Učenici u hrvatskim školama sve teže otvaraju šake zbog mobitela. Stiže važan projekt

U zagrebačkoj XIII. gimnaziji predstavljen je projekt koji se bez problema može nazvati revolucionarnim. Od iduće školske godine u e-dnevnik barem dva puta godišnje nastavnici tjelesne kulture u osnovnim i srednjim školama upisivat će za svakog učenika podatke o njegovoj fizičkoj spremnosti. Tako će svaki učenik (i njegovi roditelji) imati uvid u svoju visinu, težinu, opseg struka, koliko može pretrčati, skočiti u dalj, kolika mu je snaga stiska šake. Nastavnici tjelesnog i dosad su testirali učenike, no sad će prvi put rezultati biti upisani na jednome mjestu te će se sustavno moći pratiti razvoj svakog pojedinačnog učenika. Osim toga, učenici će podatke moći uspoređivati s podacima vršnjaka u EU. Također će dobivati personalizirane upute kako poboljšati tjelesnu spremu.

Dobivat će savjete

- Ovaj sustav značajno olakšava rad učiteljima i nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture jer automatizira prikupljanje i analizu podataka o tjelesnoj spremnosti i posturi učenika. Nastavnici će uskoro imati gotove analize i prilagođene preporuke za svakog učenika. To im omogućuje da se više posvete planiranju i izvedbi nastave te pružanju individualiziranih povratnih informacija učenicima - na predstavljaju je rekao nastavnik tjelesne kulture u XIII. gimnaziji, kineziolog, nogometni trener i jedan od začetnika ovoga projekta, doc. dr. sc. Hrvoje Podnar.

Njegova kolegica s Kineziološkog fakulteta u Osijeku, doc. dr. sc. Mirela Šunda, ističe kako je velika prednost ovoga sustava praćenja što se temelji na zdravstveno preporučenim vrijednostima, a ne usporedbama rezultata učenika s njihovim vršnjacima.

- To znači da su postignuti ciljevi dostižni svim učenicima, uz tjelesnu aktivnost koja je prilagođena njihovoj dobi, sposobnostima i mogućnostima. Sustav tako potiče učenike da se usredotoče na svoje zdravstvene navike, na svoj tjelesni razvoj, pružajući im podršku da napreduju u skladu sa svojim mogućnostima - istaknula je Šunda.

Bolje imati viška kila, nego...

Stručnjake okupljene na predstavljanju pitali smo što je danas najveći problem kod djece i mladih. Poznato je da su hrvatska djeca među najdebljom u EU, no to nije jedini problem.

- Što se tiče fizičke spremnosti, način života je previše sjedilački, previše su vezani uz mobitel, računala, tablete, laptope... Tako je smanjeno kretanje, njihovi interesi su zadovoljeni time, jednostavno nemaju dovoljan podražaj za kretanje. Mogu primijetiti, u zadnjih nekoliko godina, da djeca ne mogu otvoriti šaku kako treba - kod hvatanja lopte imao sam dosta fraktura prstiju. Kad im dolazi lopta, oni ne stignu otvoriti šake i znam da je to od mobitela. Stalno su im mobiteli u ruci i prsti su im stalno pogrčeni. Primjećujem da se djeca kod padova ne znaju dočekati na ruke, ili kolut, ili džudo pad, nego padaju na glavu i razbijaju zube - kaže nam Podnar.

U XIII. gimnaziji već su odradili testiranja slična najavljenom projektu i Podnar ističe kako su učenici bili zadovoljni. Svi su manje-više bili u rangovima dobre tjelesne spreme.

Ostaju bez mogućnosti treniranja

- Ipak, pokušali smo ih potaknuti da u određenom periodu probaju popraviti svoje rezultate - istaknuo je Podnar.

Na pitanje kako potaknuti srednjoškolsku generaciju da se više rekreira i koliko na njih utječu trendovi, s primjerice, društvenih mreža, Podnar kaže kako je riječ upravo o tome, trendovskom vježbanju u, primjerice, teretanama. Ovaj projekt stoga smatra jednim od snažnih motivatora da se učenike potakne na redovnu tjelesnu aktivnost. Jedan od velikih problema, slažu se naši sugovornici, i taj je što mladi nakon osnovne škole, ako se ne bave sportom, klupski i natjecateljski, uglavnom ostaju bez mogućnosti bavljenja rekreativnim sportom. Učenik trećeg razreda XIII. gimnazije Gabrijel Tošević nastavio se baviti košarkom, ali ističe koliko mu je bilo važno što je u osnovnoj školi imao mogućnost isprobati razne sportove.

- Ja sam u OŠ Gustava Krkleca u Travnom puno sportova promijenio, i mogu im zahvaliti što su dovodili različite predstavnike sportova, da se djeca mogu pronaći. Završio sam na košarci. Mislim da bi to trebala svaka škola imati, da djeca mogu razviti ljubav prema sportu, jer je kasnije teško motivirati se - ističe Gabrijel dodajući kako je važno rekreirati se, pa makar kroz trčanje, bicikl ili plivanje.

Sport je postao skup

Da je nužno osigurati što više sporta u školskom okruženju, slaže se i izv. prof. dr. sc. Maroje Sorić, voditelj Laboratorija KIF-a za mjerenje i praćenje tjelesne aktivnosti.

- Fizička aktivnost je jedan od ključnih elemenata za smanjenje tjelesne težine. No ona je važna i za kognitivni razvoj, jednako kao i akademski uspjeh u školi. Upravo u srednjoj školi dolazi do pada fizičkih sposobnosti, kad djeca odustaju od sportskih izvanškolskih aktivnosti. No mislim da je upravo to srednjoškolsko razdoblje ključno za podržavanje zdravih životnih stilova. Jedno od rješenja bi bilo uvođenje rekreativnog sporta kao izvanškolske aktivnosti poslije nastave u školskom okruženju. Tako možemo privući i one koji ne bi bili motivirani za takve aktivnosti, ali i smanjiti nejednakosti jer danas je sport priuštiv samo onima s boljom socioekonomskom situacijom - ističe Sorić.

Stoga svi naši sugovornici smatraju da je ovaj projekt praćenja učenika jedan od najvažnijih projekata u području tjelesne i zdravstvene kulture unazad 150 godina. Na projektu zajednički rade Kineziološki fakulteti Zagreba, Osijeka i Splita, CARNET, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Agencija za odgoj i obrazovanje.