Sudionici akcije Kunu po kunu Monika i Dario Matacun računali su koliko će ih zaista koštati njihov plan obnove dvije kuće za što im ukupno treba 20.000 eura
Kredit za obnovu ne dolazi u obzir jer kamata nije fiksna
Monika i Dario Matacun, sudionici akcije Kunu po kunu ovaj su tjedan nakon konzultacija s financijskim stručnjakom Zoranom Balijom iz tvrtke Progreso posjetili Raiffeisen stambenu štedionicu kako bi saznali koliko bi ih “koštao” novac koji trebaju da ostvare svoje planove.
“Ono na što nas je Zoran upozorio je pitanje ukupnog povrata novca kod zaduživanja”, kaže Dario Matacun. “Kod kredita se sve može dobiti odmah, ali ukupna cijena je na koncu za mene neprihvatljiva. Zato nam je sugerirao da razmislimo o stambenoj štednji. Mi novac trebamo za tri velike stvari. Prve dvije su obnova kuće u Zagrebu i obnova kuće u Novskoj. Treća je naš hir, u koji ćemo se upustiti ako bude prilike – radi se o drvenoj kući u lonjskom polju koju bi zaista željeli imati ukoliko je budemo mogli priuštiti. Naše je predviđanje da bi svaka od tih stavki koštala po desetak tisuća eura. Obnove kuća nisu hitne, plan je provesti ih kroz pet godina i štedjeti za to, a drvena kuća u Lonjskom polju može čekati neodređeno vrijeme”, složni su Dario i Monika.
Obzirom da je Monika, inače diplomirani agronom po zanimanju, trenutačno u potrazi za poslom, Zoran Balija im je kao i Mileni Nestić savjetovao da prvo štede kroz stambenu štedionicu samo kako bi prikupili što veći prinos na svoj novac. Tek nakon što se Monika zaposli, preporučio je otvaranje višestrukih štednji koje bi bile osnova za financiranje njihovih planova.
Na sastanku s višom savjetnicom za stambenu štednju i kredite Raiffeisen stambene štedionice Lidijom Raspudić saznali su proceduru štednje. Kada budu štedjeli za renoviranje i kupnju nekretnine, savjetovala im je otvaranje tri stambene štednje. Tako će moći iskoristiti maksimalna poticajna sredstva. Nakon perioda štednje mogu odabrati jednu od ponuđenih kreditnih linija. Pravo na kredit se stječe istekom najkraćeg razdoblja štednje, a mogu ga zatražiti već s 30 posto ušteđevine od ugovornog iznosa.
Njima odgovara činjenica da stambene štedionice ne rade razliku u kamatama bez obzira radi li se o kreditu za adaptaciju ili kupnju nekretnine.
Matacunima je bila i važna fiksna kamatna stopa, jer su, kako kaže Dario, željeli točno znati koliko bi im iznosio dug i koliko točno novca moraju vratiti nakon isteka kredita.
“Ovako ćemo se morati strpjeti za taj rok u kojem ćemo štedjeti, ali na kraju ćemo moći izračunati, podvući crtu i reći - posudio sam toliko, a moram vratiti toliko i nema ni lipe odstupanja i promjena. Računamo na to da će nam kroz vrijeme inflacija u manjoj mjeri mogla olakšati otplatu kredita. Vjerujem da će nam s vremenom rasti i plaće, a rata će cijelo vrijeme otplate kredita ostati ista” kaže Dario.
Lidija Raspudić napomenula im je da iznos koji oni štede nije zaključan, te da ne moraju dizati kredit na koncu. Isto tako, ako im ušteđeni novac zatreba prije isteka dogovorenog roka štednje, mogu ga dobiti nazad, ali bez prinosa i uz određenu naknadu.