U ratnom Sarajevu žena je našla i odgojila bebu Elvisa

Nikada neću zaboraviti 16. listopada 1993. U Sarajevu je bjesnio rat. Muž mi je poginuo dva mjeseca prije. Išla sam do napuštenog nebodera na pumpu po vodu. Još nisam ni napunila kanistar, a pala je granata. Srušilo me na pod. Ustajući, začula sam dječji plač. U prizemlju je bila napuštena turistička agencija, a ondje je, među krpama i prolivenim mlijekom, puzao dječačić star jedva godinu i pol dana i vrištao, prisjetila se Ivanka Šućur (59) iz Sarajeva. Mališana je digla s poda i zagrlila, a zatim počela tražiti roditelje. Mislila je da je mališan izašao iz stana i zalutao pa je otišla na policiju. No ondje su joj rekli da je neboder napušten već mjesecima. Probijajući se kroz srušeni grad koji su zatrpavale granate, dječaka je odnijela kući. Njene dvije kćeri i sin s nevjericom su slušali priču o tome kako ga je našla. Presvlačeći mališana, jedna od kćeri našla je u odjeći cedulju s imenom. Dječak se zove Elvis Salkanović, majka mu je poginula, a otac ga je ostavio. Ivanka nije dvojila - ostat će kod nje. Prijavila ga je centru za socijalnu skrb, no ni oni nisu mogli naći Elvisovu obitelj. Tih godina, u sveopćoj bijedi, Ivanka se snalazila. Mjesecima je po 4 puta u mjesecu darivala krv kako bi dobila pakete s hranom za bebe. Danas 17-godišnji mladić Ivanku smatra jedinom majkom. U ratnom i poratnom Sarajevu odgojila ga je kao svoje dijete.  A da njena humanost nema kraja, dokazuje i to što skrbi o Halidi Trivnučić (88), koja je u ratu ostala bez sina jedinca i muža. Ivanka se godinama svakodnevno brine za nju i nosi joj hranu.

NI UVREDE IH NISU RAZDVOJILE
Elvis je s 9 g. otišao u džamiju, kako ga je poticala Ivanka. No hodža mu je rekao da je prljav jer jede svinjetinu i živi s
Hrvaticom i katolkinjom. Čak su ga i djeca znala izazivati.