Kao što su tijelu potrebni nutrijenti da bi se razvijalo i raslo, tako svi ljudi imaju i psihološke potrebe koje valja ispuniti da bismo napredovali. Evo što djeci treba pružiti za uspjeh
PUT DO USPJEHA
Ovo su tri stvari koje svoj djeci trebaju, ali ih često ne dobivaju
Društveni strah da nove tehnologije štete dječjoj sposobnosti da se usredotoče i budu uspješna dosegao je nove granice i sve više roditelja pribjegava drastičnim mjerama, piše CNBC.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:19
Na YouTubeu sve je više videa koji prikazuju roditelje koji bijesno upadaju u dječje sobe te čupaju igraće konzole ili računala iz zida, a uređaje bacaju u pod i razbijaju u tisuće komadića. No ono što roditelji ne razumiju jest činjenica da tehnologija sama po sebi nije problem, a provođenje strogih pravila nije rješenje. Korijen problema je nešto sasvim drugo.
Djeca imaju psihološke potrebe
Kao što tijelu za razvoj trebaju nutrijenti, tako i ljudska psiha ima potrebe koje joj omogućuju razvoj. Kad djeca ne dobivaju dovoljno "psiholoških" nutrijenata, sklonija su nezdravom ponašanju te traženju zadovoljstva na druge načine, najčešće u virtualnom svijetu. Pa ako želite odgojiti uspješno dijete, ovo su tri najvažnija psihološka nutrijenta koja trebaju djeci:
1. Autonomija
Iako zvuči kao užasna ideja, djeci treba sloboda vlastitih izbora. Studija koju su provodile dvije profesorica psihologije, Marciela Correa-Chavez i Barbara Rogoff, pokazala je da djeca srednjoameričkog podneblja koja su manje izložena formalnom obrazovanju pokazuju "više pažnje prilikom učenja nego njihovi vršnjaci koji su u zapadnjačkom sustavu obrazovanja".
Dr. Suzanne Gaskins bavila se istraživanjem tog podneblja desetljećima te tvrdi kako roditelji ondje djeci jednostavno omogućuju više slobode.
- Umjesto da roditelj odredi ciljeve, a zatim pruža poticaj i nagradu za ostvarenje ciljeva, djeca sama biraju svoj cilj, a roditelji ih u tome podupiru kako god mogu - kazala je.
Većina škola u Americi i sličnim industrijaliziranim zemljama predstavljaju antitezu mjesta na kojem djeca imaju autonomiju sama odabrati svoje ciljeve. U svojoj studiji Rogoff je primijetila da čak i kad djecu napusti pažnja, uvijek je u blizini netko od odraslih tko će ga usmjeriti.
Što roditelj može učiniti?
Umjesto da ste onaj tko provodi stroga pravila kad je u pitanju vrijeme provedeno pred ekranom, pomozite djeci da sama stvore svoje granice. Cilj je da sami shvate zašto je važno ograničiti vrijeme pred ekranom. Što više odluka donesete s njima, a ne za njih, oni će biti spremniji slušati vaše upute.
2. Kompetencije
Razmislite o nečemu u čemu ste dobri. Primjerice, u kuhanju slasnog obroka ili paralelnom parkiranju na usko parkirno mjesto. I zbog toga se osjećate dobro, zar ne? Taj osjećaj proizlazi iz vaše sposobnosti da postignete uspjeh u životu. Na žalost, radost uspjeha među djecom je danas rijedak osjećaj. Djeca često dobivaju poruku da nisu kompetentna u onome što rade. Taj problem potiču i standardizirani testovi.
Oni ne prihvaćaju činjenicu da je svako dijete drugačije. Ako djetetu ne ide dobro u školi i ne dobiva potrebnu individualiziranu pomoć, ono će početi vjerovati da je nemoguće postići kompetencije. Zato se prestanu truditi. U nedostatku kompetencija u učionici, djeca se okreću nezdravim ispušnim ventilima ikako bi osjetili uspjeh i razvoj.
Tvrtke koje proizvode igre, aplikacije i druge slične stvari sretni su što mogu popuniti tu prazninu i djeci ponuditi "psihološki nutrijent" koji im nedostaje. Znaju koliko korisnici vole stići do nove razine, dobiti nove sljedbenike ili ostvariti cilj u igrici. To djeci daje osjećaj uspjeha.
Što roditelj može učiniti?
Popustite na sportskim ili akademskim aktivnostima vaše djece, kao i na pritisku i očekivanjima koje ste postavili pred mališane. Razgovarajte s djetetom o tome što ono voli raditi, a zatim ih ohrabrite da u tome postigne kompetencije.
3. Povezanost
Kao i odrasli, djeca vole osjećati se važnima i u svom životu imaju ljude koji su im važni. Mogućnost da to ostvare te da zadovolje tu potrebu proizlazi iz igre s drugima. U današnjem svijetu promijenila se priroda igre.
Dok su prijašnje generacije ostajale nakon nastave na školskom igralištu te su ondje stvarali društvene veze, mnogu djecu danas odgajaju roditelji koji im ograničavaju boravak na otvorenom jer se boje "predatora, prometa i nasilnika" - barem ako je suditi prema istraživanju u SAD-u koje je objavio Atlantic.
- Unazad 50 godina djeca imaju sve manje vremena za igru i to ih sprječava da postanu samouvjereni odrasli ljudi - pojasnili su autori studije.
Na žalost, mnoga djeca i nemaju izbora te ostaju u zatvorenom jer pohađaju različite programe te se oslanjaju na tehnologiju kako bi se zbližili s vršnjacima.
Što roditelj može učiniti?
Dopustite djeci više vremena za interakciju s vršnjacima. To će im pomoći u stvaranju veza koje bi inače tražili kroz društvene mreže.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
13:25
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
