Digitalizirajmo sve udžbenike i napravimo škole za 21. stoljeće

Klincima su mobiteli, tableti, laptopi i kompjuteri jako zanimljivi. Vide roditelje kako veselo klikaju, vide crtiće, igrice i pjesmice pa to uopće nije čudno. No, iz nekog meni neshvatljivog razloga, u našim školama još uvijek se koriste knjige. Puno knjiga, jako dosadnih knjiga, knjiga koje ne sviraju, ne pričaju, a zajedno koštaju barem kao jedan dobar tablet.  

Kao što danas svaka škola ima svoj popis udžbenika za svaki razred nije nikakav problem preko škole naplatiti od roditelja za digitalni komplet uz poštivanje svih autorskih prava. Takav, digitalni komplet, bio bi definitivno jeftiniji od istog takvog kompleta odštampanog na papiru. Certifikat o autentičnosti digitalnih udžbenika može bez problema biti povezan sa OiB-om i sve je riješeno bez problema i bez velike količine papira. Klincima bi bilo zanimljivije klikati po nekom tabletu uz nepregledne mogućnosti koje se otvaraju autorima da u sadržaj ubacuju video i audio zapise, linkove na dodatne informacije i još more toga što jedna digitalna knjiga može pružiti.

Nastavnici u nekim školama već su dobili svoje e-imenike, male tablete u koje upisuju sve što su do sada upisivali u imenik. Istina, za početak u nekoliko škola za probu pa tek onda u sve druge škole ali digitalizacije dolazi. Možda će jednog dana i roditelji imati bolji kontakt s nastavnicima i bez potrebe za dolaženjem u školu, online. Kliknite ovdje za primjer iz Čakovca.

Iako to, sada, zvuči jako lijepo ostaje pitanje - zašto to sve nismo i prije imali? Barem što se tiče e-imenika, sve se već ionako moglo napraviti i na prijenosnim računalima koji su, ako ćemo gledati cijene, jeftiniji od tableta koji je odabrao CARNet. Ali i tu je priča tako tipično hrvatska. Ma baš kao i s cijenama vrtića oko kojih nikako da se dogovore izgleda da je i pitanje cijene tog tableta vrlo interesantno, a sam natječaj, kao po nekom hrvatskom pravilu, prilično nejasan. Tko je i zašto odlučio da će uređaj koji će se nabavljati za škole biti uređaj od oko 4.000 kuna a ne sličan takav jedno 3 ili 4 puta jeftiniji ostat će kao i mnoga druga pitanja visjeti u zraku.

I sad, umjesto da se veselim što će moja princeza skoro sasvim sigurno za jedno 4 godine krenuti u potpuno digitaliziranu školu, bez ogromne torbe ili možda tek s ponekom bilježnicom, rastužim se kada vidim da i ovo nije provedeno kako spada. I umjesto da se veselim digitalnoj komunikaciji sa školom i nastavnicima, mene muči pitanje da li se to u našoj zemlji baš uvijek mora tako odvijati? Da li se baš sve mora provesti šlampavo, čekajući da se netko dogovori s nekim?

Djelujte sami

U svakom slučaju, ja sam poduzeo zaštitne mjere. Moj, točnije tablet moje djevojčice stiže danas ili sutra. Engleski smo naučili skoro koliko i hrvatski, a sve igrice koje se mogu naći na AppStoreu su ionako na engleskom. Rad s tabletom smo savladali preko tatinog mobitela, pa neće biti nikakvih problema. 

Što je najbolje od svega, nešto slabiji tablet sa 7“ ekranom može se nabaviti za manje od 1000 kuna pa kada to usporedim s cijenom nekih igračaka, koje bi 'kao' trebale biti edukativne, logično je zaključiti da se tablet više isplati. Nekako mi se čini da je sam tablet odlična opcija za klinca, koji će danas-sutra ući u svijet e-budućnosti. Od edukativne vrijednosti pa do cijene, to je uistinu jedna od boljih stvari koju sam mogao kupiti klincezici. Ako ništa drugo, digitalni udžbenici i e-čitači joj neće biti ništa strano, dok meni ostaje nada da će jedine igre koje će utjecati na njezino učenje biti one na tabletu. Umjesto, igara iz 'našeg vremena', igara koje se odigravaju iza kulisa, u kojima se dobavljači i oni koji raspisuju natječaje igraju s našim novcem.