Obrtnici svakodnevno obavljaju svoj posao unatoč pandemiji korona virusa od kojeg je u Hrvatskoj svaki dan zaraženo sve više ljudi
HVALA VAM, VI STE HEROJI!
Oni su prvi na udaru virusa, no svejedno hrabro rade posao...
Medicinske sestre za medicinske sestre - porukama podrške jedne drugima ne daju da ih ‘pojede’ korona virus. Usprkos svim nedaćama i naporima, one ne skidaju osmijeh s lica... A one su samo jedne od 1000 ‘malih’, hrabrih ljudi koji su zaslužni da život u državi ide dalje. Oni su tu zbog susjeda, bolesnih, djece... Zbog svih nas!
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:31
Među njima je 28-godišnji Igor. Kondukter u Hrvatskim željeznicama.
- U životu treba prihvatiti što te snađe. Mi oduvijek brinemo o higijeni posebno jer baratamo s novcem, a sada smo još samo više na oprezu - govori Igor. Dodaje kako je posljednjih dana manje putnika nego inače. Kaže, strah je napravio svoje kod ljudi. Putuju samo oni koji moraju. Na licima im se vidi strah, ali ima i onih koji u svemu vide neku pozitivu. A on kao i kolege pazi da svima, koliko je to moguće, bude ugodna vožnja.
- Obavezno koristim rukavice, dezificiram ruke, pazim s novcem, nastojimo držati razmak, a ljudi su svakim danom sve obzirniji. Ne primamo karte u ruke već očitavamo kodove iz daljine. Takav je to posao. Treba se raditi - zaljučuje mladi kondukter koji se kroz dan susretne sa stotinama ljudi. I kumice na Dolcu rade punom parom i kažu: “Sreća što je tržnica na otvorenom pa nema straha od virusa...”
- Ja sam već stara, lako za mene, ali trebamo svi zajedno paziti jedni na druge. Kada želim svojim unucima nešto odnijeti čujemo se telefonom i dogovorimo punkt pa im ostavim poklon, a oni ga pokupe. Nema druge, kazala nam je Đurđa koja kaže da je dogovorila izolaciju od unučadi na mjesec dana.
- Bit ću vam iskrena, kod nas je sve isto. Na Dolcu je sve otvoreno, a uvijek početkom tjedna imamo praznih klupa kao što je i manje kupaca. Jedino ovih dana ide malo više mrkva, ona može duže stajati i dobra je za juhe koje ljudi sada više jedu za jačanje organizma. Ali inače sve isto, priča Đurđa. Priznaje da i sama spada u rizičnu skupiu, ali zaštitila se koliko može. -Ne osjećam nikakve simptome, ali čuvam se koliko mogu.
Meni je bitno da su moji svi zdravi i da tako ostane, kaže skromna kumica, koja svoj posao ne bi mijenjala za ništa. Vesele je svi ti ljudi s kojima je ookružena, a posebno taj muving... Posljednjih dana farmaceutkinja Tajana ima posla preko glave. Ljekarne su pune ljudi. No, kaže, kako su sve njene kolege uigrani i spremni na sve scenarije. Uz napomenu - nema panike.
- Tko će biti priseban, ako mi ne? Situacija u ljekarni se napokon stabilizirala nakon kaotičnih nekoliko dana, ali bili smo brzi i uigrani te smo se dobro pripremili - govori Tatjana. Kao i svi njezini kolege nosi zaštitnu masku. Previše ipak ljudi uđe u lljekarnu. Opreza nikad dosta.
- Puno si je ljudi napravilo zalihe kako s hranom tako i s lijekovima no ipak se bojim da sve ovo nije još gotovo, ali zato treba ljude umiriti, kaže Tajana. I dodaje kako su se u ljekarni opremili paracetamolom jer su upravo to ljudi ovih dana najviše kupovali.
- Lijekovi za skidanje temperature i dezificijansi te zaštitina oprema su planuli u trenu. Ostali smo bez maskica, imamo još nešto rukavica, dezificijansi su nam sasvim nestali no ono bitnije - stekla sam dojam da su ljudi osvijestili što se događa i kako situacija nije za zezanciju i kako bi trebali ostati kod kuće - kaže. Ukoliko je gužva u ljekarnu puštju po jednog kupca. Iako svake godine u vrijeme obične gripe bude veće potražnje za lijekovima ove je godine u jednom ternu eskaliralo.
- Sve je to bilo za očekivati i mi smo se dobro organizirali, imamo zaštitna stakla i vjerujem da će se nakon ova dva tjedna sitaucija poboljšat - kaže. U cijeloj državi svi farmaceuti rade punom parom, a nerijetko i prekovremeno. Hrabra je i prodavačica u kvartovskom dućanu u Sloboštini koja, otkrava nam, svaki dan kuha variva ne bi li osnažila organizam i sebi i djeci.
- Kod mene život ide mirno kao prije cijele ove hajke oko virusa. Kod kuće imam dvoje djece kojima obavezno svaki dan kuham nešto na žlicu. Nosim rukavice i još češće perem ruke, ali to je koliko ja mogu napraviti. Marina kaže kako je i u njenoj trgovini bilo gužvi.
- U jednom je trenu nastao kaos jer su ljudi bili nestrpljivi, no ne mogu ja na to puno utjecati. I iz nekog razloga nam je sasvim nestao kvasac. Čini se da će ljudi raditi domaći kruh. I dalje nam puno starijih dolazi pa ih znam podsjetiti da možda nekoga pitaju da im pomogne, ali teško je njima išta reći, ne vole slušati. Katkad znaju doći s maskom, ali ni to baš nije često pa ih zamolim da barem drže razmak. Naučili su na trgovinu u određeno doba dana ili nedjeljni odlazak u crkvu, govori nam prodavačica Marina.
Pitamo je: Boji li se?
- Pozitivna sam koliko god mogu biti i ne želim paničariti, zaliha ima i izaći ćemo iz ovoga jači, zaključila je Marina. S ljudima su u svakodnevnom kontaktu konobarica Dragica, taksist Davor, kao i frizerka Martina. Svi oni se slažu: Da, korona je u dvorištu, ali mora se raditi. Život ne smije stati.
- Manje je ljudi, ali i dalje je puno stalnih starijih gostiju kojima je kava u našem kafiću jutarnji ritual i vole mi pričati svoje anegdote pa svašta čujem. Nekada im znam malo prigovoriti, prvenstveno zbog njih, zbog njihove sigurnosti, ali oni vole po svom - govori vesela Dragica koja već godinama radi u kafiću na zagrebačkom Dolcu: “Živim sama pa nemam straha, osobno ne spadam pod rizičnu skupinu, ali zbog ljudi pokušavam držati distancu, ali ne samo sada nego i inače”, zaključila je. Taksisti su otkrili kako se ovih dana dosađuju jer ‘‘jednostavno nema ljudi ni za lijek’’.
Ne volim o godinama, ali nisam u rizičnoj skupini. Između četrdesete sam i pedesete. Vozim taksi već 12 godina i prošao sam kroz razne periode. Ponedjeljak je inače mirniji dan, ali ima posla. Međutim, ovih dana - ništa, a vidim da su i tramvaji prazni, rekao je taksist Davor kojeg smo uhvatili kako razgovara s kolegama taksistima.
- Opao nam je promet za sigurno 80 posto. Cijene su ostale iste, ali jednostavno nema ljudi. Izolirali su se - objašnjava. On sam se opremio maskom i rukavicama.
- Poduzeo sam one mjere koje sam mogao, nosim masku, imam rukavice i obavezno dezinficiram ruke. Kada prevozim ljude zamolim ih da mi novce ostave u pretincu ili čak bace na pod da nema previše kontakta. Tako smo i ja i oni zadovoljniji i sigurniji, priča taksist koji se nada kako će epidemiji brzo doći kraj. Svi oni imaju obitelj, ali kažu da se ne boje, no nije im svejedno. S jedne strane je olakšavajuća okolnost što nema puno posla pa nema ni puno ljudi ni mogućnosti da zaraze, a s druge će, kažu, biti teško preživjeti ovaj mjesec. Jednosložno su rekli kako u proteklih tjedan dana nitko nije niti ‘’zakašljucao u njihovom taksiju’’.
- Niti su ljudi kašljali, a niti mi osjetimo ikakve simptome. Osim dosade, s vremena na vrijeme, kažu taksisti - okreću situaciju na šalu. Vrijeme bez mušterija krate razgovorima, mobilnim igricama ili šahom.
- Da, uvijek si nađemo zanimaciju, svi smo kolege pa komentiramo dnevna događanja i anegdote s posla. Moraš se prilagoditi situaciji, zaključuju. Neki od njih kažu kako su ih supruge stavile u izolaciju.
- Ja sam i inače u izolaciji, ali ovog puta mi je posebno supruga rekla da pazim, uz smijeh priča vozač Radio Taxija. Frizerka iz Sloboštine rekla je kako više strahuje zbog situacije nakon što se pandemija umiri.
- Sin me smirio pa nemam straha od korone, ali me prekorio što nemam ušteđevinu jer bi velika kriza mogla nastati nakon ovoga - kazala je frizerka Martina kojoj se promet u frizerskom salonu ‘‘prepolovio’’.
- I dalje više muškaraca dolazi, oni su hrabriji, ali baš za vikend je došla starica osamdeset plus pa sam je lijepo pitala je li svjesna da joj to baš nije pametno. Ali ne možeš ti njima reći, ne slušaju, zaključuje frizerka koja se nada kako će sve uskoro završiti pa će se moći vratiti normalnim životima. Ništa lakše nije Antoniji i Nikoli. Sanitarnim tehničarima koji se bave dezinfekcijom i deratizacijom. U ponedjeljak su dezinficirali vlak.
- Kod nas nema straha jer je ovo naš posao i navikli smo na svakakve scenarije. Često moramo umirivati obitelji jer njima baš nije svejedno, ali jako smo dobro opremljeni. Imamo maske i odijela, a nakon nas ostaju dezinficiramo prostori - kroz smijeh su ispričali Antonija i Nikola. Za duge redove sasvim je bila nespremna prodavačica u mesnici Željka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:20
-Svo nam je meso ‘‘planulo’’ u svega pola sata. Red je bio sigurno 20-ak metara. Ostali su nam samo sirevi u hladnjaku - priča Željka kroz smijeh.
-Ma ostali smo i bez kruha, dodala je. Ista je situacija bila i na štandu s medom kod gospodina Roberta koji ima OPG. - Ljudi su se zaželjeli meda, valjda se drže prirodne medicine. Cvjetni, bagremov, sve je išlo. Ja sam kronični bolesnik pa se nastojim držati podalje od gužvi, ali ovdje se dobro slažemo. Robert kaže kako mu nije svejedno, ali nastoji ostati pozitivan.
- Klonimo se javnog prijevoza, jedemo voće i povrće, imamo meda, čuvamo grlo. Srećom nam dolazi proljeće pa vjerujem i da će to pripomoći u cijeloj situaciji, zaključuje Robert.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
