Bio je tu tog jutra, kolega mi je tad radio, započinje razgovor konobar u kafiću na zagrebačkom Vrbiku. Bilo je to jutro 1. kolovoza, otprilike deset sati prije nego što će Igor Nađ doći pred kuću u Cimermanovoj 2 na Kajzerici, izvući pištolj i pobiti šestero ljudi
REKONSTRUKCIJA SLUČAJA
Zadnji sati ubojice s Kajzerice: Pio cijeli dan i otišao u pokolj...
Prošlo je devet dana od zločina, ali mnogo je pitanja bez odgovora o jednom od najstrašnijih takvih zločina u glavnom gradu. Gdje je ubojica bio prije zločina, što ga je motiviralo na taj monstruozan čin, zašto se u njegovoj glavi zbio krvavi klik?
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Pokretanje videa...
01:24
- Došao je s prijateljem i sjedili su tu satima. Njih dvojica su u to vrijeme, u razmaku od tih nekoliko sati, popili litru i pol pelinkovca te pola litre viljamovke - govori konobar A. Ž.
- Dolazio bi jednom mjesečno sa ženom, kad bi se otišao ošišati u susjedni frizerski salon. Inače bi bio ok, zezancija, normalan u kafiću. Nikad ne bi bilo problema s njim... Njegov prijatelj iz kvarta, koji je s njim išao u školu, pričao mi je da je Nađ bio prvi koji bi smirivao situaciju kad bi došlo do nekakvih gluposti - tvrdi nam A. Ž.
- Ne znam, bio je normalan gost. Nemam pojma što mu se dogodilo u glavi - sliježe ramenima konobar.
Njegov kolega iz suprotne smjene potvrdio nam je sličnu priču. Djevojke u susjednom frizerskom salonu nisu bile raspoložene za razgovor, samo su nam kratko potvrdile da se Nađ tu dolazio šišati.
Ne zna se gdje je bio sljedećih nekoliko sati, nakon pelinkovca i viljamovke na Vrbiku. Odgovor smo pokušali pronaći na Remizi, gdje je s Majom živio kao podstanar. Međutim, sve informacije koje bismo dobili završavale su u dva rukavca: ili ga nikad u životu nisu vidjeli ili bi nas slali na lokacije iz kojih nije bilo moguće izvući suvisliju informaciju.
Na trešnjevačkom taksi stajalištu kažu kako nemaju pojma gdje se Nađ kretao. Imao je, naime, prijevozničku tvrtku Juri Žuri, koju je registrirao na kobnoj Cimermanovoj 2. Mrzovoljni taksisti sakrili su se u hladu, ispod nadstrešnice, dok je sunce žarilo obližnje tramvajske tračnice. Automobile su ostavili nekoliko metara dalje, širom otvorenih prozora. Kažu kako je, koliko znaju, Nađ vozio za Uber, a oni o Uberu nemaju dobro mišljenje.
Šalju nas u centar grada, u Masarykovu. Tamo je, navodno, Nađ redovito stajao sa svojom Škodom. Slijepa ulica. Ni jedan jedini od parkiranih taksista koji su se izmjenjivali u neposrednoj blizini Cvjetnog trga nije vidio ni poznavao Nađa. Ili barem tako tvrde.
Vraćamo se na izvorište, na Remizu. Konobari u trešnjevačkim kafićima vrte glavama na spomen Nađova imena. Nije im svejedno, ne žele govoriti o njemu. Nije dobro za posao da se zna da je bio njihov gost. Upućuju nas prema obližnjem kafiću, ali taj je zbog godišnjeg odmora zatvoren. Tamo je, kažu, Igor redovito dolazio. Zaposlenici okolnih kafića kažu da ga ne poznaju. Jedan konobar kaže da ga je vidio jednom, dvaput...
Pitamo ekipu za šankom u jednoj gostionici znaju li u kakvom je društvu bio. Je li se kretao među nekim mutnim ljudima?
- Svi smo ti ovdje malo mutni - smije se zalizani tamnoputi muškarac u žutoj majici.
- Ali reći ću ti jednu stvar. Nije on bio s Remize. Ne bi se on ovako lako izvukao da je bio s Remize - komentira samoubojstvo drugi “hrabri” prijatelj.
Prodavači stripova i odjeće također ništa ne znaju o licu koje danima nije silazilo s naslovnica svih domaćih medija. Jedna prodavačica u novinskom kiosku kaže kako nema pojma ni o kakvom ubojstvu, ni o Kajzerici ni o kakvom Igoru Nađu. Bila je, kaže, na godišnjem. Zbunjenoj ženi smo u kratkim crtama prepričali mučne dijelove stravičnog višestrukog ubojstva.
Nakon što je, prema konobarovu svjedočanstvu, popio veću količinu alkohola na Vrbiku, Igor Nađ nestaje na nekoliko sati. Pojavljuje se navečer, oko 21.20 sati, na Kajzerici. Dolazi pred kuću svoje djevojke Maje Tojagić, u pratnji njezina desetogodišnjeg sina Paula. Dječaka šalje da izvidi situaciju.
Susjed nam je ispričao kako je Paulo pogledao kroz svaki prozor. Nađ je zatim, nakon kratkog čavrljanja sa susjedom, izvukao pištolj. Ubio je Paula, Maju, Josipu, Filjku, Dragomira, Davora... Smaknuo je cijelu obitelj Tojagić, s Josipinim mladim zaručnikom.
Stjepan Grubina, prvi susjed, izletio je iz kuće i vidio dječakovo tijelo kako potrbuške leži u dvorištu. Drugi susjed je vidio neidentificirano žensko tijelo na ulaznom pragu. Pola tijela je bilo unutra, pola vani. Zajednički hodnik koji je vodio prema njihovim stanovima prošaran je tragovima metaka. Vidljiva je zarezotina u ormariću, kao i probijeno staklo. Jedan od susjeda ima zjapeću rupu u vratima od zalutalog Nađeva metka.
Nejasno je kako je Nađ, nakon što je popio toliku količinu alkohola, uspio tako brzo pobiti cijelu jednu obitelj. Bila je to egzekucija kao da ju je obavio profesionalni ubojica, komentirali su forenzičari. Sjeo je zatim u auto, onu istu Škodu kojom je razvozio mušterije, i nestao u smjeru Brezovice. Specijalna policija okružila je Kajzericu i dala se u masovnu potragu. Duge cijevi opkolile su kvart pod Hendrixovim mostom.
Našli su ga kasnije, oko tri sata ujutro. Locirali su mu signal mobitela. Okružili su ga i počeli dovikivati. U gluho doba noći, u obruču policije, Igor Nađ si je oduzeo život. Pucao si je u desnu sljepoočicu. Nikad neće odgovoriti zbog čega je počinio najstrašniji masakr.
Pokopan je u četvrtak, u krugu obitelji.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
