Zašto je Plenković prijetnje 'predatora' ministru stavio u isti koš s radom medija i oporbe?

"Pritisaka ima svaki dan. Što god napravimo, ima pritisaka. Prijeti nam opozicija, interesne skupine, orkestrirano prijete mediji".

Kako je, zaboga, premijer Andrej Plenković ugurao medije i opoziciju u istu rečenicu s  "predatorima" koji navodno vrše pritisak na ministra gospodarstva Davora Filipovića? 

Komentirajući tvrdnje ministra Filipovića o "predatorima" protiv kojih se bori,. kao i o ministrovoj usporedbi s Natašom Tramišak koja se isto žalila da joj se prijeti, "a znamo kako je ona završila", premijer Plenković je na jutrošnjem Aktualnom prijepodnevu u Hrvatskom saboru praktički izjednačio rad medija i opozicije s "prijetnjama predatora".

"To je demokracija", bubnuo je premijer.

I točno, ono što rade opozicija i mediji jest demokracija, ali nisu "prijetnje". Naročito ne "orkestrirane prijetnje". 

Prijetnje su opasne

Jer pojam prijetnje povlači za sobom konkretne neželjene posljedice, poput zapaljenog auta, kompromitacije fotomontažom na naslovnici tjednika, fizičke prijetnje, egzistencijalne prijetnje, pa možda čak i smjene s ministarskog mjesta.

Mediji ne prijete. Oni pišu, pitaju, upozoravaju, kritiziraju. 

Mediji nikome ne prijete, jer nemaju čime prijetiti. Naročito ne najzaštićenijoj kasti u državi, a to su političari i ministri.

Prijete "predatori". Prijeti "banda" o kojoj je govorio bivši ministar Tomislav Tolušić kad su mu objavili fotomontažu s prostitutkom. Prijeti mafija i organizirani kriminal. Prijete neke interesne skupine.

U njihovu slučaju može se upotrijebiti pojam "prijetnje". Ne u kontekstu medija i opozicije.

Tko je zapalio auto?

Sudačka organizacija ovoga je vikenda napravila istu manipulaciju povodom eksplozivne naprave postavljene pod BMW osječke sutkinje, upozoravajući da bi "svi koji djeluju u javnom medijskom prostoru morali bi biti svjesni posljedica svojih izjava kada govore o sucima".

Kao da je neki nezadovoljni čitatelj novina zapalio skupocjeni X6 sutkinje koja sudi kriminalcima. Ili je mafija pročitala novine ili pogledala vijesti, pa demonstrativno odlučila zapaliti sutkinjin BMW. Optužiti medije da su krivi za ono što rade kriminalci ili mafijaši nije samo pogrešno, nego i perfidno.

Takva je bila i Plenkovićeva poruka.

Predatori nisu demokracija

Prijetnje "predatora" ministru gospodarstva nisu "dio demokracije", niti su ono što rade mediji i opozicija "orkestrirane prijetnje".

Ovako polupani lončići stvaraju dvostruki kontraefekt: ublažavaju opasnost od "predatora" ili "bande" ili organiziranog kriminala, a istodobno kriminaliziraju rad opozicije i medija.

Zašto Plenković to radi, teško je točno znati.

Premijer je previše obrazovan, previše taktičan i previše iskusan u korištenju osjetljive terminologije da bi mu se ovakva zamjena teza mogla slučajno dogoditi. Pa da medije i opoziciju spomene u kontekstu pritisaka "predatora" na ministre, pa i konkretnih tajkuna o kojima je opozicija postavljala pitanja u Saboru.

Umanjuje prijetnje

Pa tako istodobno umanjuje težinu pritisaka i prijetnji na ministra, za koje je Davor Filipović na press konferenciji prilično neuvjerljivo rekao da ih "osobno ne dobiva", a onda rad medija i opozicije stavlja u potencijalno kriminalni kontekst. 

Prijetnje naprosto nisu "demokracija". Mediji i opozicija jesu.

I zato se njih ne može stavljati u istu rečenicu. Kao ni pitanja o "predatorima" stavljati u kontekst medija i opozicije. Jer bi se to moglo shvatiti kao prijetnja.