Mrsićev zakon o zapošljavanju mladih - ostvarivo ili ne?

U posljednje vrijeme svjedoci smo medijskih natpisa i podijeljenih mišljenja javnosti o prijedlogu novog Zakona za poticanje zapošljavanja. Poseban interes javnosti izaziva dio prijedloga koji se tiče zapošljavanja mladih koji nemaju - dovoljno radnog iskustva.

Jedna stvar je svima jasna - s obzirom da je veliki broj mladih bez posla, potrebne su mjere za zapošljavanje kako bi se broj nezaposlenih smanjio. Nakon što završi fakultet, mladi ulaze na tržište rada koje od njih, u većini slučajeva, traži prethodno radno iskustvo. Tu dolazimo i do svojevrsnog začaranog kruga u kojem mladi ne mogu dobiti posao i potrebno radno iskustvo te kao posljedicu svega toga dobivamo mnogo mladih i obrzovanih ljudi koji postaju nekonkurentni na tržištu rada. 

Promjene ili status quo?

Zakon popularno nazvan "Mrsićev zakon o volontiranju" donosi izmjene koje mnogi opisuju kao besplatno volontiranje jer se radi o “stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa”. Svi će poslodavci, država, javni sektor i privatnici dobiti pravo da s mladim ljudima zaključuju ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa. Za to vrijeme oni ne bi dobivali plaću, a poslodavac bi za njih plaćao samo mirovinski doprinos. Stručno osposobljavanje za mlade s visokom stručnom spremom može trajati jednu godinu, a za obrtnička zanimanja dvije godine, kako prenosi Večernji list. 

Također, navodi se i kako se u prijedlogu zakona spominje mogućnost da za vrijeme trajanja "stručnog osposobljavanja" država osigura 1600 kuna novčane naknade mjesečno, ali nigdje ne stoji da bi taj novac bio isplaćen svakome tko pristane na taj novi oblik zapošljavanja. Prema sadašnjim propisima, obveza stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa rezervirana je samo za mlade stručnjake kojima je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili drugim propisom kao uvjet za obavljanje poslova kao što su, primjerice, liječnici, stomatolozi i drugi koji moraju položiti stručni ispit. Njima se sada to vrijeme priznaje kao staž, a primaju i određenu naknadu. 

Rad bez plaće i garancije zaposlenja nakon što prođe ta godina poslodavci su dočekali objeručke, dok su sindikati pregovorima dobili tek ustupak da nezaposleni kojima država ne osigura 1600 kuna naknade neće biti brisani s burze ako odbiju “stručno osposobljavanje”. 

Prednosti i mane 

Ovaj prijedlog je stvorio nezadovoljstvo zbog sumnji da će poslodavci naveliko iskoristiti ovu situaciju. To je logično jer u slučaju da ovaj prijedlog zaživi poslodavci praktički mogu na godinu dana dobiti "besplatnu" radnu snagu i nakon isteka tog vremena te ljude ne moraju nužno zaposliti već ih mogu samo mijenjati i tako izbjegavati stalno zaposlenje. Pozitivno se gleda na novčanu naknadu od 1 600 kuna jer se javnost u pravilu slaže kako je bolje primati i taj iznos nego ne raditi i ne imati nikakvih primanja. 

Najveći problem nije samo u navedenim razlozima nego već i u tome da kada mladi ljudi i dobiju željeno iskustvo, stvorit će se veći broj konkurenata koji se neće imati gdje zaposliti jer se ne otvaraju nova radna mjesta. Onda će opet većina biti kod kuće i nakon osposobljavanja. Dugoročno gledano potrebna je strategija o poticanju poduzetništva čiji rezultat bi bio i nova zapošljavanja odnosno radnja mjesta gdje bi i mladi ljudi imali budućnost u zapošljavanju.

Za mišljenje smo pitali upravo one na koje se ova mjera odnosi - apsolvente.  Apsolventica na Sveučilištu u Zagrebu Franka B. nam je rekla: "Osobno se protivim Zakonu o poticanju zapošljavanja mladih jer će uvođenjem istoga u privatne sektore doći do izrabljivanja mladih. Zašto? Na tržištu je prevelik broj nezaposlenih mladih, osobita je "inflacija" onih visokoobrazovanih i to redom ekonomista, pravnika, novinara i sličnih društvenih znanosti. Vjerojatnost da će mladi nakon prve godine rada za 1600 kuna ostati raditi na tom radnom mjestu ravna je nuli. Dokle god ima novih diplomanata nema potrebe za isplaćivanjem pune plaće radnicima koji su iskusniji za svega dvanaest mjeseci. Ne treba zanemariti niti mogućnost dijeljenja otkaza stalnim zaposlenicima jer dokle god postoji netko koga privatnici mogu zaposliti za 1600 kuna zašto bi bilo koga plaćali više?! Ukoliko se već izglasao ovakav zakon, smatram da plaća mora iznositi makar hrvatski minimalac. U suprotnom poručujem ministrima čije je obrazovanje, uzgred budi rečeno, na istoj razini kao i moje, da pokušaju godinu dana živjeti na 1600 kuna uz sve skuplju struju, plin, stanarinu."

No, postoje i oni koji ne dijele mišljenje većine. Primjer toga je i mišljenje još jedne apsolventice  na Sveučilištu u Zagrebu Jelene B. koja kaže: "Najbolje bi bilo kada bi se svi odmah mogli zaposliti za prosječnu hrvatsku plaću, koju realno i zaslužuju". Ali u situaciji u kojoj se hrvatsko tržište rada nalazi "treba biti sretan s prilikom iskustva uz manju plaću". Prokomentirala nam je i aktualni linč mladih prema "Mrsićevom zakonu" uz brojne primjere iz vlastite okoline gdje su ljudi za početak volontirali da bi sada bili stalno zaposleni. Smatra da brojni mladi rade grešku ne prihvaćajući priliku koja im se nudi. Naglašava da je Mrsićeva mjera pogodnija mladima koje roditelji još uvijek mogu financirati, dok dakako postoje i oni koji rade da bi preživjeli. 

Vjeruje se da će prijedlog ministra Miranda Mrsića uskoro biti proveden u djelo. Preostaje nam vidjeti kako će mladi ljudi prihvatiti ponuđeno. Mogući su razni scenariji, od poslodavaca koji će ovu mjeru iskoristiti za dobivanje jeftine radne snage, ali i prilike za mlade koji na ovaj način mogu doći do iskustva s kojim postaju konkurentniji na tržištu rada.