Ulaskom u EU veliki broj ispitanika 63% potvrdilo je namjeru češćeg kupovanja putem interneta radi uklanjanja prepreka kao što su carina i mogućnosti dostave
Internet i kupovina: Hrvati od ulaska u EU češće kupuju online
U Hrvatskoj se 64 % (EU 73%) pojedinaca koristi internetom i na njemu provodi više od 15 sati tjedno (EU 14,8 sati), a sve je više onih koji svoju kupnju žele obaviti preko interneta. Točnije, čak 98 % korisnika interneta traži mogućnost on-line kupnje, a 80 % ih kupuje on-line, što je vrlo blizu europskog postotka (87%).
Hrvati putem interneta najviše kupuju knjige, odjeću, putne karte, putovanja, elektroniku, kozmetiku te karte za koncerte. Ono što kupce muči je nedostatak povjerenja u virtualan način kupovanja, zabrinutost za mogućnost vraćanja i zamjene robe (15% građana EU), zabrinutost za način obrade prigovora, zabrinutost za sigurnost plaćanja putem interneta (35% građana EU) te nedostatak ICT znanja i vještina građana - potencijalnih kupaca.
Jedinstveni regulatorni okviri za sve članice EU
Širenje internet trgovine na zajedničkom tržištu utjecalo je pak na potrebu stvaranja jedinstvenog regulatornog okvira za sve članice EU, koji osigurava pravnu sigurnost za potrošače i trgovce, a što bi trebalo doprinijeti stvaranju poticajnog okruženja za prekograničnu trgovinu, čime se smanjuju troškovi poslovanja i stvara veća dodana vrijednost u gospodarstvu. Svega 8% trgovine na malo u Europskoj uniji odnosi se na prekograničnu trgovinu, iz čega proizlazi da prekogranični potencijal prodaje na daljinu nije u potpunosti iskorišten.
Na prekograničnu trgovinu, posebno prodaju putem interneta utječe niz faktora, uključujući i različita nacionalna pravila o zaštiti potrošača kojih se trgovci moraju pridržavati. Rezultat toga je donošenje Direktive 2011/83/EU Europskoga Parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. godine o pravima potrošača koja je prenesena novim Zakonom o zaštiti potrošača. Osim što uređuje prodaju na daljinu i prodaju izvan poslovnih prostorija potrošača, ova Direktiva sadrži i zajedničke odredbe koje se odnose na sve ugovore sklopljene između trgovaca i potrošača, a tiču se obveze informiranja potrošača o robi ili usluzi koju kupuje, ispunjenja ugovora, prijelaza rizika, obveze obavještavanja potrošača, dodatnih plaćanja, troškova telefonske komunikacije i slično. Rok u kojem potrošač može bez navođenja razloga raskinuti ugovor, odnosno u kojem se može predomisliti u pogledu zaključenja ugovora na daljinu i ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija iznosi 14 kalendarskih dana, umjesto dosadašnjih 14 radnih kod ugovora o prodaji izvan poslovnih prostorija, odnosno 7 radnih kod ugovora o prodaji na daljinu.Isto tako, novost je i u novom definiranju roka za jednostrani raskid ugovora u slučaju da trgovac nije potrošaču dao predugovorne informacije. Taj rok u novom Zakonu iznosi godinu dana (od isteka roka za raskid ugovora). Ujednačena pravna pravila uređena predmetnom Direktivom trebala bi doprinijeti visokoj razini zaštite potrošača, boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta i većoj razini pravne sigurnosti između trgovaca i potrošača.
RAPEX brzo upozorava o opasnim proizvodima
Sigurnost europskih potrošača misija je Europskog sustava za brzo uzbunjivanje za opasne neprehrambene proizvode (RAPEX). Taj sustav osigurava da se informacija o opasnim proizvodima brzo dijeli između svih tijela EU za nadzor nad tržištem pa se zaštitne mjere mogu poduzeti u onim zemljama u kojima se takvi proizvodi nalaze na tržištu. To je pridonijelo povećanoj razini sigurnosti europskih potrošača. Između 28 članica koje razmjenjuju informacije o mjerama i radnjama glede proizvoda koji predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost potrošača, od 1. srpnja 2013. godine je i Hrvatska, koja na taj način doprinosi visokoj razini zaštite potrošača u odnosu na sigurnost proizvoda na zajedničkom tržištu.
Broj upozorenja i obavijesti o mjerama koje su zemlje članice poduzele u svezi opasnih proizvoda na tržištu u porastu je i u 2013. godini. Tijekom 2013. godine između 28 zemalja članica EU razmijenjeno je ukupno 2364 upozorenja, od čega se 1981 informacija odnosila na ozbiljan rizik za potrošače (ostalo su bile obavijesti o nižim razinama rizika te druge obavijesti). Na temelju tih obavijesti poduzeto je 2147 mjera vezanih uz rizike. U prvih šest mjeseci nakon što je Hrvatska u 2013. godini postala članica EU, ukupno smo izdali 151 upozorenje o opasnom neprehrambenom proizvodu koji se nalazio na našem tržištu, a poduzeli smo 72 obvezne mjere (povlačenje proizvoda s tržišta ili mjera zabrane uvoza).
Pet najčešćih rizika zbog kojih su proizvodi identificirani kao opasni za potrošače
1. opasnost od ozljeda (23%)
2. opasne kemikalije (20%)
3. opasnost od davljenja (9%)
4. rizik od električnog udara (12%)
5. opasnost od gušenja (14%)
Zemlje porijekla opasnih proizvoda
- Kina i Hong Kong (64 %)
- EU (12 %)
- nepoznata zemlja porijekla (10%)
- druge zemlje porijekla (14%.)