši se u automobilu Škoda Octavia zagrebačkih oznaka.
Dok je trajao očevid na mjestu stravičnog zločina, s druge strane policajci su bjesomučno nastojali ući u trag ubojici. Krug se ubrzo suzio jer su policajci imali informaciju da bi ubojica mogao biti blizak obitelji, zapravo nevjenčani suprug ubijene Maje Tojagić, koji ima i prijavljenu adresu gdje i ubijeni. Pregledavali su se videozapisi nadzornih kamera sa zagrebačkih prometnica. Tek negdje pred jutro na području Brezovice locirali su mu signal mobitela.
Znali su da je naoružan pa su u potragu za njim poslani i specijalci iz Lučkog. Obilazeći područje Brezovice, a slijedeći signal ubojičina mobitela, specijalci su naišli na ostavljenu Škodu na jednom bijelom putu. U vozilu nije bilo nikoga. Znali su da Škoda pripada Igoru Nađu.
Nastavili su pretraživati područje oko napuštenog auta. Nešto prije svitanja, pedesetak metara podalje od Škode, specijalci su pronašli beživotno tijelo muškarca. Imao je propucane obje sljepoočnice. U desnoj ruci držao je pištolj. Bio je to Igor Nađ. Pristigli liječnici samo su mogli konstatirati smrt.
Tajna odnesena u grob
Nakon krvavog zločina naložene su obdukcije na tijelima ubijenih, ali i njihova ubojice te u ovakvim situacijama uobičajena kombinirana forenzična vještačenja i ispitivanja koja su imala za cilj složiti mozaik i potvrditi da je Igor Nađ šesterostruki ubojica. Izuzimalo se i vještačilo tragove krvi s odjeće ubijenih i ubojice te mikro tragove kako bi se dokazao njihov bliski kontakt.
Vještaci balističke struke imali su zadaću povezati i dokazati da su zrna i čahure streljiva na mjestu zločina ispaljeni iz pištolja koji je pronađen u ruci mrtvog Nađa.
- Bio je spreman. Pogoci su bili precizni. On je očigledno bio izuzetno opasan čovjek. Stoga je ispravna bila i reakcija stožera odmah po dojavi o zločinu da se u potragu uključe najelitniji policajci iz Antiterorističke jedinice Lučko - rekao je zapovjednik specijalne policije Alen Klabot, koji je rukovodio potragom.
Vještačenja u pravilu određuju i nalažu, ovisno o tijeku postupka, nadležni državni odvjetnik ili sud.
POGLEDAJTE VIDEO Ubojstvo na Kajzerici
Pokretanje videa...
02:57
Pisanim nalogom vještaku određene struke navodi se koje činjenice on treba utvrditi. Vještačenja složenijih slučajeva u praksi se često obavljaju u poodmakloj fazi postupka kako bi vještaku na raspolaganju bilo što više činjenica konkretnog slučaja.
Zagrebački Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” pokriva gotovo sva područja vještačenja za potrebe složenijih kaznenih postupaka, od bioloških, toksikoloških, balističkih, mehanoskopskih, grafoloških, daktiloskopskih i ostalih vještačenja.
Monstruozni zločini diljem Hrvatske u posljednjih 15-ak i više godina, svaki na svoj način, zgrozili su i uznemirili hrvatsku javnost. Neki motivi zločina zauvijek će ostati nerazjašnjeni, jer su ih ubojice sa žrtvama kao vječnu tajnu ponijeli u grob. Dok stručnjaci, uglavnom forenzičari psihijatrijske struke, nastoje razaznati što je to što poremećeni ljudski um nagna na zločin, unatoč tome, svako toliko iznenadi nas neki novi zločin poput ovoga s Kajzerice od prije godinu dana.
'U principu za ubojice nema lijeka'
Što je to što tjera čovjeka da ubije drugog čovjeka pitali smo još lani uvaženog riječkog psihijatra Dragana Lovrovića, koji nam je pojasnio da to zapravo i nije pitanje na koje bi psihijatar trebao odgovarati.
- Mislim da je tu multidisciplinarno potrebno dati jedan odgovor što je motiv koji tjera na takav čin. Kod svih ljudi postoji destruktivnost. Svaki nagon ima svoju pozitivnu i negativnu stranu, svoje lice i naličje, svoj pozitiv ili svoj negativ. Kao što imate nagon života imate i nagon smrti. Isto tako, kao što postoji jedna konstruktivna energija u čovjeku, isto tako postoji i destruktivna energija u čovjeku. I sad ako ćete na konstruktivnu stranu staviti gajenje nekih interpersonalnih odnosa, ljubav, roditeljstvo i slično, imate destruktivnu koja sve to skupa razara. Krajnji čin toga u jednoj autodestrukciji bilo bi samoubojstvo, a ujedno u destrukciji bi bilo ubojstvo. Ako bismo ubojstvo gledali sa psihijatrijskog konteksta, onda opet to ne bih postavljao sa psihijatrijskog gledišta, mislim da je to multidisciplinarno, tu trebaju i sociolog i psiholog, jer tu je i u filozofskom smislu pitanje ljudske destruktivnosti - pojašnjavao nam je psihijatar Lovrović.
Jedan drugi sudski vještak psihijatrijske struke, čije ime izostavljamo, koji se godinama bavio analiziranjem teških zločina i profiliranjem ubojica, kaže kako se nijedan ubojica nije rodio kao ubojica. Svatko od njih se, pojašnjavao nam je psihijatar, zapravo rodio kao psihopat s formiranjem osobnosti još u ranoj životnoj dobi bez usađenih moralnih komponenti da bi njegovao, respektirao i poštovao drugoga.
- U principu za ubojice nema lijeka. Oni su nesavitljivi i otporni na sve. Da se neki poremećaj osobnosti uoči u mladim danima, još bi se možda donekle i uspjelo. To je teško prevenirati i prepoznati ranije. Te se ljude nakon zločina mora zatvoriti, ali kazne zatvora na takve ljude nemaju učinka. Svaki od njih će biti kriminalac i ubojica do kraja života. On tu komponentu nosi sa sobom. Možda samo neće dobiti novu priliku da to ponovi jer će biti ograničen. Da imaju priliku, neki bi to ponovili čak i u zatvoru - bio je konkretan sudski vještak psihijatrijske struke osvrćući se na ubojice.
S druge strane, ljudi koji su poznavali Igora Nađa još od djetinjstva pričaju drugu priču. Imao je turbulentno djetinjstvo, ponekad bi upadao u tučnjave u školi i u disku. Nekoliko godina je radio kao spasilac na Jarunu, a znao bi i preko ljeta odrađivati sezone na moru. Konobario bi i radio na štandovima s voćem. Igoru bliski ljudi tvrde da nije imao problema s drogom, nego s “priskrbljivanjem novca za stanarinu i hranu”.
S ubijenom Majom i njezinim sinom Paulom znao je doći u rodne Petrovce. Ostali bi tamo po tjedan dana, a tamo je Paulu kupio i bazen na napuhavanje, prisjećaju se Igorovi prijatelji.
Dijete je trajno zbrinuto
Zašto je onda uzeo pištolj i pobio cijelu obitelj, pa i nesretno dijete?
- Oni su se posvađali kad se rodila beba. Razišli su se tad. Ne znam zašto. Od tada on više nije živio kod njih na Kajzerici. Zadnjih pola godine uopće nije bio u Zagrebu. Došao je u Petrovce 8. srpnja, kad mu je ocu bio rođendan. Inače, otac mu sad živi u Švedskoj. Trebali su se tamo vidjeti 31. kolovoza, za Igorov rođendan - rekao nam je jedan od njegovih prijatelja i dodao kako nije bio čudovište kakvim ga se prikazuje u medijima.
Ipak, kolegice ubijene Filjke Tojagić, Majine majke, ispričale su nam kako se ona ponekad na poslu znala požaliti na Igora.
- Filjka je spominjala kako joj je zet jako ljubomoran. Znala je reći da je jako ljubomoran na Maju. Da je jako dobar, ali i jako ljubomoran na nju - rekla nam je gospođa u praonici u kojoj je Filjka radila.
I sad, godinu dana nakon mučnih ubojstava, što je, osim tuge, ostalo nakon masakra na Kajzerici?
Preživjelu bebu su već odmah nakon zločina željeli posvojiti mnogi u Hrvatskoj. Igorova majka izrazila je želju za brigom za dječačićem, a nadležni zagrebački Centar za socijalnu skrb odgovorio nam je kako su poduzeli sve odgovarajuće mjere i radnje u najboljem interesu i na dobrobit dječaka, koji je trajno zbrinut. Nisu dali više informacija i podsjetili su na suzdržavanje od objavljivanja senzacionalističkih sadržaja, jer isti mogu nepovoljno utjecati na život i integritet djeteta.
Kad smo se posljednji put čuli s Igorovom majkom, nije htjela pričati o sinovljevim postupcima. Nismo je pronašli ni u obiteljskoj kući u Brezovici. Sandro Zamboni, otac ubijenog Paula, bio je nedostupan. Susjedi nisu raspoloženi za razgovor. Ilija Paušak, otac ubijenog Josipina prijatelja Davora, kratko nam je rekao da nema što reći, osim da tuguju kao i prvi dan.
Rane su još svježe.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
