Moja se prijateljica već godinama žali kako se njen sin ne može uklopiti u društvo i kako ga cijeli vrijeme klinci maltretiraju. Cijelo vrijeme je on žrtva fizičkog i psihičkog maltretiranja. Krenulo je u vrtiću, no situacija je bila još gora kada je krenuo u školu. Meni ga je bilo jako žao i pokušavala sam je savjetovati kako mu pomoći, sve do trenutka kada jednom prilikom nije ostao na spavanju kod nas. E pa taj divan dječak u trenutku kada nije bio u blizini odraslih bi postao pravo malo čudovište! Sva sreća da sam bila u blizini i slušala što je on sve mom djetetu radio i izgovorio (trgao mu je stvari, vrijeđao, psovao...) Moj je sin bio u totalnom šoku. Tada mi je priznao da je sreća da sam se pojavila jer je bio na rubu da se s njim ne potuče. Naravno da sam prijateljici prenijela što se dogodilo, no on je već u trenutku kada sam ja ušla u sobu počeo glumiti nevinašce (suze, milo lice, priča kak to uopće nije istina...) Ona sa mnom o tome više nije željela razgovarati. Obećala je da će potražiti pomoć, no nije! I dalje se ona bori sa roditeljima, profesorima, djecom,... i prodaje priče kako je on nevinašce a svi ostli zlostavljači. Ja je više ne slušam i držu svoju djecu podaleko od njega!