Ona je pravi anđeo: Čak i peca ribu da bi nahranila siromašne

Nisam u životu upoznala nekoga toliko nesebičnog i požrtvovnog kao što je Spomenka. Žena koju uopće ne poznajem pokucala mi je na vrata i pitala me da li mi što treba. Došla je kao anđeo s neba, donijela mi sve što sam zatražila, uzela iz svoje kuće, od svoje obitelji, hranu, potrepštine, skuhala mi ručak, donijela kolače. Ona troši sve svoje da bi dala drugima i da nema nje mnogi od nas bi bili gladni, kaže Marija Benaković iz Mirkovaca.

 Ona i suprug su umirovljeni branitelji i imaju teško bolesnu kćerku na čije lijekove troše sva svoja primanja. Oni su na popisu bolesnih, siromašnih i potrebitih koje redovno obilazi Spomenka Ivoš (50), dobrotvorka iz Mirkovaca nedaleko Vinkovaca koja se humanitarnim volontiranjem bavi već godinama. 

Stotine socijalno ugroženih obitelji iz Vukovarsko-srijemske županije dobro poznaju Spomenku i za nju imaju samo riječi hvale. 

'Život je podredila pomaganju drugima'

- Pa tko bi još hodao selom od vrata do vrata, kucao i doslovce molio za višak hrane, odjeće, dječje opreme samo da bi to podijelio drugima!? A ona to stalno radi. Zove dobre ljude, firme, privatnike, pekare, slastičare, trgovce i od svih moli za pomoć drugima, a onda sjedne u svoj auto i to sve dijeli - kaže Marija Benaković. 

- Da, Spomenka je svoj život podredila pomaganju drugima. Nju to ispunjava i radi to već dvadesetak godina. I cijelu je svoju obitelj u to uvukla. Sada i mi pomažemo naći joj donatore. Njen životni moto je da bismo svi trebali pomagati ljudima oko sebe jer svi imamo ručak-dva, krišku kruha, kilogram brašna viška - kaže Spomenkin suprug Zoran koji ju je morao nagovarati da svoju priču ispriča za novine jer ona se ne želi medijski eksponirati. 

Spomenka: Žalosno je da su ljudi koji pomažu nekakva rijetkost

- Žalosno je da su ljudi koji pomažu nekakva rijetkost. Svi bismo trebali davati, jer davanjem primamo. Mene i moju obitelj protjerali su Muslimani iz rodne Zenice 1995. godine. Ostali smo bez ičega nakon rata, a u ratu smo bili gladni i žedni. Sjećam se da sam morala dati ormar da bih dobila tri kilograma brašna. Kad čovjek jednom iskusi glad, kad nema čime nahraniti svoje dijete, onda se u vama nešto prelomi. Shvatite da je to jedino što je potrebno. Od tada sam se posvetila tom humanitarnom radu, a ljudima nikada nije bilo teže nego danas. Kakve sve sirotinje i bijede vidim, ne biste vjerovali - kaže Spomenka koja je nezaposlena, ali ustaje u 5 ujutro i liježe u ponoć. 

Ona, njen suprug , kći i zet žive zajedno, od dvije male plaće. Ne žive u izobilju, štede na svakom koraku. 

Suprug: Nebrojeno puta je na ručak dovela ljude koje uopće ne poznajemo

- Spomenka radi veliki vrt, pravi pekmez, sokove, zimnicu, ali na kraju sve to podijeli. Koliko puta je samo na ručak dovela ljude koje uopće ne poznajemo - kaže njen suprug Zoran koji se ponosi svojom ženom. 

- Za Spomenku sam čula preko mame. Rodila sam bebu i nisam imala ništa za nju, a ona je odmah otišla u selo, tražila da joj daju hranu za bebu u trgovini, molila svoje prijatelje da daju dječju robicu i sve mi to donijela - kaže mlada mama Slavica Bognar (19) koja živi u trošnoj kućici sa suprugom i jednomjesečnom bebom bez ikakvih sredstava. 

- Imam svoju mrežu ljudi koji su voljni pomagati siromašnima i ne vjeruju baš humanitarnim udrugama. Radije daju meni, da ja podijelim onima kojima stvarno treba. Časne sestre iz vinkovačke Udruge Kruh Milosrđa dale su mi popis od 470 siromašnih iz cijele županije, a ja sam obišla već 139 i podijelila pakete koje sam sakupila. Idem po restoranima, mesnicama, salama za svatove, sakupljam viškove hrane, pecam ribu i donosim onima koji su gladni. Angažirala sam sve koje sam znala i drago mi je da su se odazvali i da pomažu - kaže Spomenka.

Dodaje kako joj puno u svemu pomaže i kćerka Ksenija koja također pronalazi siromašne na internetu pa i njima dostavljaju svoje pakete hrane. Dobro bi im došli neki stalni donatori i neki mali kombi kako bi lakše dostavljali sve što sakupe.