Priznao da je ubio Danku, sad kaže da je nikad nije vidio...

Srđan Janković (50), jedan od osumnjičenih za ubojstvo dvogodišnje djevojčice Danke Ilić, povukao je priznanje, a zločin je, kako tvrdi, priznao pod prisilom. Pred tužiteljstvom ponovno svjedoči i drugi osumnjičeni, Dejan Dragijević (50), a i on, kako saznaje Kurir, negira ubojstvo djevojčice nestale 26. ožujka u Banjskom Polju kraj Bora u Srbiji. Nakon što je iznio osobne podatke, Dragijević je rekao da "Danku Ilić nije ubio".

MONSTRUMI SE IZVLAČE Šok na sudu! Priznao da je ubio Danku i sve detaljno opisao, sad kaže da curicu nikad nije vidio

- On sad sve negira. Rekao je da dijete nije ni vidio kobnog dana na putu u Banjskom Polju. Rekao je da je on nije unio u vozilo i da je nije zadavio, kao i da tijelo nije bacio na deponij. Praktično, on je sad ispričao gotovo istu priču kao njegov kolega, osumnjičeni Srđan Janković, koji je u svibnju u tužiteljstvu također negirao zločin - rekao je za Kurir izvor upoznat sa slučajem.

Dragijević je nešto prije 10 sati doveden iz pritvora u Više javno tužiteljstvo u Zaječaru. Na prvom saslušanju poslije uhićenja 4. travnja priznao je zločin i sve detaljno opisao.

Kako je ranije izvijestila srpska policija, djevojčica je izašla na ulicu, gdje su je dvojica djelatnika Komunalnog poduzeća Vodovod udarila službenim automobilom. Stavili su je u vozilo i nastavili voziti, a u jednom trenutku su shvatili da se samo onesvijestila. Srđan je, tvrdili su, vozio, a Dejan je djevojčicu navodno ugušio nakon što se osvijestila. Tijelo su bacili na obližnji deponij, a tvrdilo se da je kasnije premješteno na drugu, nepoznatu lokaciju.

Policija je sumnjala da su Dejanu njegov otac i brat pomogli prikriti zločin i riješiti se tijela, zbog čega su uhitili i njih dvojicu. Tijekom ispitivanja Dejanov brat Dalibor je preminuo nasilnom smrću, dok Dejanov otac Radoslav negira zločin. Ubrzo nakon smrti sina preminula je i Dejanova majka.

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ Otac osumnjičenog za Dankino ubojstvo pušten iz pritvora: 'Mislim da je dijete prodano...‘

Ni na vozilu ni u njemu, kao ni na odjeći osumnjičenih istražitelji nisu pronašli biološke tragove djevojčice. Nije pronađeno ni tijelo djevojčice iako je odlagalište otpada gdje ga je osumnjičeni navodno bacio više puta detaljno i temeljito pretraženo. Pretraženi su i okolica mjesta nestanka, kao i selo Zlot iz kojega je obitelj Dragijević.

Zapravo, tužiteljstvo ne samo da nema dokaza da su Srđan i Dejan ubili malu Danku, nego, prema svemu sudeći, nemaju uopće dokaza da je ona ubijena!

- Sve što sam ranije govorio se obistinilo. I tužiteljstvo i visoki dužnosnici policije su se medijski eksponirali i tako htjeli glorificirati svoj rad koji je na kraju ispao nula. Cijeli slučaj temelji se na iskazima osumnjičenika u policiji, a nije poznato pod kojim okolnostima su ona dana. Policija već dulje vodi istragu, iako je zakonom predviđeno da istražne radnje provede tužiteljstvo. Cijeli slučaj prijavili su visoki policijski dužnosnici, koji su javno iznijeli detalje istrage, a to je neprihvatljivo - rekao je srpski odvjetnik Borivoje Borović za Nova.rs.

Da bi dvojica osumnjičenih radnika Vodovoda mogla imati veze s nestankom curice policija je posumnjala provjeravajući sva vozila koja su na dan nestanka ulazila ili izlazila iz Banjskog Polja. Među tim vozilima bilo je i službeno vozilo komunalaca. Utvrdili su tko ga je od radnika tog dana koristio i priveli ih na poligrafsko ispitivanje. Nakon što su imali reakciju na neka pitanja o nestanku curice, posumnjali su da znaju više i da bi mogli biti povezani. Uhitili su ih, a ubrzo poslije toga na konferenciji za novinare slavodobitno objavili kako su riješili slučaj ubojstva.

Kako tijelo nisu našli, zaključili su da su osumnjičeni morali imati pomagače pa su uhitili i Dejanova brata i oca. Iz vozila koje su koristili radnici izuzeli su na stotine tragova, no biološke tragove djevojčice nisu pronašli. To znači da nema materijalnih dokaza koji bi potvrdili da su djevojčicu uopće udarili autom, a onda ni stavili u vozilo te ugušili.

Spomenimo i da je policija u početku istrage poligrafski ispitala mnogo ljudi, no ne i sve koji bi mogli imati saznanja o slučaju. Čini se da su možda preveliku važnost dali nečemu što zapravo nije dokaz.