U poznatoj zagrebačkoj crkvi prilikom obnove pronađene grobnice stare 1000 godina

Posljednjih mjeseci pisalo se da tornjevi Katedrale više nikada neće biti isti, odnosno da će Katedrala biti niža? Je li to istina?

Foretić: To nije istina. Katedrala mora izgledati kako je izgledala prije potresa 2020. Sve se radi u tom smjeru i tako će se na koncu i napraviti. Kad će to biti i tko će to vidjeti, ne znamo.

Projektant ste obnove Zagrebačke katedrale od 1992. godine. Mnogi se pitaju zašto ta obnova toliko traje i koliko su potresi usporili obnovu?

Foretić: Obnovu Katedrale možemo podijeliti u dvije faze. Prva je faza do potresa i druga od potresa. Ono što se radilo u prvoj fazi bile su obnova i restauracija kamene plastike na Katedrali. Ovo što se sada radi i što se treba napraviti je tek dio posla – konstruktivno ojačanje, odnosno jedna prava konstruktivna obnova.

Kad je 1992. krenula obnova Katedrale, nitko nije računao da će niti tridesetak godina kasnije doći do novog potresa. Sve ono što smo konstruktivno mijenjali u nekim dijelovima zvonika, galerije, fijale i tako dalje – sve je to bilo proračunato za potres. I svi ti elementi nisu stradali u tom zadnjem potresu. Dogodilo se to da je pao južni zvonik, da se sjeverni morao demontirati. Ali to nije bilo vezano uz prethodno odrađen restauratorski dio.

Ovo što se danas radi je jedna sasvim druga stvar. Radi se na ojačavanju cijele Katedrale da može izdržati određenu jačinu potresa i da se u njoj više ništa ne ošteti.

Što se danas radi po pitanju obnovu Katedrale i koje su prognoze za završetak radova?

Foretić: Teško mi je to reći jer sve ovisi o financijskim sredstvima. To nisu mala sredstva. Uz to postoji i vremensko razdoblje kao faktor. Plan Crkve i Zagrebačke nadbiskupije je otvoriti srednju lađu za bogoslužje. Za to vrijeme bi se odvijali radovi na bočnim lađama, zvonicima i tako dalje.

Možemo li vremenski precizirati radove? Govoriti o konkretnim datumima ili godinama?

Foretić: Teško. Zasada je završeno ojačavanje svodova, svodnih kamenih rebara. A sad dok je postavljena skela unutar Katedrale predstoji nam oslikavanje svodova. A to će opet iziskivati neko vrijeme da se dovrši.

Obnova sakralnih prostora puno puta iziskuje promatranje iz nesvakidašnjih kutova i uvođenje inovacija. Koliko su konzervatori rigorozni oko obnove crkvi?

Foretić: Moram reći da u svom dosadašnjem radnom vijeku i tijekom svega što sam radio nisam nikada imao problema s konzervatorima. Njihova je uloga i želja, jednako kao i moja u svojstvu projektanta pokazati izvornost građevine. Šteta bi bilo to propustiti.

Radili ste na obnovi samostana i crkve sv. Franje Asiškog u Zagrebu. Po čemu je ta obnova bila posebna?

Foretić: Ta obnova je bila posebna utoliko što smo s njom prvom krenuli. Taj je projekt krenuo praktički već u jesen 2020., odmah nakon prvog potresa. Okupili smo vrlo dobru ekipu ljudi s kojima smo kvalitetno surađivali. Na čelu je bio profesor Trogrlić sa splitskog Sveučilišta. I crkva i samostan su se od temelja do krova morali ojačati zbog značajnih oštećenja. Kasnije smo stavili i podupornu skelu koja je sačuvala objekt od daljnje štete prilikom petrinjskog potresa.

Uz konstruktivni dio smo krenuli i s probnim arheološkim istraživanjima koji su rezultirali time da smo u sakristiji ispod zvonika pronašli grobove. Najstariji grob koji je bio presječen istočnim zidom samostana i sakristije datira iz 1100 godine.

Ostali dijelovi koje smo pronašli u zapuni svodova potaknuli su nas da idemo dalje istraživati prilikom čega smo pronašli okruglo kameno stubište koje zajedno sa zvonikom, crkvom i sakristijom tvori jednu građevinu koja je starija od svega što danas na istom mjestu možemo vidjeti. I sad, ako je to bio benediktinski samostan, onda nas cijela istraživanja i teorije vuku u smjeru da je možda upravo ova crkva bila prva katedrala.

Cijeli razgovor s arhitektom pogledajte na YouTube kanalu Koordinacije.