'Optuženi se sprdaju s nama, a mi smo tada proživjeli pakao'

Nakon 12 godina suđenja, na Visokom sudu u Beogradu u ponedjeljak je počelo iznošenje završnih riječi za ratne zločine u Lovasu. 

Četrnaest pripadnika Teritorijalne obrane i paravojne postrojbe "Dušan silni" 18. listopada 1991. potjeralo je 51 mještanina slavonskoga mjesta u minsko polje i iskoristio ih kao živi zid. Dvadeset ih je poginulo, a većina je ranjena.

Suđenje za jedan od okrutnijih zločina u Domovinskom ratu, smatra beogradski Fond za humanitarno pravo, namjerno se odugovlači. 
- Naravno da se radi o zločinu - kaže Marina Kljaić, punomoćnica oštećenima. Odvjetnica ističe da to nitko ne osporava. 

- Nitko nikada nije osporio da se radi o zločinu. Čak i optuženi to ne poriču - priča nam Kljajić. Ističe da se tuženi brane kako nisu imali veze sa slučajem. 

- Brane se, negiraju svoju ulogu, tvrde da nisu mogli utjecati na odluke i slično - prepričava odvjetnica. 

A UBOJICE NA SLOBODI 'Ubili su mi starog oca kao psa, presjekli su ga rafalom na ulici'

U Lovasu je ukupno poginulo sedamdesetak građana, za čiju je smrt optuženo četrnaest ljudi. Svi su oni u lipnju 2012.  proglašeni krivima i osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora. 

Ne zna se kad će suđenje biti gotovo

Međutim, u siječnju 2014. Žalbeno vijeće beogradskog suda bez ikakvog je obrazloženja ukinulo presudu i pokrenuo novo suđenje. Sada se sudi samo devetorici, jer su petorica u međuvremenu preminula. 
Kako se braniteljima ne ograničava vrijeme iznošenja završne riječi, ne zna kada će suđenje biti gotovo. Nastavak je zakazan za 28. veljače, a obiteljima žrtava ostaje samo čekati. 

Među Lovaščanima koji već godinama prate suđenje srbijanskim zločincima za ubojstva svojih sumještana su Jelena Baketa i Pero Lemunović. Oni nisu bili svjedoci na suđenju ali su pratili suđenje kao promatrači jer ih je zanimalo da li će tijekom postupka čuti ili saznati bilo što što bi im reklo tko je ubio njihove najmilije. 

'Postupak je pokrenut prekasno'

 - U ratu sam izgubila dva sina. Jedan je živio sa obitelji u Vukovaru gdje se i prijavio u obranu, a mlađi je držao straže po našem selu i pomagao u organizaciji obrane. Ubijen je u Tovarniku gdje je otišao pomoći nekim ljudima u bijegu iz sela. Prvi sin se još uvijek vodi kao nestao, drugog smo pronašli i sahranili ga. Nisam bila svjedok na suđenju lovaskim krvnicima jer u to vrijeme kada je naše selo palo nisam bila tu nego sam sa ženama otišla na sigurno. Ostao je moj suprug kojega su zarobili.

Suđenje sam pratila kao publika jer me je zanimalo tko će sve biti osuđen za zločin koji su počinili i što će sve govoriti u svoju obranu na suđenju. Razočarana sam jer je postupak pokrenut prekasno, većina optuženih su već pomrli ili su teško bolesni, a ovi što su ostali neće biti dovoljno kažnjeni. Svima će na kraju presuditi Bog - kaže Jelena Baketa iz Lovasa, majka dvojice ubijenih hrvatskih branitelja koja još uvijek čeka pravdu za svoje sinove. 

JEDVA PREŽIVIO HOD SMRTI: 'Rekli su da idemo brati grožđe i odveli nas sve u minsko polje'

'Stalno nešto odlažu i odgađaju'

Istog je mišljenja i Pero Lemunović koji je u Lovasu izgubio mamu. Ubili su je četnici dok je bila u podrumu. 

- Ni jedan od optuženih u Beogradu nije bio taj Srbin koji je ubio moju mamu. Tijekom godina privatno sam istražio i saznao tko je bio njen ubojica i našao sam ga. Poginuo je negdje kraj Sarajeva davno. Sa njime je bio jedan iz Zemuna kojega sam vidio među svjedocima na sudu u Beogradu. Na suđenje njima bio sam do sada 50 ili 60 puta, jer to traje od 2008. godine. Predugo.

Od četiri naša optužena Lovašanina dvojica su već umrla, a i ova druga dvojica će uskoro. Našima se trebalo suditi u Hrvatskoj jer ovo je suđenje smiješno. Stalno nešto odlažu i odgađaju. I sami optuženici se sprdaju sa svima njima; psuju, rugaju im se. Iako ne mislim da će dobiti neke ozbiljne kazne, neka dobiju šta god. Samo da budu kažnjeni. Naše mrtve mi ne možemo vratiti -  kaže Lemunović.