Besmisleno je objašnjavati trebamo li otključavati ili zaključavati vrata da se zaštitimo od neželjenih posjeta - odrješita je ravnateljica jedne zagrebačke škole koja poručuje: Vrata moraju biti zaključana!
Moja se škola zaključava i oko toga nema razgovora! Ali neke su nam škole poput kolodvora!
Već godinama se držimo odluke koju smo donijeli- bezuvjetno se škola mora zaključavati dok traje nastava! Po zakonu, ravnatelj je odgovoran za organizaciju rada škole. Samim time odgovoran je u prvom redu za sigurnost učenika, zaposlenika i imovine pa onda za sve ostalo što podrazumijeva rad škole. Nisam bila ponukana nekim incidentom pri donošenju takvog pravila, već sam zdravorazumski zaključila da jedino tako mogu biti sigurna, u onoj mjeri u kojoj mogu utjecati na vanjske faktore, da sam učinila sve što je u mojoj moći kako bih jamčila osnovnu razinu sigurnost. A pravilo je jednostavno: vrata se moraju zaključavati. I tu nema hoćeš-nećeš - tako je bez presedana. Taj čin proizlazi iz logike i gotovo mi je neshvatljivo da smo se doveli u poziciju da na premijerskoj ili akademskoj razini uopće raspravljamo o takvoj stvari - odlučno govori ravnateljica jedne hrvatske škole. I da, bila je, kaže, na meti kritika pojedinaca nakon provođenja te odluke jer si mnogi dopuštaju preispitivati pravila institucija, čak i ako nisu posve upućeni u funkcioniranje nekog sustava, njegove specifičnosti i cjelovitosti, a kamo li "živog organizma", kako opisuje rad jedne osnovne škole. A u takvim specifičnim situacijama se isključivo dosljednošću i pravilima mogu rizične situacije svesti na minimum.
- Pa većina nas, ako ne i svi, zaključavamo vrata stana kada izlazimo, zaključavaju se po inerciji i ulazna vrata zgrada, da uopće ne govorimo kako se privatne kuće zaključavaju, najčešće i na 'razini' ulaznih vrata i na 'razini' ograda, odnosno eventualnih ulaza u dvorišta. Kako onda uopće razmišljati da se vrata škole ne zaključavaju? Kada govorimo o sigurnosti, mi govorimo o listi prioriteta. Svaka škola ima domara i spremačice ili domare i spremačice. Oni dobivaju svoje radne zadatke i ovisno o prioritetima koje je postavio netko tko upravlja sustavom, donose se zaduženja. Pa ako nemamo osobu koja je plaćena da sjedi samo na porti, onda odlučimo da domar ili spremačica sjede na porti i propuštaju osobe u školu, ponovno u skladu s nekim pravilima. No, ako smo odlučili da je važnije da bude čisto nego sigurno, onda je to drugi par rukava. Na žalost, kada biste obilazili škole, vi biste sigurno našli i primjere gdje ćete naći nekoga da sjedi na porti i ne čisti, ali su vrata škole otključana ili otvorena, jer znate kako je nekada naporno nekome se ustati i propustiti osobu koja je stigla. Besmisleno je objašnjavati trebamo li otključavati ili zaključavati vrata da se zaštitimo od neželjenih posjeta - odrješita je ravnateljica.
Dodaje kako nisu rijetke situacije u kojima se djelatnici škola susreću s povišenim tonovima ili neugodnim prijetnjama, no ni u takvim situacijama, ako eventualno postoji zaštitar, ona ne vidi drugo rješenje. Na kraju krajeva, nitko ne želi da se u prostoru škole ponašamo kao u ratnoj zoni, opisuje naša sugovornica, pa zaštitari, smatra ona, ne bi trebali imati mogućnost nositi oružje. Dakle, jedino se u situacijama u kojima prijeti nekakva ugroza ili incident može pozvati policija.
- Žao mi je svih pogođenih ovom tragedijom i svašta se može dogoditi u životu. Međutim, ako smo poduzeli sve potrebne predradnje, mogućnost propusta se drastično umanjuje. Kroz lektiru upoznajemo djecu s pričom o vuku i sedam kozlića. Pa i ondje koza kozlićima govori da se moraju zaključati i nikoga ne puštati u kuću. Ne možete normirati sav život. Ali neke stvari ipak možete normirati kroz sustav, kućnim redom ili kako već. Pitanje je želimo li to ili ne. Odnosno, treba se usuditi. No, treba se postaviti i jedna jasna stvar - na mjesta ravnatelja nužno je postavljati one osobe koje mogu donositi odluke, ti ljudi moraju imati ozbiljnu odgovornost, ali i pravo donošenja odluka.
- Ako meni sad netko postavi još četiri norme, ako mi spremačica kaže ja to neću raditi, ne želim biti na porti, ja moram imati mehanizam kojim ću do toga dovesti, razumijete? Čula sam da je kolegica u Prečkom neko vrijeme zaključavala školu, pa su neki roditelji dizali bunu, prijetili i protestirali zbog zaključavanja, žalili se zašto djeca ne mogu malo zakasniti. I ona je popustila pred pritiskom roditelja. Tu, dakle, postoji i odgovornost roditelja. Svi moramo uvažavati školu i osobu koja donosi odluke. Jer kada se ne donese odluka - svi upiru prstom u osobu koja je kriva. Ali, kada ta osoba donese odluku, tada svi imaju potrebu tu odluku dovesti u pitanje.
Drugi sugovornik iz školskog sustava nam je ispričao nevjerojatnu priču o školi na zapadnom dijelu Zagreba koja već 40 godina ljudima služi kao prečica na putu do autobusa!
- Radi se o školi koja ima dva ulaza. Južni ulaz koriste svi koji si žele skratiti put do mjesta gdje žive. pa svakodnevno prolaze kroz školu. Na to, kako nam kaže sugovornik, upozoravaju 40 godina!
U jednom drugom dijelu grada nalazi se i škola u neposrednoj blizini jedne pučke kuhinje:
- Kad ljudi u toj kuhinju pojedu topli obrok, odlaze obaviti nuždu u školu. Bespomoćni smo, kažu nam upućeni.
Radnice u školi spasile djecu: 'Zgrabila sam ranjeno dijete i bježala od napadača s nožem'
Albanija nakon tragedije ukida TikTok na godinu dana. Premijer Rama: 'Ne treba nam to smeće'
VIDEO Kaos na granici: 'Voze se po zaustavnoj pa onda i po travi samo kako bi izbjegli kolone!'