'Nisam mogao spavati, bilo me strah probuditi se u plamenu...'

FELJTON: NIKI LAUDA 'Padao sam razred, djed je bio vitez, a tata mi nije dao voziti'

DRUGI DIO FELJTONA O NIKIJU LAUDI

Veliki duel Jamesa Hunta i Nikija Laude na F1 stazama nije prekinula ni Laudina nesreća na Nürburgringu, 2. kolovoza 1976. godine. Lauda je ipak bio izraženiji perfekcionist, a Hunt veći ženskaroš, ali izvan staze nikad nisu dozvolili da im sportsko rivalstvo naruši prijateljstvo.

Na kraju, Lauda je bio uspješniji. Uzeo je naslov '75 i' 77 (te kasnije i '84) dok je Hunt trijumfirao samo 1976., u sezoni u kojoj je Lauda doživio užasnu nesreću koja ga je iz kokpita umalo poslala dva metra pod zemlju. Njegov Ferrari se zapalio, trebalo je 55 sekundi da ga se izvuče iz bolida, a zaradio je teške opekline lica, kože lubanje, uha, a i oštećenje pluća. Stanje je bilo toliko loše da je dobio i posljednju pomast!

Ipak, njegovo vraćanje od takve ozljede jedno je od najhrabrijih poteza u povijesti sporta općenito.

- Brz povratak bio je dio moje strategije, a ne sjediti kod kuće i razmišljati o onome što mi se dogodilo. - kazao je.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:31

Formula 1 ostala bez legende: Preminuo je veliki Niki Lauda

Nakon samo 42 dana vratio se u bolid, a protiv Hunta se borio dok su mu nezarasle rane od opeklina još krvarile ispod kacige. Završio je četvrti na prvoj vožnji od povratka, a krvava fantomka zalijepila mu se za flastere pa je sve morao skinuti odjednom. U to vrijeme Lauda je glumio da je u skroz pristojnom stanju. Kasnije je ipak priznao - bojao se toliko da je jedva vozio...

- Morao sam pobijediti strah, strah od nesreće, strah od vožnje. Dapače, neko vrijeme nisam mogao ni spavati, jer bih se bojao da ću se probuditi u plamenu - ispričao je jednom Lauda.

Ta nesreća makla je zloglasni Nürburgring s popisa utrka. Pa Lauda je i ranije upozoravao da je staza preopasna za Formulu 1!

Svađa s Enzom Ferrarijem

Sezonu nakon nesreće Lauda je uspio osvojiti titulu prvaka, no njegov odnos s vlasnikom Ferrarija, Enzom Ferrarijem, bio je trajno narušen. 

Talijan ga je premalo podržao nakon nesreće, no Lauda je svejedno odvozio gotovo cijelu 1977. usprkos tomu i činjenici da mu se nikako nije sviđao njegov novi timski kolega Carlos Reutemann. Osvojio je naslov i odlučio ne voziti posljednje dvije utrke. Nakon toga otišao je u Brabham Bernieja Ecclestonea, a tu je njegova karijera prvi put krenula nizbrdo.

Bolid je vizualno bio lijep, no motor Alfe Romeo nije bio dovoljno kvalitetan za natjecati se pri vrhu sporta. Lauda je ubrzo počeo gubiti volju za vožnjama, a na predzadnjoj vožnji 1979. godine u Kanadi Lauda je usred treninga izašao iz bolida i poručio Ecclestone da odlazi u mirovinu uz objašnjenje kako mu je 'dosadno voziti se u krug'.

Vratio se u Austriju voditi svoju aviokompaniju, radio to malo preko dvije godine. Povremeno je i komentirao F1 utrke, no 1982. godine odlučio se vratiti. Sam je priznao - radilo se o financijskim razlozima. Njegova aviokompanija prolazila je kroz teška vremena, a iako mu je McLaren Rona Dennisa u početku tek dao ugovor na četiri utrke, naposljetku je potpisao za daleko najveći novac u F1.

Novi period uspjeha

Lauda je tad imao plaću od tri milijuna dolara godišnje, a prvi je bio već u svojoj trećoj utrci od povratka. Porscheov motor bio je osnova dominantnog bolida, a iako je njegov timski kolega Alain Prost nerijetko bio brži te osvojio dvije utrke više od Laude, sedam naprema pet, Austrijanac je osvojio naslov 1984. godine. I to za pola boda razlike što je rekord za najmanju prednost između osvajača titule i viceprvaka. 

Lauda nije volio riskirati kad je to bilo nepotrebno, a kad ga je išlo loše nije išao na sve ili ništa. Nije uvijek bio najbrži, a neki su se znali zapitati i kako bi on uvijek postigao sve što je postigao. Odgovor se vjerojatno uvijek nalazio u njegovom samopouzdanju. Njegova vožnja bila je elegantna, ekonomična i tečna, a on je sam vjerovao kako je posao vozača raditi što je više moguće na tehničkim aspektima vozila i onda napraviti bolid da radi umjesto vozača. Nije to bio neki spektakularan način, no bio je efektivan, a sličan pristup imao je i Prost. 

A takav je bio i po pitanju ugovora. Efektivan i praktičan. Nije ga previše bilo briga za sentimentalnost, a inzistirao je na priličnim svotama za autograme, a zbog takvih stvari je nerijetko znao upasti u konflikte. Za vremena u Ferrariju nije se baš najbolje slagao s upravom s obzirom na to da je bio čista suprotnost talijanskog mentaliteta. 

Ostao je još jednu godinu u McLarenu kada nije bio previše uspješan pa se umirovio s 36 godina na leđima. Sa 171 utrkom, 25 pobjeda, 54 podija i tri titule otišao je u povijest.

- U životu sam prošao mnogo uspona i padova. Otišao sam iz formule, pa sam se vraćao. Na kraju sam kacigu zauvijek skinuo 1985. godine - rekao je Lauda kojeg je od početka karijere zbog raširenih zubi pratio nadimak Štakor. Nakon nesreće u Nürburgringu za sebe je znao reći u šali da je Štakor s roštilja. 

Ipak, kraj vozačke karijere nije bio kraj njega u Formuli 1.

Povratak u Ferrari

Prvo se vratio u Ferrari. Montezemolo mu je 1993. godine ponudio ulogu konzultanta, no to nije potrajalo previše. Novi šef Jean Todt i on nisu se složili, a Todt je na kraju bio um iza dominantne ere Michaela Schumachera.

Lauda je 2001. preuzeo Jaguarovu momčad, no dobio je otkaz godinu dana kasnije zajedno s još čak 70 bitnih članova tima. Od 2003. se bavio svojom novom aviokompanijom Niki, s obzirom na to da je Lauda Air kompaniju prodao četiri godine ranije, a često se pojavljivao i na njemačkim TV kanalima kao analitičar.

Ipak, 2012. se vratio u F1 - i to uspješno! Bio je jedan od direktora Mercedesa i imao je ključnu ulogu u potpisu Lewisa Hamiltona. Mercedes dominira sve od tada... 

Ipak, u srpnju 2018. godine dijagnosticirana mu je ozbiljna infekcija pluća i morao je ići na transplantaciju. U studenome je zajedno s timom objavio video u kojem najavljuje svoj skori povratak, no u siječnju ove godine dobio je upalu pluća i tu je sve krenulo nizbrdo.

Zbogom, legendo!