Rijeka je: život. Klub i grad kojeg volimo. Rijeka je sve. Rijeka je ljubav koja se živi 24 sata dnevno, neovisno o tome pričamo li o klubu ili gradu, kažu 17-godišnji blizanci Matija i Antonio Frigan
VIDEO: RIJEČKI BLIZANCI FRIGAN
'Nisam lud da razmijenim dres Rijeke sa stadiona Maradona!'
Što ste radili sa 17 godina, 9 mjeseci i 15 dana? Blizanci Frigan, Matija (napadač) i Antonio (golman), bili su na stadionu 'Diego Armando Maradona' u Napulju, u momčadi Hrvatskog nogometnog Rijeka koja je u Europskoj ligi gostovala kod Napolija.
Svi ćemo pamtiti gdje smo bili te večeri kada su se Napulj, Argentina i cijeli nogometni svijet opraštali od čovjeka koji je nogomet igrao na najraskošniji mogući način. Večeri koju braća Frigan sigurno, ali ama baš 100% sigurno, nikada u životu neće zaboraviti.
POGLEDAJTE VIDEO: Riječka braća Frigan
Pokretanje videa...
01:22
Antonio je bio na klupi, a Matija je postao: najmlađi igrač Rijekine povijesti koji je zaigrao za Bijele u europskoj utakmici. Uefa je imala neke drukčije rezultate testova na korona virus, osmorica igrača nisu mogla u Italiju, a Rijeka bez ikakvih problema daje šansu vlastitoj mladosti.
Rođeni su 11. veljače 2003. godine. Matija je u 87' ušao umjesto kapetana Andrijaševića. U istoj minuti izašao je Čerin, a na travnjak utrčao Veldin Hodža rođen 15. listopada 2002. I skoro zabio gol.
- Ne, nema riječi kojima se to može opisati. Na kraj pameti mi nije padalo da bih uopće mogao biti u avionu za Napulj, a kamoli zaigrati u Europskoj ligi sa 17 godina. I to baš u tom gradu, na tom stadionu i na taj dan koji nitko nikada neće zaboraviti. Racionalno, to je silno dragocjeno iskustvo. A osjećaj je jednostavno nemoguće verbalizirati - priča mladi Matija Frigan za 24sata. U bratovom društvu, naravno.
Rijeka je sve, Rijeka je ljubav
Što vam znači Rijeka?
- Rijeka je: život. Klub i grad u kojem odrastamo, klub i grad kojeg volimo. Rijeka je sve. Rijeka je ljubav koja se živi 24 sata dnevno, neovisno o tome pričamo li o klubu ili gradu.
Počeli su u klubu koji nosi ime jednog zapadnog riječkog kvarta. NK Grbci. Matija je bio golman, Antonio napadač. U prvim godinama nogometnog školovanja zamijenili su mjesta.
I prije punoljetnosti upali su u Rijekinu prvu momčad. Već su završili srednju strojarsku. Geste i pogledi su 'izdajničko' tinejdžerski, ali izgovorene rečenice i razmišljanja daleko ispred vršnjačkih.
- A to sigurno ima veze i sa poslom kojim se bavimo i mjestom na kojem treniramo. Klub pomaže u ama baš svakom segmentu igračkog i ljudskog razvoja pa i što se komunikacije s javnošću tiče. Postoje ljudi koji i nas koji smo još u juniorskoj dobi uče kako se istupa u medijima, kako komunicirati na razini ovog kluba i ovog grba. To se zapravo uči kroz komunikaciju sa svima u klubu od prvog dana. Treneri Marijan Jantoljak, Đoni Tafra, Mijo Dadić, Edo Flego, sada Gojko Mrčela i šef Simon Rožman. Pomažu u svemu pa i u tom segmentu.
Kamp na Rujevici je čudo
S obzirom na to koliko mu je mlada momčad, Rožman mora biti i trener i srednjoškolski učitelj.
- Treneru jedno veliko hvala na prilici. Nije slučajno što je Rijeka najmlađa momčad i Prve HNL i Europske lige. Ovdje se šansa ne dobiva samo zato što si mlad i što si domaći dečko pa 'Ajde, neka i on malo igra'. Ne. Jako puno mladih trenira u Akademiji, a šansu dobiješ ako je zaslužiš. Ovaj kamp je jednostavno fenomenalan. Treneri su sjajni, a način na koji klub u svemu prati svoju djecu je... Svjetski. Ništa u tome velikom broju mladih koji su u startnoj postavi, u prvoj momčadi ili na pragu prve momčadi, ništa tu nije slučajno nego se na tome radi od jutra do mraka. Naravno da je pažnja javnosti na prvoj momčadi koja je godinama vrh Prve HNL, osvaja trofeje i igra u Europi. Ali sve je više domaćih mladih igrača u prvoj momčadi baš zato jer je to dugoročno planirano, zato što klub želi ići i ide tim putem. Savršene uvjete za razvoj imamo.
Kad pogledate pet ili deset godina unaprijed, što sanjaju dva 17-godišnja riječka klinca?
- Zajedno igrati za seniore Rijeke. To je i želja, i san i plan. A onda... Sve što dođe kroz karijeru ostvarenu u Rijeci bit će dobro.
Ne dam taj dres!
Jeste li u osnovnoj školi 'šarali po sportovima' kao većina klinaca?
- Ne. Počeli smo s pet godina. Lopta je bila najdraža i jedina igračka. I: uvijek nogomet i jedno i samo nogomet.
Uzori?
- Messi. Ako si napadač onda ti je vrh Messi - kaže Matija, a Antonio ističe dva imena:
- Buffon i... Ederson iz Man Cityja. Brazilac koji je svjetski golman, a nogom igra kao da je svjetski nogometaš. Baš prototip modernog golmana.
S kim ste razmijenili dres u Napulju?
- Ja sa kolegom Alexom Meretom kojeg i inače jako cijenim i čiju karijeru pratim. U tunelu smo razmijenili dresove.
Matiji na kraj pameti nije palo razmijeniti dres.
- Čovječe, nisam lud nekome dati Rijekin dres u kojem sam sa 17 godina zaigrao u Europi! Taj dres u kojem sam igrao ostaje zauvijek moj. A drugi sam dao prijatelju koji me 'natjerao' da mu to unaprijed obećam.
Malo smo tvrdoglavi...
Atmosfera u Napulju na dan kada je Maradona preminuo i dan kasnije, kad se igralo s Napolijem?
- Čujte, mi smo bili samo na relaciji hotel-stadion, ali jasno su se kod svih osjetile dvije emocije. Neopisiva tuga i jednako tako silno neopisivi ponos. Jer Maradona zauvijek ostaje i jedan od njih i istodobno najveći među njima.
Ne odgovaraju uglas, ali ako im postavite isto pitanje dobit ćete u zarez isti odgovor. Zato i ne radimo distinkciju iza citata. I jedno i drugo zapravo su rekli i Matija i Antonio. Blizanci...
- Da, baš klasični. Po svemu onome što se i inače zna o blizancima. Stalno smo zajedno. Povezanost koju je nemoguće objasniti. Isti je način razmišljanja, dovršavamo jedan drugome rečenice.
I kad je pitanje upućeno individualno, 'Reci jednu bratovu najizraženiju osobinu', odgovor je doslovno identičan. Jedan za drugog kažu:
- Ma to je jako dobar dečko, vrijedan i talentiran. Jedino je nekad je malo previše tvrdoglav.
Hodža: Skoro sam zabio Napoliju
Rijeka i blizanci... Hrvoje Smolčić odigrao je skoro 40 utakmica za Rijeku u Europi i Prvoj HNL, a već ima i trofej, osvojio je Kup! Tek mu je 20 i: standardni je član Rožmanovog stoperskog terceta, ljevak kojem cijena raste iz utakmice u utakmicu. Njegov brat blizanac Ivan drži obranu sušačkog ponosa, 101-godišnjeg drugoligaša Orijenta.
Inače, dok smo razgovarali s Friganima u blizini se našao i Veldin Hodža. Dečko koji je skoro zavukao jedno loptu u Meretovu mrežu u sudačkoj nadoknadi. Kako je bilo stati uz aut-crtu, gledati Čerina dok trči prema tebi da bi ti ustupio mjesto na travnjaku?
- Bilo je neizrecivo. O da, bila je i trema. Itekakva! Ali samo onu prvu minutu. Kad prvi put dotakneš loptu, sve nestane osim nogometa. Onda jednostavno radiš ono što radiš svaki dan: igraš nogomet onako kako su te učili. Skoro je ušla, da. Sada zamalo nije, ali ući će sljedeći put. Samo nastaviti raditi, slušati trenere i bit će golova! - rekao nam je i Veldin.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
