Umro zarobljen u stanu: 'Ivo je trebao ići na rehabilitaciju, bio je sretan, ali nije dočekao...'

Ako krepam, nazovi ...., stajalo je na natpisu na zidu iznad kreveta, mjesta gdje je Ivo Weber, hrvatski branitelj i teški invalid provodio sve svoje vrijeme više od deset godina. Molio je Weber da uz stepenice na ulazu u zgradu u Jeretovoj ulici u Splitu gdje je živio postave rampu za osobe s invaliditetom kako bi mogao izaći vani, ali nitko nije imao dovoljno sluha da se to realizira. Weber je tako ostao zarobljen u svom stanu. Zbog brojnih zdravstvenih problema nije se mogao kretati.

Tužna priča o čovjeku kojega je sustav zaboravio nedavno je potaknula Andriju Lipanovića iz Udruge osoba i djece s invaliditetom 'Vjeruj i djeluj' da pokuša pokrenuti stvari. Organizirao je humanitarnu akciju. I uspio je nešto postići, ali Weber to nije dočekao.

- Patronažna medicinska sestra koja ga je obilazila me nazvala i izvijestila me da Ivo više nije među nama. Mi smo još izvan sebe. U petak je trebao biti u Krapini, u toplicama. Ekipa iz Udruge HOS-a, odnosno Jurica Jukić alarmirao je Ministarstvo branitelja, odnosno samog ministra Tomu Medveda koji je pak angažirao tajnika u Splitu. On ga je i obišao. Odradili smo dobar posao, međutim, Ivo to nije doživio. Srce nije izdržalo. U toplicama je trebao ići na rehabilitaciju, trebao je raditi na tome da malo smršavi, da mu se malo zdravlje poboljša, da se koji put i nasmije. Zadnjih dana je bio sretan, jedva je čekao polazak, ali nažalost, nije ga dočekao. Preminuo je radujući se novom početku i nekim boljim danima za njega. Bio je zanemaren od sustava, i sam je dignuo ruke od sebe, ali posljednja dva tjedna uspjeli smo ga vratiti u život. U utorak smo pričali na telefon, a danas ga nema. Otišao je na bolje mjesto – kaže nam Andrija Lipanović kojemu je, kaže, došlo plakati kad je vidio kako jedan čovjek može toliko biti nebitan svima, institucijama koji su mu dužne i koje bi mu trebale pomoći.

Što se tiče rampe koja bi mu bila omogućila da izađe iz zgrade, Lipanović kaže kako su to bili problemi na razini Grada.

- Riječ je o imovinskim zavrzlamama između privatnog vlasništva, odnosno zgrade kao takve i javne površine. Grad nije dozvoljavao da rampa za osobe s invalititetom izlazi na javnu površinu. Ma to su sve besmislice. Upravo sam razgovarao s gospodinom iz tvrtke za ugradnju dizala, govori mi, vidio sam vijesti. A ja sam samo rekao: 'Ništa, obustavljamo akciju' – zaključuje Lipanović.

Ivi Weberu je, dodajmo, prije tri i pol godine amputirana desna noga. Pomagali su mu susjedi, prijatelji i sestra.

Kako doznajemo u Gradu Splitu, ugradnja rampe za osobe s invaliditetom nije njihova nadležnost jer je riječ o privatnom vlasništvu pa shodno tome, nemaju nikakvu zakonsku ovlast investirati. Suglasnost da rampa izađe na javnu površinu, dodaju nam, može se dobiti bez problema. Također, iz Grada Splita navode i kako u Upravnom odjelu za komunalne poslove nije zaprimljen nikakav zahtjev. Upućuju nas na nadležno Ministarstvo branitelja u kojem postoji niz pravilnika za ovakve slučajeve.

Kako zasad doznajemo u Ministarstvu branitelja, Weber im se nije obratio s nikakvim zahtjevom, ali čim su čuli za njegov slučaj angažirali su se da mu se pomogne i po pitanju zdravlja i pokretljivosti. Službeni odgovor objavit ćemo po primitku.