'Zdravstveni sustav nije briga ako se izgladnite do smrti': Ne liječe punoljetne od anoreksije

Punoljetna osoba koja boluje od anoreksije, prije svega teške psihijatrijske bolesti, u Hrvatskoj se može izgladnjeti do smrti, zdravstveni sustav je ravnodušan prema tome, kaže nam u očaju majka 21-godišnje djevojke koja se s anoreksijom bori oko pet godina i ima indeks tjelesne mase 12. Manje od 40 kilograma. Usporedbe radi, normalan indeks tjelesne mase djevojke u toj dobi, i te visine, bio bi 21, što znači da je indeks 12 apsolutna pothranjenost. U Hrvatskoj, međutim, nema sustavnog, dugotrajnog liječenja anoreksije kod punoljetnih osoba, pa roditelji koji to sebi mogu priuštiti s njima odlaze u Beograd, gdje im je liječenje dostupno, i financijski mnogo prihvatljivije u odnosu na zapadne zemlje.

- Nije moja kći ta koja upravlja svojim životom, to čini njena bolest. Ona sama u ovakvom stanju ne može donositi racionalne odluke u svoju korist. Dapače. Ona ne želi biti liječena, i zdravstveni sustav, jer je punoljetna, to tako prihvaća. Spasit će joj život ako kolabira, no nakon toga opet će je pustiti kući, umjesto da je sustavno i dugotrajno liječe - kaže nam majka iz Zagreba. Njena je kći, dodaje, jedan od nekoliko najtežih slučajeva anoreksije zbog kojih se ovih dana javno oglasio i BEA - Centar za poremećaje hranjenja, s pozivom "Dajmo priliku za život".

Kako piše terapeutkinja dr. sc. Jelena Balabanić Mavrović, izvršna direktorica Centra, imate li više od 19 godina, u Hrvatskoj možete umrijeti od anoreksije, ako to želite.

LIJEČI SE SAMO U ZAGREBU Ispovijest žrtava anoreksije iz Hrvatske: 'Zbog sustava smo u začaranom krugu agonije...'

- Ako ste teško pothranjeni i odbijate liječenje, a imate manje od 18 godina, vaši roditelji i zdravstveni sustav pobrinut će se da se liječite. Bit će vam spašen život. No s 19. godinom stvari se mijenjaju. Ako želite, možete se izgladniti do smrti. Anoreksija je čudan poremećaj. Uvjeri vas da ste debeli, iako imate 30 kila, iako cijeli dan pojedete samo pet žlica zobene kaše, iako hodate desetke tisuća koraka, padala kiša ili snijeg. Neke osobe padnu u ponor teške pothranjenosti, u kojem sebi postanu najveći neprijatelji. Dok tjelesna težina klizi prema dolje, oni ne uspijevaju odabrati život. Hoćemo li ih pustiti da padnu? Hoćemo li ih zauvijek izgubiti? - piše terapeutkinja.

U Hrvatskoj ne postoji objedinjeno mjesto, makar i sa samo nekoliko bolničkih kreveta, na kojem bi psihijatri, internisti i nutricionisti zajedno liječili punoljetne osobe oboljele od anoreksije. Psihijatrijski ih liječe u zagrebačkoj Psihijatrijskoj klinici "Sv. Ivan", no samo ako im indeks tjelesne mase prelazi 15, budući da u bolnici nemaju dovoljnu internističku podršku za djevojke mršavije od toga, za slučaj da kolabiraju. Takve pacijente zato upućuju na gastroenterologije drugih bolnica, gdje će im pomoći ako su kolabirale, i zadržati ih tamo nekoliko dana, ali neće biti višetjednog specijalnog hranjenja, pogotovo ako ga pacijentice ne žele.

- Da bi ih se psihijatrijski liječilo, što je osnova, moraju biti koliko-toliko tjelesno uhranjene.

ŽIVOTNI INTERVJU Dr. Orjena Žaja: Od anoreksije sam liječila i curicu od 4 godine

Inače ni lijekovi niti terapija razgovorom ne djeluju. Da bi se tjelesno oporavile, treba ih hraniti, a prisilno neće ako pacijentice to ne žele. Na psihijatriji će ih zadržati samo ako su pokušale suicid, inače ne mogu, također. I tako smo u začaranom krugu pakla - kaže očajna majka. Gastroenterolozi pacijentice šalju psihijatrima, psihijatri gastroenterolozima.

- Sustav se treba udružiti i spašavati ih, od obiteljskog liječnika nadalje. Kad obiteljski liječnik vidi u kojem se stanju anoreksičarka nalazi, da pozove Hitnu pomoć, koja će pacijenticu odvesti na odjel, gdje će biti i hranjena i psihijatrijski liječena. To su nedobrovoljni pacijenti koji nisu u stanju donijeti odluku u svoju korist, Sasvim suprotno. Zato zdravstvo treba odlučivati umjesto njih - kaže majka.

Kako u svom pozivu napominje i Balabanić Mavrović, "djevojke i mladići s teškom anoreksijom nisu u stanju donositi odluke u vlastitu korist, nisu u stanju boriti se za svoj život". Treba im pružiti priliku za hospitalizaciju i dati šansu da odaberu zdravlje. Potreban je, zaključuje, odjel za hospitalizaciju teško pothranjenih punoljetnih osoba u Hrvatskoj.

Pomoć za maloljetne

Ministarstvo zdravstva za 24sata odgovara kako se anoreksija liječi u četiri velike bolnice, "zajedničkim radom klinika za psihijatriju, klinika za pedijatriju i klinika za internu medicinu". Govore, dakle, o liječenju maloljetnih osoba, koje je organizirano. Dodaju i kako je tema "prepoznata u reformskim mjerama na temelju kojih Ministarstvo zdravstva predviđa uspostavu centara izvrsnosti koji će dodatno osnažiti multidisciplinarni pristup liječenju pojedinih bolesti i visoku kvalitetu zdravstvene zaštite". Što to konkretno znači, ne navode. Od svih KBC-ova, o svojem protokolu liječenja punoljetnih osoba s anoreksijom odgovorio nam je samo KBC Rijeka.

- Mršavost je samo simptom teške psihičke bolesti, koja manipulira oboljelima. Um je u pothranjenosti potpuno iracionalan, iskrivljena im je slika o sebi, o svijetu oko njih. Dok ih se ne vrati u tjelesnu normalu, ne djeluju ni antidepresivi ni antipsihotici, a oboljeli i manipuliraju liječnicima. Nadam se da ćemo uspjeti u Beogradu, gdje imaju objedinjeno internističko i psihijatrijsko liječenje, sa psihološkom podrškom obitelji, i gdje primaju djevojke do 25 godina neovisno o indeksu tjelesne mase - kaže majka djevojke oboljele od anoreksije.

OD POČETKA PANDEMIJE Psihijatar Begovac: 'Sve više maloljetnika ima anoreksiju'. Liječili su i curicu od 9 godina

- Strašno mi je to i izgovoriti, ali moja bi kći prisilno bila zadržana samo da doista i pokuša 'pravi' suicid. Izgladnjivanje do smrti naš zdravstveni sustav ne prepoznaje kao pokušaj suicida. Osjećam se krajnje bespomoćno... - nastavlja.

Kako su i prije godinu dana u pismu Viliju Berošu, tražeći bolju zdravstvenu skrb za svoju djecu, napisali roditelji anoreksičara, riječ je o bolesti opasnoj za život. Pogađa, naveli su, oko četiri posto stanovništva, od toga ih pola posto obolijeva od teške anoreksije, s ITM-om ispod 15, a smrtnost je gotovo deset posto kod teških oblika bolesti.

"Anoreksija ima najveću smrtnost među mentalnim bolestima. Ovaj poremećaj pogađa žensku, ali i mušku populaciju, i ne bira godine, iako najčešće počinje u adolescenciji. Ako i ne dođe do smrti, posljedice su nemjerljive: depresija, anksioznost, socijalna disfunkcija, psihoza, poremećaj osobnosti, neplodnost, osteoporoza, smanjen rast, oštećenje bubrežnih funkcija, dehidracija, problemi s radom srca…", naveli su roditelji.

Za život opasna stanja

Sve kliničke bolničke centre pitali smo koji je njihov protokol u liječenju anoreksije kod punoljetnih osoba. Odgovor je stigao samo iz Rijeke.

- Punoljetne osobe do 24 godine također se liječe na našem Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju kroz ambulantni i dnevnobolnički rad. U slučaju potrebe bolničkog liječenja, hospitaliziraju se na Zavodu za psihološku medicinu, gdje se provodi bolničko liječenje s pacijentima s drugim dijagnozama. Za takve pacijente ne postoje posebni programi, no sa svakim pacijentom učini se plan liječenja - odgovaraju iz KBC-a Rijeka.

Hospitalizacija je nužna, dodaju, ako postoji bilo kakvo za život opasno stanje - poremećaji srčanog ritma, dehidracija i slično, i to na klinici koja se bavi određenom tjelesnom problematikom, odnosno na psihijatriji ako je riječ o hitnim psihičkim stanjima.

- Odluka da se prisilno hospitalizira osoba s anoreksijom nervozom vrlo je složena i osjetljiva, uključuje pravna, etička i medicinska razmatranja. U slučajevima anoreksije nervoze, prisilna hospitalizacija općenito se smatra posljednjim rješenjem zbog složenosti liječenja poremećaja prehrane - odgovorili su nam iz KBC-a Rijeka.