Vukovarcima prekipjelo: 'Djecu tuku huligani, a škole, vrtići i kafići dijele se po nacionalnosti'

Imao sam osam godina kad je počeo rat u mom Vukovaru. Nisam imao pojma što se događa. Netko je počeo pucati na naš grad i prijetio da će nas sve pobiti. Do tada sam živio u Vukovaru u kojemu je u miru živjelo desetak različitih nacionalnosti, svi smo se slagali, družili. Odjednom sam morao spakirati osnovne stvari i pobjeći iz svoga grada. Ukrali su mi djetinjstvo. Godinama sam čekao povratak, i čim smo mogli vratili smo se. Radovao sam se vidjeti svoje prijatelje, ali mnoge nisam vidio. One koje sam i vidio nisu više bili isti. Mnogi nisu htjeli razgovarati sa mnom samo zato što sam Srbin, a oni su Hrvati. Sve ove godine otkako sam tu to teško prihvaćam, posebno kad se dogode ovakve užasne stvari, kad ti bez razloga pretuku 15-godišnje dijete koje šeta gradom s prijateljima. Opet ti neki ljudi kradu djeci djetinjstvo, vukovarskoj djeci, mojoj djeci, i to se konstantno ponavlja. Stalno se našoj djeci nameće ta razlika između Hrvata i Srba, nameću im se nesloga, netrpeljivost, sukobi, tučnjave... A ja ne mogu prihvatiti da djecu, koja nemaju nikakve veze s ratom, čiji roditelji čak nisu rođeni u vrijeme rata, mi hranimo 1991. godinom i ne dopuštamo im da se maknu od tog vremena, kaže otac dvojice dječaka, 15-godišnjih blizanaca, koji su proteklog vikenda bili žrtve nasilnika skupine Bad Blue Boys samo zato što neke riječi govore ekavicom. S njima, pretukli su još četvoricu dječaka, Hrvate, unuke vukovarskih branitelja, koji su hrabro stali pred deset mržnjom vođenih odraslih muškaraca da obrane svoja dva prijatelja. Mrzitelji vukovarskog suživota su ih pregazili.