Čitateljica nam je postavila pitanje o svojem slučaju i potrebi plaćanja dnevne parkirne karte. Što o tome kažu Zakon i udruga "Potrošač" - saznajte u nastavku.
Moram li platiti dnevnu parking kartu koju nisam tražio?
Pitanje: Jesam li dužna platiti dnevnu parkirnu kartu ukoliko je sama nisam zatražila? Pronašla sam je na vjetrobranskom staklu iako sam platila taj dan ukupno tri sata (3 sata po 4 kune) parkinga. U razmaku od ta tri sata je bilo samo 20 min koji nisu plaćeni, i odmah sam našla dnevnu kartu na staklu. Znači li to da sam zbog samo 20 minuta zakašnjenja morala platiti čak dvostruko više? Unaprijed hvala na odgovoru.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva: Po zakonu, dnevnu kartu morate platiti
Činjenica da ste se koristili uslugom parkiranja i nakon isteka plaćenog vremena, implicira da ste dali ponudu za sklapanje ugovora, odnosno da ste naručili uslugu parkiranja, slijedom čega je pružatelj usluge parkiranja i isporučio dnevnu kartu. Obzirom na navedeno, isporučena dnevna karta ne smatra se darom stoga ju je potrošač dužan platiti, u za to navedenom roku.
Vezano uz Vaš upit upućujemo Vas da se u pogledu eventualnih upita i nejasnoća oko naplaćivanja dnevne karte nakon proteka plaćenog vremena parkiranja, obratite pružatelju usluge parkinga, i to pisanim prigovorom, temeljem Zakona o zaštiti potrošača, a na koji je isti dužan odgovoriti u roku 15 dana od zaprimanja.
Udruga Potrošač: Iako je iznos previsok članak 54 definira da se kazna mora platiti
Kontaktirali smo udrugu Potrošač i za komentar zamolili Jadranku Kolarević iz udruge:
"Iako su se u medijima pojavile informacije kako se pozivanjem na članak 54 Zakona o zaštiti potrošača može izbjeći plaćanje dnevne parkirne karte, to nije točno. Članak 54 zakona se vrlo jasno odnosi na druge stvar ali ne i na parkiranje. Društvo Potrošač dosada je participiralo u radu Povjerenstva za reklamacije gdje stižu pritužbe na kazne vezane uz parkiranje. Naglašavamo kako kazne za nepropisno parkiranje moraju prvenstveno biti u funkciji očuvanja komunalnog reda kako bi se na taj način očuvao red na prometnicama. Također zauzeli smo se za produljenje trajanja maksimalnog trajanja parkinga po zonama te smo zadovoljni promjenama koje su postignute na tom planu, npr. produljenjem trajanja maksimalnog parkinga u 1. zoni jer je ograničenje od maksimalno jednog sata bilo prekratko. Nadalje zauzimamo se za ponovno promišljanje postavljanja pojedinih parkirnih zona koje su, po nama, krivo postavljene. Nažalost parkirne kazne u Zagrebu nisu u službi očuvanja komunalnog reda već su u službi ostvarivanja ekstra profita za tvrtku Zagreb Parking. Stoga i iznos dobiven od kazni ulazi i u proračun grada Zagreba. Udruga Potrošač zalaže se za žalbe na kazne u svim slučajevima osim u slučajevima gdje je kazna rezultat nemarnosti ili bahatosti vozača'".
Nadalje Kolarević dodaje: "Zbog načina na koji se ovakva kazna tretira u zakonu nije moguće pokrenuti kolektivnu tužbu koja bi tražila povrat sredstava uplaćenih u ime kazni. Jedino Ustavni sud Republike Hrvatske može osporiti ove odluke ocjenom ustavnosti naveden mjere. Nažalost, u Hrvatskoj su se razmahale aktivnosti gdje pojedinci žele 'do kruha bez motike', odnosno do bogatstva doći brzo i bez rada. Zbog toga, i zbog takvog načina rada nemamo razvoja nikakvih kreativnih ni poslovnih aktivnosti. Osobno sam izašla iz povjerenstva za reklamacije i time izražavam javni prosvjed i nezadovoljstvo činjenicom da su visina kazni i djelatnost parking servisa u službi stvaranja profita a ne održavanja komunalnog reda na ulicama. U Hrvatskoj javna uprava na svim razinama mora početi raditi korektno, pošteno i transparentno. Iako smo u sklopu udruge zatražili ocjenu ustavnosti visina parking kazni, budući da se radi o pljački i krađi od građana, ne vjerujem da će novac biti vraćen. Činjenica je da je ustavni sud jedina mjera koja to može zaustaviti, ali do tada mora proći puno vremena."