Jedan od kozmetičkih proizvoda bez kojih danas ne možemo zamisliti beauty scenu koristi se stoljećima te je nekada imao ključnu ulogu u raznim svakodnevnim ritualima
Povijest maskare: Od minerala, meda i krokodilskog izmeta do vazelina i crnih pigmenata
Od 3400. do 30. godine prije Krista, Egipćani su koristili kost i slonovaču kao aplikatore i miješali kohl (crne minerale antimonit pomiješane s ricinusovim uljem) s krokodilskim izmetom, vodom i medom kako bi stvorili prvu maskaru. Bio je to jedan od prvih beauty proizvoda koji je korišten u ritualima te je imao veliku važnost, veću od ljepote.
Egipćani su obrubljivali oči kohlom i koristili maskaru za produljivanje trepavica, ali i za još nešto - vjerovali su da su oči prozori duše, pa su ovim šminkanjem smatrali kako tjeraju zle duhove i lošu energiju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Maksaru su nosili svi - žene i muškarci. Drevni crteži Kleopatre otkrivaju da su maskara i oslikavanje tijela naširoko korišteni u ritualima koji slave zaštitu života.
Iako su Egipćani bili prva poznata era koja je koristila maskaru, tek se u viktorijansko doba ona proširila društvom. Polovicom 19. stoljeća žene tog doba satima su se odijevale i šminkale.
Viktorijanske dame eksperimentirale su s mnogo različitih kozmetičkih recepata, koristile su kreme od ruža, maskaru, olovke za oči, a sve to radile su kod kuće. Ljepota i njega bili su jako bitni, kao dio svakodnevice.
Miješajući pepeo s bobicama bazge na vrućoj vatri, viktorijanske su dame stvarale vlastite mješavine maskara, ali proizvodi nikada nisu bili plasirani na tržište, bila je to kućna radinost.
Godine 1872. patentiran je vazelin, čime je rođen najistaknutiji sastojak maskare. No, proći će još mnogo godina do finalnog proizvoda.
Prvu je pravu maskaru, sličnu onoj kakvu koristimo i danas, napravio 1917. Eugene Rimmel, od mješavine nafte i crne ugljene prašine. Crni pigmenti dali su teksturi dubinu tona, kako bi ona naglasila svaku pojedinu trepavicu.
Novu etapu u svijetu kozmetike započinje vodootporna maskara. Prvi put formulirana 1938. od mješavine 50% terpentina, vodootporna maskara, iako nova i jedinstvena, izazivala je razne kožne alergije.
Osim snažne kemijske reakcije vodootporne formule, nepodnošljiv je bio i miris.
Konačno se početkom 60-tih pojavljuje prava vodootporna maskara, koja postaje dio relevantnih beauty trendova, piše Lovetoknow.
Danas imamo niz varijanti, popularne su ne samo crne, već i maskare u bojama, od smeđe do plave i ljubičaste.