U zgradi uprave bolnice desetljećima živi obitelj Zrinščak, danas su to otac Allan, majka Svjetlana, kći Nika i sin Marko. Što se njih tiče, ovo je, kažu, najsigurnije mjesto u cijelom Zagrebu
Žive uz korona virus: 'Pa svake godine svijet 'umire' od nečeg'
Znate kako se kaže - što si bliže izvoru, sigurniji si! Ne bojim se nimalo, kaže nam Marija Šamec, prodavačica na kiosku neposredno uz Kliniku za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, u koju su ovih dana uperene oči nacije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Znate koje se bolesti ja najviše bojim? Ljudske gluposti! A za nju, nažalost, lijeka nema. Za koronu će ga biti - kaže prodavačica. S obzirom na lokaciju na kojoj radi, dodaje, ne boji se ničega. A nije da ovuda ne “prolaze” kojekakve bolesti, korona nije ni prvi, sigurno niti zadnji virus kojim će se liječnici ovdje baviti.
Ravnateljica im susjeda
- Pa svake godine svijet ‘umire’ od nečeg drugog - ptičje i svinjske gripe, obične gripe - dodaje prodavačica. Na kiosk joj, kaže, ovih dana dolaze mnogi s maskama, ali peru li i ruke redovito, to ne zna.
- Ako ne peru ruke, džaba im maska! - smije se. U krugu bolnice kreće se puno studenata medicine, farmacije i sličnih budućih zanimanja. Svi nam redom kažu da nisu nimalo zabrinuti, niti ih koronom plaše ovdje na predavanjima i vježbama. Grupa stranih studenata medicine izašla je na “gablec”. U bijelim su kutama, jede se zdravo - jabuka i jogurt.
- To je samo vrsta gripe - pojašnjavaju studenti nama laicima. Na pitanje zašto se onda digla tolika uzbuna odgovaraju kako je korona virus još nepoznat i nema cjepiva - zato toliki strah. Oni se ne boje, kažu, niti o koroni razmišljaju, imaju drugih, studentskih briga. Jednako su bezbrižne i studentice farmacije, koje su, prije vježbi sjele na kavu u kafić ispod “Zarazne”, kako kliniku kolokvijalno zovu Zagrepčani. Nema brige zbog korone, sigurne su, a ne boji se ni konobar u tom kafiću. Kaže da se pridržava uputa zdravstvenih radnika - redovito pere ruke, brine se o čistoći lokala...
Da život ovdje teče normalno, kao i prije, svjedoči i ginekolog dr. Zlatko Topalović, čija se ordinacija nalazi prekoputa klinike.
- Nema osnova za strah, ne bojim se niti se boje moje pacijentice. Ne primjećujem da ih dolazi manje, ne. Pacijenti s potvrđenom zarazom su izolirani, a oni koji dolaze zbog virusa idu direktno u kliniku. Nitko od nas koji ovdje radimo ili živimo nema razloga za strah. Mislim da dodatne mjere zaštite zasad, s ovolikim malim brojem zaraženih, nisu potrebne - ističe ginekolog.
Isto razmišlja i njegova susjeda u ljekarni, farmaceutkinja Marina Pustišek. Ne boji se i ne strepi od korone, poštuje, kaže, sve propisane mjere zaštite.
'Perem ruke, brišem POS'
- Perem ruke toplom vodom i sapunom nakon svakog pacijenta, odnosno kupca koji dođe, jednako tako dezinficiramo POS aparat nakon svakog utipkavanja PIN-a. Nema razloga za paniku - zaključuje ljekarnica.
U zgradi uprave bolnice desetljećima živi obitelj Zrinščak, danas su to otac Allan, majka Svjetlana, kći Nika i sin Marko. Što se njih tiče, ovo je, kažu, najsigurnije mjesto u cijelom Zagrebu.
- Meni je, nama, suživot s bolnicom odličan, u gradu nema mjesta na kojem bismo radije živjeli! Ovdje imamo svoju zelenu površinu, privatnost, nemamo problema ni s parkingom - smije se Allan. U tom je, bolničkom stanu, odrastao s bakom i djedom, priča nam. Djed je bio jedan od osnivača i prvih liječnika “Frana Mihaljevića”, koji je onda u krugu bolnice dobio i stan na raspolaganje.
- Nakon djedove smrti, ja sam ovdje nastavio živjeti s bakom, a onda smo kasnije dobili i mogućnost otkupa stana. Ovdje odrastaju i moja djeca - kaže Allan, menadžer u jednoj tvrtki, i DJ u slobodno vrijeme.
Obitelj koja živi u bolnici
- Naravno da nismo imuni na upozorenja, reagiramo kao i svi ostali ljudi, ali nimalo ne paničarimo, nikad. Ovo je situacija o kojoj treba voditi računa, slušati stručnjake. I mene su odgajali da često perem ruke, održavam higijenu, pa tako i mi odgajamo svoju djecu - zaključuje Allan.
Svakodnevno, dodaje, on i obitelj prolaze na pedesetak metara od “centra” bolnice, ali ovdje je sve dobro organizirano.
- Nešto bi moglo biti i bolje, ali znam da je karantena vrlo dobro organizirana, pa opasnosti za druge nema - kaže Allan, koji je djetinjstvo proveo ovdje, u bolničkom krugu. Poznavao je liječnike, domare, gotovo sve. Od više privatnih stanova koji su se ovdje nalazili ostala su još samo dva, ostale je otkupila bolnica. Nema uzbune, poručuje Allan, uvjeren da je sve pod kontrolom.