Upoznajemo onu stranu ljudi za koju nismo ni znali da postoji. Lako je biti dobar i nasmijan kada nam je lijepo u životu, a kada se list života okrene, što onda?
KATA MIJIĆ:
Pravo lice ljudi upoznajemo tek onda kada se rastajemo
Na žalost, istina je da sami sebe upoznajemo cijeli život, a ponekad se čini kao da ne poznajemo ono biće koje nosimo u sebi. Zato i preispitujemo sami sebe, mijenjamo mišljenje, i ponašamo se kao da se ne možemo dogovoriti sami sa sobom. A kako onda upoznati neku drugu osobu? Stari ljudi su rekli: "Da bi nekog dovoljno upoznali, trebamo barem deset godina dijeliti stol i krevet." Je li to dovoljno? Nije, jer se nitko nikada ne može upoznati u potpunosti.
Svatko u sebi nosi cijelu riznicu maski, a one najiskrenije i najskrivenije ljudi pokažu prilikom rastanka. Da, u najgorim trenutcima sve je na kušnji. Upoznajemo onu stranu ljudi za koju nismo ni znali da postoji. Lako je biti dobar i nasmijan kada nam je lijepo u životu, a kada se list života okrene, što onda? Tko je kakav, najbolje se vidi prilikom prekida.
Svi znamo da su najgori prekidi između osoba koje su se nekad voljele. Što je ljubav veća, prekid je gori, a samim tim i razočarenje. Kad se ljubav pretvori u mržnju, nijedan udarac nije dovoljno nizak. Iz iskustva znam da je tako. Kako se snaći? Kako se pomiriti s tim da si ništa u očima onog tko ti je bio sve? Teško, jako teško. Pati srce, pati duša, pati tijelo, a pati i ego koji iz nas izvlači samo ono najgore. Blago onom tko u takvim situacijama može ostati miran.
Teško se nositi sa razočarenjem. Svi naši planovi padaju u vodu, svi naši snovi rasprše se poput magle. Onaj tko ti je nekad obećavao sve, skidao zvijezde sa neba, sada sipa najgore psovke i riječi poniženja.
Zašto? Zašto se ljudi ne mogu rastati u miru? Je li ikome to uspjelo? Svi mi u tim situacijama prolazimo pakao, a sa tim se paklom treba znati nositi. Za to nemamo uputstva, već ih krojimo po našoj stvarnosti. Nitko nas na kraj ne može pripremiti.
Naravno, bačeni smo u središte nevolje, i sami se snalazimo.
Prošla sam pakao razvoda, bolje rečeno, stazu pakla koja me je odvela u raj. Kraj je bio mnogo prije kraja. Nisam se razvela iz čistog mira. Ne samo da nije išlo, nego sam živjela pakao, i kraj sam doživjela kao veliko olakšanje. Odboluješ svoje prije samog kraja, onog zvaničnog. Trgneš se i shvatiš da zaslužuješ mnogo više od onog što dobivaš. Nisam sanjala o tome da me netko mlati, ponižava i ´časti´ pogrdnim riječima. Sanjala sam o nečem sasvim drugom.
Sanjala sam o ljubavi, o povjerenju, o predanosti, a što sam dobila zauzvrat? Udala sam se za jednu osobu, a živjela sa nekom sasvim drugom, jer se tom rečenicom najbolje mogu opisati promjene koje su se zbile. Ako se za nekog udamo, ne postajemo vlasništvo. Nismo korpa za loše emocije, niti vreća za boks. U brak ulazimo zato jer volimo, jer smo spremni podijeliti naš život sa nekim, i ne udajemo se da bi se netko iskaljivao na nama.
Ne postoji lijep prekid. Svaki je nasilan na svoj način. Uvijek postoji onaj tko pati više, onaj tko je ostavljen, i tko se ne može pomiriti sa krajem. Otkud u ljudima poriv za uništenjem druge osobe?
Jednom, kada upoznamo pravo lice osobe koja nas je nekad voljela, treba odgovoriti na bezbroj pitanja u našoj glavi. Tko je taj monstrum s kim sam živjela? Kako je moguće da smo voljeli nekog kao što je on?
Ne postoji pogrdna riječ koju nam nije uputio, ne postoji poniženje koje nam nije udijelio.
Jedan od razloga što sam se razvela je i prijevara. Znam, postoji bolja od mene, ljepša, postoji ona koja je izazov, a ja to više nisam bila. Postoji ona koja će mu dati sve svoje vrijeme, a ja ga ni za sebe nisam imala. Nakon što sam upoznala njegovo pravo lice, zahvalila sam mu se na prijevari, i na svemu. Nitko me nije naučio pameti kao on. Nitko. Prošla sam svoj pakao, ali je taj pakao imao smisla, i te kako ga je imao. Sada sam svoj na svome, i drugi brak mi i ne pada na pamet. Njegova velika ljubav je propala, isto kao i naš brak. Ako je mislio da može što hoće, e ne može! Prevario se.
Onog trenutka kada podcijeniš drugu osobu, gubiš bitku. Sjećam se, moji se nisu mogli pomiriti sa razvodom. Kad mi je majka savjetovala da se ipak pomirim zbog djece, rekla sam joj da bih, ako bih morala birati između braka i smrti, izabrala smrt. Nikad mi više nije spomenula pomirenje.
Ja nisam mogla izbrisati ono što mi je napravio, a nisam ni željela. Zaslužujem život, a ne poniženje, uostalom, kao i svaka žena.
Onaj tko je mlatio, ponižavao i varao, ima dvije kćeri. Kako bi se on ponio da se netko tako ponaša prema njima? Ne želim ni znati. Znam samo jedno, nikad mi nije bilo bolje u životu. Pakao koji sam prolazila, bio je samo put u raj kojeg zaslužujem. A njegov pokušaj pomirenja mi je smiješan. Najprije me volio, pa mrzio, pa sada… Trebao bi znati da je on zadnja osoba sa kojom bih bila. Neke riječi i udarci se ne zaboravljaju, a ja dovoljno volim sebe da opet ne pogriješim.
Katu Mijić možete pratiti i na Facebooku te na Instagramu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
