Iako je na kinoblagajnama 'Doktor Živago' podbacio, danas je jedan od legendarnih filmova u kojem su skoro zaigrali i Audrey Hepburn, Marlon Brando i Paul Newman
Odbio je Sophiju Loren kao Lauru jer je bila 'previsoka'
Raskošna ekranizacija istoimenog romana Borisa Pasternaka prvi put se emitirala prije 55 godina. Jedna je od najljepših ljubavnih priča na velikom platnu. Živago je oženjen Tanjom, ali ima aferu s Larom, koju je silovao nemilosrdni političar Komarovski. Priča o liječniku pjesničke duše i njegovu turbulentnom životu natopljenom ljubavnim i političkim prevratima nagrađena je s pet Oscara, a Freddieju Youngu je pripao onaj u kategoriji fotografije.
To je ujedno samo jedan u nizu razloga uspješnosti filma. Freddie je jedan od najvećih direktora fotografije svih vremena čiji je opus nagrađen s tri Oscara. Nakon iscrpljujuće suradnje na filmu "Lawrence od Arabije" nerado je pristao raditi s redateljem Davidom Leanom. Legendarna je i kostimografija s potpisom velike Phyllis Dalton, dvostruke oskarovke. Likovi Živaga i Lare za potrebe filma imali su oko 90 odjevnih kombinacija, a Julie Christie mrzila je slavnu crvenu haljinu koju je odbijala isprobati sve do početka snimanja. Za glazbu se pobrinuo poznati francuski skladatelj Maurice Jarre. I on je za "Doktora Živaga" nagrađen Oscarom u kategoriji originalne glazbe.
Odmah nakon izlaska filma istoimeni soundtrack prodan je u 600.000 primjeraka. I njega je redatelj dobro namučio u stvaranju glazbe. Jarre je strpljivo slušao njegove sugestije, a sve što je napravio, Lean je uporno odbijao. Na kraju mu je redatelj rekao neka uzme slobodan vikend s djevojkom i odu u kolibu u planinama. To se pokazalo uspješnim jer se Jarre vratio s romantičnog odmora s pjesmom "Larina tema". Predložak po kojemu je snimljen film, roman ruskog pisca Borisa Pasternaka, bio je zabranjen u SSSR-u te je prvo izdanje doživio u Milanu, nakon što su ga prokrijumčarili u Italiju. Godinu dana nakon objave Pasternak je osvojio Nobelovu nagradu za književnost, što je izazvalo bijes sovjetskih vlasti.
Kad je Pasternakov roman doživio međunarodni uspjeh, producent Carlo Ponti zainteresirao se da ga prilagodi svojoj ženi, divi Sophiji Loren. No redatelj David Lean uvjerio je Pontija da Loren nije bila prava glumica za ulogu Lare, rekavši da je "previše visoka". Navodno mu nije bila "pravi lik" za nevinu djevojku na početku filma.
Yvette Mimieux, Sarah Miles i Jane Fonda su imale ponude za ulogu, a naposljetku ju je dobila Julie Christie zbog njezine uloge u filmu "Lažljivac Billy". Jedan od prvih glumaca koji je potpisao ugovor je bio Omar Sharif, koji je igrao Lawrenceovu desnu ruku Sherifa Alija u "Lawrenceu od Arabije".
Sharif je htio ulogu Paše (koja je na kraju pripala Tomu Courtenayu) i bio je istinski iznenađen kada je Lean predložio da on bude Živago. Peter O'Toole, zvijezda filma "Lawrence od Arabije", bio je Leanov prvobitni izbor za Živaga i ne zna se zašto se redatelj predomislio. Navodno ga je na to potaknuo Michael Caine, koji je u svojoj autobiografiji napisao da je i on sudjelovao u probnim snimanjima s Julie Christie. Nakon što je s Davidom Leanom pregledao snimke, predložio je Omara Sharifa da preuzme ulogu. U igri za lik Živaga bili su i Max von Sydow i Paul Newman.
Ulogu Komarovskog dobio je Rod Steiger nakon što su je Marlon Brando i James Mason odbili. Audrey Hepburn nudili su da igra Tanju, a Sharifov sin Tarek igrao je dječaka Živaga u filmu. Svađa je bilo i previše. Omar Sharif je tvrdio da je bio blizu živčanog sloma zbog Leanovih zahtjeva. Alec Guinness tvrdio je da se David Lean ponašao kao "redateljska superzvijezda" i često vrijeđao Guinnessa i njegovu glumu. Zato nakon "Doktora Živaga" nisu surađivali 20 godina. U sceni u kojoj je Julie Christie ošamarila Roda Steigera, on joj uzvraća šamar. Steigerov uzvratni šamar nije bio u scenariju niti se razgovaralo o tome dok se snimalo. Steiger je to napravio na svoju ruku, a zapanjena reakcija Christie je bila istinska. Zbog zabrane knjige, film se više od deset mjeseci snimao uglavnom u Španjolskoj. Zahtjev producenta Carla Pontija da se film ipak snimi u Sovjetskom Savezu ruska vlada je glatko odbila.
David Lean je posjetio Jugoslaviju i neke skandinavske zemlje u potrazi za lokacijama. Sve mu se činilo suviše hladnim, a s birokracijom u Jugoslaviji, rekao je, nitko se ne bi mogao nositi. Zato je odluka pala na Španjolsku. Izvan Madrida sagrađeni su cijeli setovi Moskve, a većina scena u Varikinu zapravo je snimljena u mjestu Soria. "Ledena palača" u Varikinu je također snimljena u Soriji.
Neke od zimskih scena snimali su ljeti na toplijim temperaturama, ponekad i do 30 stupnjeva. Početne i završne scene su snimali na brani Aldeadávila, između Španjolske i Portugala. Film se snimao u vrijeme režima generala Francisca Franca. Scenu s publikom koja skandira marksističke parole snimali su u tri sata ujutro. Policija je mislila da se zbiva prava revolucija pa se pojavila na setu. Nakon razgovora s redateljem inzistirala je na tome da ostane dok se scena ne snimi. Mještani su se probudili na zvuk revolucionarnog pjevanja i pomislili su da je Franco zbačen s vlasti. Statiste koji su pjevali revolucionarnu "Internacionalu" na sceni protesta kasnije je pratila tajna policija.
Nakon premijere u New Yorku Newsweek je objavio kritike o "loše sagrađenim setovima" i "blijedoj fotografiji". David Lean se, bez obzira na trenutačnu, golemu popularnost kod publike, zakleo da nikad više neće napraviti nijedan film. Iako je na kinoblagajnama podbacio, film je danas kultni, a u Rusiji su ga prvi put prikazali tek 1994. godine.