Umirovljenici ljuti: 'Inflacija je pojela naše mirovine. Mi smo veliki majstori preživljavanja'

Umirovljenici su majstori za preživljavanje, rekla nam je umirovljenica Ljiljana Šiljak (67). Cijeli radni vijek provela je u školi, radeći s djecom s teškoćama.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:05

[TOP 3 VIJESTI DANA] Umirovljenici ljuti: 'Inflacija je pojela naše mirovine. Mi smo veliki mastoji preživljavanja' | Video: 24sata/Video

- Ja sam defektolog, logoped s pojačanim predmetom socijalne pedagogije. S tim da sam radila jednu godinu u Nazorovoj u domu, jednu u domu Nad lipom. Radila sam 15 godina na 17 škola odjednom, pa šest godina u šest i na kraju u jednoj velikoj zagrebačkoj školi. Prvi smo imali asistenta u nastavi - govori ponosno. Kad je odlazila u mirovinu, dobila je otpremninu u iznosu dvije plaće. Prvu mirovinu, u iznosu od 720 eura, dobila je godinu dana kasnije.

- Tad su radile nacionalne mirovine, pa sam ja morala čekati - rekla je Šiljak. Od tih 720 eura, oko 210 joj odlazi na režije.

KOMENTIRA TINA JOKIĆ Nama visoke cijene i rast inflacije, a njima velike plaće...

- Grijemo se na struju jer nemam dimnjak, pao je u potresu, a popravak je preskup. Ne mogu zagrijati stan od 40 kvadrata na više od 16 stupnjeva Celzijevih. Kad gledaš, Holding nam svaki čas lupi cijene preko, pa moraš ići boriti se da ti ne pošalju ovrhu, pogotovo za vodu, iako je platimo. Ako platim uplatnicu za Holding, onda sam valjda platila i vodu. Što se tiče hrane, to se dogovaramo sa susjedima, jedna ode na plac, pa uzme dvije kile mandarina za cijenu jedne pa podijelimo. Uzmemo nekad veće pakiranje praška za veš jer ispadne jeftinije pa dijelimo sa susjedima i tako. No to sve moraš nositi, a bez tramvaja je nemoguće - govori Ljiljana. Hranu kupuje na tržnici ili sniženjima.

- Ne mogu planirati što ću kuhati jer ne znam što mogu kupiti dok ne dođem do trgovine i ne vidim što je na akciji. A cijene u trgovinama su vrtoglave - objašnjava Ljiljana.

PREMA EUROSTATU Inflacija u Hrvatskoj najviša u eurozoni, cijene još rastu...

Živi s 42-godišnjom kćeri koja radi za minimalac zbog zdravstvenih problema. I njoj trebaju lijekovi koje mjesečno plaćaju oko 100 eura. Ni gospođa Šiljak nije zdrava, bori se godinama s karcinomom.

- I odlasci kod liječnika koštaju jer moraš doći do bolnice pa ideš na silne pretrage - govori.

U situaciji u kojoj je paket jaja oko tri eura, kruh oko euro, paket šnicli oko četiri eura, šampon za tijelo gotovo isto toliko, a da ne pričamo o cijeni deterdženta za rublje ili pak sredstva za pranje suđa, reći da jedva krpaju kraj s krajem je realna procjena.

KINA NEGIRA UMIJEŠANOST U 2024. dnevno oko 2,4 milijuna kineskih kibernetičkih napada na tajvansku vladu

- Moja mama je radila u imunološkom. Njena mirovina je bila veličine moje plaće u školi, a otišla je u mirovinu s 50 godina, i to u punu. Sad čekaš do 65, skupljaš što dulje možeš, ostaneš, ne možeš raditi dodatno, čak i ako si pokretan, sve ti naprave da te zatoče u tom radu, a onda ti uzmu sve. To nije više ljudski - govori. Da nadopuni kućni budžet, daje instrukcije djeci s teškoćama. No nema srca svima naplatiti.

- Ne možete roditelju koji sve daje za to dijete jer ih je sustav izigrao i sve im otežao uzeti novce. Nemam uvjete da djeca dolaze kod mene doma, a teško je ići nekad kod njih jer mi sve što zaradim pojede taksi ako nema tramvaja - objašnjava. Ni njenim susjedima nije ništa lakše.

DOŠLO JE DO GREŠKE Neki umirovljenici dobili manje mirovine u siječnju. Evo i zašto

- Jedna moja susjeda mjesečno živi od 200 eura. Živi od boca zasad, ali to sad tako ide. No ni to neće moći dugo jer se boce više ne ostavljaju kraj smeća. Ono što se ostavi to smetlari nastoje pokupiti što prije. To je jako težak i naporan način kako doći do novca. Trebaš biti pokretan, zdrav i snažan. Koliko puta mi se susjeda žalila da ih više odjednom dođe po boce, oni se potuku oko boca. Dođu ovi iz kafića s velikim vrećama pa te boce čekaš po 2-3 sata. Nasreću, to ne radim, ali skupljam njoj. Ona to koristi za hranjenje mačaka - ispričala nam je Ljiljana. Na hvalospjeve koje premijer daje svojoj Vladi o kontroliranju inflacije, Šiljak kaže da laže. Rekla je da je država nije zaboravila jer je se redovno sjete kad joj "trebaju nešto uzeti". Kad ona treba pomoć, njih nema. Nije zadovoljna ni s mirovinskim fondom.

- Cijeli život sam to uplaćivala, ali danas ne znam kako se raspolagalo s tim novcem. Kad kažu da nam nešto daju, povećaju nam mirovinu za par eura, a onda moramo više davati za zdravstveno i druge naknade. Daju nam malo da bi nam uzeli puno - istaknula je Šiljak. Zbog malih mirovina pati i socijalni život, a ljudi su društvena bića.

- Imam tu sreću da vodim udrugu umjetnika. Nađemo se i družimo pa nekako ostanemo pozitivni. Znam ih puno koji su pali u depresiju i sad su na tabletama - rekla je Šiljak.

'VLADA RADI' Ministar Primorac o cijenama hrane: Nezahvalno je govoriti koliko su one porasle

Upisala se i u Maticu umirovljenika, a za upis je dala 10 eura.

- Dala sam taj novac i pitala ih što imam od toga. Nikad nisam imala koristi od njih. Imaju tu i tamo neke tečajeve, ali nikad ne šalju obavijesti pa ne mogu na njih ni otići - rekla je Šiljak, koja nije zadovoljna ni strankama umirovljenika.

Gospođa Šiljak nije jedina. Ona je samo pristala biti lice naših starijih sugrađana koji su svoje mirovine pošteno zaradili, gradili ovo društvo, a danas pred policama u dućanu razmišljaju mogu li kupiti meso i povrće ili samo povrće, da li da jedu stvari iz konzervi ili uzmu nešto svježe, što će im pridonijeti zdravlju. Kad pogledamo podatke o mirovinama, vidi se okrutna realnost u koju smo kao društvo stavili svoje najstarije: medijalna mirovina za prosinac je iznosila manje od 530 eura. Polovica umirovljenika u Hrvatskoj prima mirovinu manju od toga. Supružnici Paun iz Požege također muku muče s financijama.

- Dovoljno je otići u trgovinu, i vidjeti da cijene nisu iste. Obilato se koristi to što smo prešli na euro, jer reći ili napisati da nešto košta jedan euro više bolje zvuči nego li reći da je to 7.5 kuna. Kada nešto poskupi kažu nije to puno, jedan cent ili euro dva, mislim da je to laž. Sve nam se svodi na to da kupujemo kada su sniženja, ali i ona su upitna. Pitanje je koliko je to stvarna cijena, mislim da nije. O nekoj štednji nema niti govora. Mi smo ostarjeli, naš radni vijek je iza nas. Prije nego smo došli u ove godine polako su nas pripremali da nam neće biti lako. Ipak smo se nadali smo boljemu, ali ne ide. Evo poskupjela je i struja, i sada slijedi lančano poskupljenje. Kod nas je tako kada poskupi neki energent onda to za sobom povlači sve ostalo. Bogu se molimo za zdravlje, jer je sve više lijekova koji se moraju plaćati. Teško ali još uvijek nekako uspijemo povezati kraj s krajem i u tome nam se stoji život - kaže Jure Paun iz Požege.