Braća Mamić moraju u zatvor: Vrhovni sud potvrdio kaznu za Zdravka, Zoranu su smanjili

Vrhovni sud objavio je danas kako je nakon žalbi presuda u slučaju Dinamo većim dijelom postala pravomoćna, a ukinut je dio prvostupanjske presude koji se odnosio na optužbu da je Zdravko Mamić poticao Milana Pernara na zlouporabu. Tu navode da prvostupanjski sud mora iznova provesti raspravu i donijeti novu odluku.

Sud navodi i da je trebalo odbiti optužbu u odnosu na oduzimanje tri nekretnine upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva supruge drugog optuženika, Zdravka Mamića.

Kako se navodi, za njega nije preinačena kazna i potvrdili su mu 6 i pol godina

- Odlukom Vrhovnog suda pravomoćna je osuda za četvoricu optuženika i tri događaja. Za dvojicu optuženika (prvi i treći) zbog ukinutog dijela prvostupanjska je presuda preinačena u odluci o kazni - navodi se u odluci suda.

Presuda Vrhovnog suda ne znači da će Zoran Mamić, nakon što mu je jedinstvena kazna smanjena na četiri godine i osam mjeseci, sada odmah ići u zatvor. On će dobiti poziv za odsluženjem zatvorske kazne od suca izvršenja kazne. Tada može zatražiti, zbog privatnih, obiteljskih ili poslovnih razloga, ili pak zdravstvenih da mu se odgodi odlazak u zatvor.

Isto vrijedi i za Pernara i Vrbanovića dok je Zdravko Mamić i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu. 

Da je dobio više od pet godina onda bi ga policija potražila na adresi i odvela u zatvor. Podsjetimo, tako je prošao bivši premijer Ivo Sanader nakon što mu je Vrhovni sud povisio kaznu u predmetu Planinska. Nepravomoćno je bio osuđen na 4,5 godine, no Vrhovni je kaznu podigao na šest godina pa je Sanadera u vili u Kozarčevoj "pokupila" policija i odvezla ga u Remetinec.

U nastavku pročitajte cijelu odluku suda

Vrhovni je sud u povodu žalbi optuženika, USKOK-a i drugih osoba (na koje je prenesena imovinska korist) djelomično odbio optužbu, djelomično potvrdio, djelomično ukinuo i djelomično preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Osijeku

Riječ je o kaznenom postupku koji se odnosio na četiri događaja i četvoricu optuženika.

Odlukom Vrhovnog suda pravomoćna je osuda za četvoricu optuženika i tri događaja. Za dvojicu optuženika (prvi i treći) zbog ukinutog dijela prvostupanjska je presuda preinačena u odluci o kazni.

Ukinut je dio prvostupanjske presude koji se odnosi na optužbu da je prvi optuženik 2012. iskoristio svoj položaj kao porezni inspektor i postupao na poticaj trećeg optuženika tijekom poreznog nadzora. Tereti se da nije utvrdio sve okolnosti bitne za utvrđenje zakonitih prihoda i rashoda te porijeklo novca kojim je treći optuženik vratio pozajmice jednom nogometnom klubu u iznosu preko 24 milijuna kuna. Utvrđenja prvostupanjskog suda za sada nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Za isti događaja prvostupanjski je sud izdvojio dio optužbe koji se odnosi na primanje i davanje mita i oslobodio ove optuženike. U drugom, osuđujućem dijelu, zaključio je da je prvi optuženik postupao s ciljem onemogućavanju naknadnog poreznog nadzora. Vrhovni sud smatra da nisu potpuno utvrđene sve okolnosti te da je nejasna teza prvostupanjskog suda o motivima postupanja prvog optuženika. Prvostupanjski sud zanemaruje da porezna tijela uvijek mogu ponoviti provjere kontrole imovine i prihoda u slučaju nalaženja novih okolnosti. Prvostupanjski će sud u odnosu na ukinuti dio iznova provesti raspravu i donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

Prvi i treći optuženik su osuđeni zbog događaja tijekom poreznog nadzora 2015. Prvi optuženik postupao je na traženje trećeg optuženika i uz obećanu nagradu. Za trećeg optuženika umanjio je obvezu poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit te pripadajuće kamate (ukupno 919.297,46 kuna). Treći optuženik mu je za to isplatio neutvrđenu novčanu naknadu kao mito. Međutim, voditeljica u poreznoj upravi je utvrdila da je rješenje koje je sastavio prvi optuženik nezakonito, poništila ga i pravilno odredila porezne obveze.

Treći odgađaj odnosi se na trojicu optuženika koji su osuđeni zbog postupanja 2011. tijekom poreznog nadzora nogometnog kluba. Postupali su kako bi prikrili prividne pravne poslove i time izbjegli plaćanje poreza na dohodak i prireza, a osigurali nepripadajuća novčana sredstva trećem optuženiku. Drugi optuženik, izvršni dopredsjednik i član uprave nogometnog kluba, te četvrti optuženik, glavni direktor i član uprave, u dogovoru s trećim optuženikom neistinito su prikazali da jednom igraču pripada polovica naknade koju je klub dobio za njegov transfer. Naložili su plaćanje novčanog iznosa s računa kluba na račun igrača. Igrač je taj novac proslijedio trećem optuženiku, koji je pak s tim novcem vratio pozajmice koje mu je davao klub. Time su oštetili nogometni klub za 35.840.396,14 kuna, a trećem optuženiku pribavili korist od 25.894.262,83 kune.

Četvrti događaj odnosi se na osudu drugog optuženika, izvršnog dopredsjednik i člana uprave nogometnog kluba, zbog nebrige o imovinskim interesima tog kluba. Znao je u trenutku kada je jedan igrač 2008. odlazio iz kluba da nije postojao nikakav ugovor na temelju kojega bi pola od ostvarenog iznosa transfera trebalo pripasti igraču, a pola klubu. Naknadno je neistinito sačinio aneks o podjeli iznosa transfera između kluba i igrača na jednake dijelove, koji je antedatirao. Time je stvorio prividnu osnovu za podjelu novca. Novac je isplaćivan s računa kluba na račun igrača koji je potom predavao novac drugom optuženiku i prema njegovim uputama članovima njegove obitelji. Time je drugi optuženik za sebe pribavio 52.037.4335,73 kune, a oštetio nogometni klub za 80.030.927,25 kuna.

Imovina stečena kaznenim djelom se može oduzeti samo ako je stečena nakon 21. rujna 2009. zbog čega je trebalo odbiti optužbu u odnosu na oduzimanje tri nekretnine upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva supruge drugog optuženika. U preostalom je dijelu potvrđena prvostupanjska presuda i od prvog optuženika oduzeta je imovinska korist 2.097.373,43 kuna, od drugog optuženika 52.037.435,73 kune te od trećeg optuženika 25.894.262,73 kune.

U odnosu na kazne prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne okolnosti. Uzet je u obzir način počinjenja djela za koje su optuženici osuđeni, trajanje počinjenja djela te njihova međusobna povezanost. To sve nadilazi načine počinjenja koji su inače potrebni za ostvarenje ovakvih kaznenih djela. Stupanj krivnje kod svih optuženika je visok. Pogibljenost ovih kaznenih djela je nedvojbeno velika kako s aspekta korumpiranja poreznog inspektora, tako i zbog izuzetno visokih iznosa stečene imovinske koristi, odnosno prouzrokovanja štete.

Za prvog optuženika (poreznog inspektora Milana Pernara, op. a), zbog ukidanja dijela prvostupanjske presude osuda se odnosi za dva kaznena djela. Kao olakotna okolnost je cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otac je troje maloljetne djece. Svojim je postupanjem narušio ugled javnih službi te povjerenje građana u funkcioniranje javnih službi. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je prihvatio kazne zatvora 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti u pokušaju i (jedna) godina za primanje mita te ga osudio na jedinstvenu kaznu 3 (tri) godine i 2 (dva ) mjeseca.

Drugi optuženik (Zdrako Mamić, op. a) je dan prije objave prvostupanjske presude pobjegao iz Republike Hrvatske kako bi izbjegao provođenje odluka sudbene vlasti. Nalazi se u drugoj državi i nije izručen Republici Hrvatskoj. Određen mu je istražni zatvor i za njim raspisana tjeralica. Prilikom odmjeravanja kazne pravilno mu je prvostupanjski sud cijenio dosadašnju neosuđivanost kao olakotnu okolnost. Od otegotnih okolnosti cijenjena je upornost u počinjenju djela koja se ogleda i u pokušaju prikrivanja svojih ponašanja (sačinjavao je podneske kojim se očigledno instruira svjedoka o načinu kako bi isti trebao iskazivati na raspravi). Za njega odluka o kazni nije preinačena. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci).

Treći optuženik (Zoran Mamić, op. a) je neosuđivana osoba. Zbog ukidanja dijela prvostupanjske presude sada je osuđen za tri kaznena djela. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je prihvatio kazne zatvora 1 (jedna) godina i 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, (jedna) godina za davanje mita te 2 (dvije) godine zbog pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju i osudio ga na jedinstvenu kaznu 4 (četiri) godine i 8 (osam ) mjeseci.

Četvrtom optuženiku (Damiru Vrbanoviću, op. a) je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da ove kazne nisu ni prestroge ni preblage te će ispuniti svrhu kažnjavanja. Počiniteljima ovakvih kaznenih djela mora se izreći odgovarajući prijekor u smislu kažnjavanja u skladu sa stupnjem njihove krivnje, a istovremeno ostvariti individualnu i generalnu svrhu kažnjavanja. Kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici prouzrokovali.