Niki Lauda potječe iz bogate austrijske obitelji, djed mu je dobio status viteza, ali on je bježao od svega što je sa sobom nosilo prezime Lauda. Da bi postao vozač, digao je čak tri kredita
FELJTON: NIKI LAUDA
'Padao sam razred, djed je bio vitez, a tata mi nije dao voziti'
Dvadeset pet vozača započne sezonu F1 i svake godine dvojica poginu. Kakav moraš biti čovjek da bi se bavio ovim poslom?, rekao je Andreas Nikolaus Lauda... Niki, rođen 22. veljače 1949. u austrijskoj prijestolnici Beču.
Laudini preci desetljećima su bili uspješni bečki biznismeni. Djed Ernst još je pod Franzom Jozefom početkom 20. stoljeća stekao status vrhunskog industrijalca, magnata koji je nešto prije prvog svjetskog rata zgrnuo prvo bogatstvo, a njegov sin, Nikijev otac Hans, s vremenom je povećavao golemi imutak. Djedu je vladar zbog zasluga dao status viteza. Lauda je samim rođenjem upao u golem novac. I očekivanja vezana uz obiteljski status.
No, Laudini nikada nisu novčano pomagali unuka i sina kako bi to bilo za očekivati jer obitelj je bila aspolutno protiv vrlo rano probuđene Nikijeve strasti za automobilizmom. Na tom mu putu niti najmanje nije pomagala ni na koji način. Lauda je zbog toga 1971. i 1973. čak podizao kredite da na životu održi karijeru koja je u tim godinama bila u zastoju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:31
U školi mu je išlo - nikako, a nije se htio isticati silnim obiteljskim bogastvom.
- Brata i meni u školu je vozila limuzina, s profesionalnim vozačem, zaposlenikom mojeg oca. No uvijek sam mu govorio da nam stane dvije-tri ulice prije pa bi izašli i hodali do škole, kao sva normalna djeca - objašnjavao je odrasli Niki Lauda.
- Bio sam toliko loš u školi da me otac ispisao i zaposlio kod automehaničara. Tada sam zavolio aute, ali se i brzo ohladio od toga da kao klinac počnem raditi. Uostalom, automobile sam još više upropaštavao umjesto da ih popravim. Nakon 2-3 mjeseca sam se vratio u školu. A pet puta sam padao razred!
Nikada zapravo nije ni maturirao.
- Sve sam položio osim matematike i vjeronauka. Već sam imao vozačku dozvolu, htio sam živjeti, a ne imati nos zaboden u brojke i religiju! Ali prevario sam roditelje. Uzeo sam odlične testove od jedne cure, potpisao sebe i na dvije sekunde pokazao roditeljima.
Želja za odmakom od obiteljske tradicije i šepurenja s bogatstvom bila je velika.
'Bježao sam od svega što je sa sobom nosilo prezime Lauda'
- Htio sam napustiti taj život s opterećenjem koje je desetljećima nosilo prezime Lauda. Ugledna obitelj, svi visoko obrazovani, sa jakim vezama, stalno u formalnim druženjima i opterećeni sa ugledom i zaradom. Ja sam htio imati Mini Morris pa onda i neki jači auto, krenuti svojim putem... A taj put bio je postati sportski vozač, pilot - rekao je Lauda.
Austrijanac je u doba vozačke karijere bio automobilistički perfekcionist, klasični fanatik koji je strast pretvorio u posao, a to, pa ma koliko bilo poslovica koje govore drukčije, zna biti prokletstvo u jednakoj mjeri u kolikoj je i blagoslov.
Nakon što je prošao razdoblja vožnje u kategorijama Mini i Formuli Vee, Lauda je vrlo brzo počeo voziti privatnim Porscheima i Chevronima. Za March je potpisao 1971. godine, momčad se tada natjecala u Formuli 2. Vrlo brzo napredovao je u F1 kategoriju pa je 1972. godine vozio za March i u Formuli 1 i Formuli 2. Iako su F2 bolidi bili dobri, sezona 1972. u F1 za March je bila jako loša.
Lauda je u očaju i zbog velikog duga uzeo treći kredit u životu i 1973. godine pristupio BRM-u. Taj je team bio u silaznoj putanji pa je Niki, na prijedlog svojeg klupskog kolege Claya Regazzonija, prešao u Ferrari. Bila je to sezona 1974.
Ferrari ga je uzeo zbog marljivosti i ogromnog talenta
Enzo Ferari je od Regazzonija čuo mali milijun superlativa na račun Laudinog talenta i marljivosti pa mu je na temelju te preporuke dao ugovor. Lauda je dobio i pravu momčad i dovoljno novca da jednim potpisom ugovora riješi sve financijske probleme koji su ga dotad mučili.
Druga polovica 70-ih bila je u znaku grandioznog F1 rivaliteta Nikija Laude i Jamesa Hunta. Zajednička im je bila abnormalna opsjednutost s naslovima svjetskih prvaka. Veliki duel na F1 stazama nije prekinula ni Laudina nesreća na Nürburgringu, 2. kolovoza 1976. godine.
U bolid je sjeo i protiv Hunta se borio dok su mu nezarasle rane od opeklina još krvarile ispod kacige. Lauda je ipak bio izraženiji perfekcionist, a Hunt veći ženskaroš, ali izvan staze nikad nisu dozvolili da im sportsko rivalstvo naruši prijateljstvo.
Na kraju, Lauda je bio uspješniji. Uzeo je naslov '75 i' 77 (te kasnije i '84) dok je Hunt trijumfirao samo 1976., u sezoni u kojoj je Lauda doživio užasnu nesreću koja ga je iz kokpita umalo poslala dva metra pod zemlju.
KRAJ PRVOG DIJELA FELJTONA
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
