Tko je proizvođač? Robne marke bez potpune deklaracije

Robne marke trgovačkih lanaca jeftinije su od poznatih brandova, no kod kupaca izazivaju sumnju u njihovu kvalitetu. Kao i kod ostalih zakona i pravilnika, i u ovom slučaju zakonodavac ne štiti kupca, nego pogoduje trgovcima. Na ambalažama takvih proizvoda često nedostaju najosnovniji podaci. 

Primjerice, javila nam se čitateljica koja je odlučila prestati kupovati Dukatovo mlijeko nakon afere s aflatoksinom. Zalihe koje je imala kod kuće vratila je u trgovinu i počela tražiti drugo mlijeko. Otišla je u Interspar i kupila mlijeko njihove robne marke Budget. Silno se razočarala kad je poslije saznala da i to mlijeko puni Dukat, iako to na ambalaži mlijeka Budget nigdje ne piše. Piše samo da je proizvedeno u Hrvatskoj. U Pravilniku o općem deklariranju ili označavanju hrane, članak 6., stavak 7., piše da deklaracija zapakirane hrane mora sadržavati “naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i/ili stavlja na tržište”. Taj članak je tako sročen da ostavlja prostora za manipulaciju. Po njemu je dovoljno da na proizvodu piše samo naziv tvrtke koja proizvod stavlja na tržište. Zakon je dopustio trgovcima da zataje podatke koji kupce najviše zanimaju, a jedan od njih je i naziv proizvođača. 

Sročeno tako da ostavlja prostora za manipulaciju

Igor Vujović iz Potrošača građanima savjetuje da pažljivo čitaju deklaracije, ma koliko nejasne bile, i da se, ako imaju bilo kakvih sumnji, ne ustručavaju otići trgovcu i pitaju ga sve što ih zanima.  - Ne postoji suvišno pitanje kad je riječ o potrošačkoj sigurnosti – kaže Vujović. Odlučili smo provjeriti zašto je zakon takav da ne štiti kupca i shvatili smo da su, osim građana, deklaracijama zbunjene i državne institucije. Nazvali smo sanitarnu inspekciju i pitali ih kako komentiraju to što na deklaraciji mlijeka Budget ne piše da je proizvođač Dukat. Rekli su nam da ne smiju davati izjave te su nas uputili na Ministarstvo zdravlja. Tamo su nam rekli, nakon prvotne nesigurnosti, da ta tema nema veze s njima, nego da se obratimo Ministarstvu poljoprivrede. Odgovor od Ministarstva poljoprivrede nije stizao danima, a nismo ga dobili ni nakon pismenog i usmenog upita. 

I sad možemo samo zamisliti kako teško građani dolaze do informacija. Je li tu sve po zakonu ili možda ipak nije, na kraju su nam objasnili u Društvu za zaštitu potrošača. Zatrpani su pozivima i pismima zbunjenih građana koji se teško snalaze u nejasnim zakonima i pravilnicima. I kao što smo i sami zaključili, iako s ambalaže kupac ne može saznati tko je proizvođač i na osnovu toga odlučiti hoće li kupiti neki proizvod ili ne, sve je po zakonu. - Nažalost, svjedoci smo da državne institucije prebacuju nadležnost jedna na drugu, a potrošač je osuđen da kupuje robu, proizvode i hranu na vlastitu odgovornost - kaže Igor Vujović.