Rukometaši se vratili, a nigdje nikoga: 'Nije bilo povišenih tonova. Nikada. Idemo u Tokio!'

Prije nešto više od mjesec dana hrvatske rukometašice na zagrebačkom aerodromu Franjo Tuđman dočekali su brojni navijači, posebna pozornica, pjesma... Svi su bili oduševljeni najvećim uspjehom hrvatskoga ženskog rukometa, broncom na Euru.

POGLEDAJTE VIDEO: Dolazak rukometaša

Ovaj utorak, njihovi muški kolege došli su puno prerano, ispali su sa Svjetskog prvenstva u Egiptu prije četvrtfinala, što ni u snu nismo mogli očekivati, ali pokazalo se realnošću ovakve Hrvatske. A na aerodromu - gotovo nikoga. Tek nekoliko ljudi iz navijačke skupine "Mi Hrvati" iz Bjelovara i Punta koji su razvili transparente.

Kapetan Domagoj Duvnjak najradije bi, kao i svi, samo prošao bez puno priče, ali ako neće kapetan stati...

- Nije ništa bolje nego sinoć, teško je. Već sam rekao da nismo bili pravi, nije ovo bio naš turnir i treba sada napraviti reset i krenuti u nove pobjede - rekao je Duvnjak.

POGLEDAJTE GALERIJU: Rukometaši stigli na aerodrom

26

Prilika za nove bit će za mjesec i pol dana na turniru u Montpellieru za Olimpijske igre.

- Moramo ostaviti ovo iza nas, nismo našli našu poznatu igru i moramo je naći za 40 dana kada nas čeka jako težak turnir, ali uvjeren sam da možemo proći. Je li jučer bilo povišenih tonova? Nije, ovdje je uvijek odlična atmosfera, atmosfera je uvijek odlična i tako će ostati.

Igor Karačić odgodio je operaciju samo da bi igrao na Svjetskom prvenstvu i za to zaslužuje pljesak.

- Navikli smo na negativne komentare, ali ima više pozitivnih i to nas drži. Lino? Nije bilo nekog posebnog govora, mi smo s njim svaki dan, znamo što i kako razmišlja.

Najpričljiviji bio je Marino Marić. Prvo je ušao s naočalama, a onda ih maknuo da razbije ozbiljnost.

- Pametnije je jutro od večeri, ali razočarani smo i podbacili smo u svakog segmentu. Sve su naznake bile da će biti odlično, imali odličan ždrijeb, vidjeli se u polufinalu, a od početka mučenje. Nismo bili ni brzi ni atraktivni, i za gledatelje je to bilo mučenje gledati. Mi smo probali, svi smo htjeli, trudili se, ali i emocionalno smo podbacili, posebno zadnju utakmicu. Nedostajala nam je i potpora na koju smo navikli - kazao je naš najbolji igrač turnira.

- Nije bilo nesuglasica, jednostavno nemam termin za ovo sve osim da više nismo zaslužili. Nije alibi, ali i cijelo je prvenstvo s ovim mjerama bilo čudno. No najviše je utjecala na sve naša loša igra, to je bio kamen kojeg se nismo mogli riješiti. Protiv Danske vodimo pa onda gubimo korak, dah, nismo imali snagu kao prošle godine da se vratimo nakon većeg zaostatka.

Kako ste se oprostili s izbornikom?

- On je nama sve ljudski objasnio i mi smo to mirnije podnijeli nego mediji. Da je bio šok, bio je. M smo u tome majstori.

I tako, otiđoše svaki svom poslu, klubu, pa do nove prilike da se pokažu da su i oni i dalje majstori. Unatoč ovih deset nesretnih dana.