U kontejneru 6 mjeseci: 'Potres me skoro ubio. Kuća je počela pucati, ne znam kako smo izašli'

U pola godine promijenilo se jedino vrijeme. Sad nam je kao vruće, ali kad se sjetim kako mi je bilo zima, ne žalim se, smije se i sliježe ramenima Mara Kukoleća (63) iz Majskih poljana dok stojimo ispred njene nekadašnje kuće.

Od višekatnice koju su ona i muž (73) sami gradili danas je ostala samo olupina. Krov je prepun rupa, zidovi su popucali, žbuka i šuta još su uvijek u svim prostorijama i hodnicima, a ispred kuće leži srušeni dimnjak. U nekadašnjoj kupaonici stoji nova tuš kabina, okružena popucalim zivodima i podom. Gornji kat još je gori.

- Slobodno, možete vidjeti, ako ste hrabri - dobacuje u šali.

Mara i muž nakon razornog potresa 29. prosinca ostali su bez svega u što su ulagali cijeli život. S razbijene kuće skinuli su stolariju i iznijeli neke stvari i namještaj koji se nisu razbili. Ipak, većina stvari više nije čitava. Stoje u srušenoj kući i Maru podsjećaju na neka sretnija vremena. Već više od pola godine, ona i suprug žive u montažnoj kućici u vlastitom dvorištu. Sami su prokopali kanal kako bi barem vodu mogli spojiti. Montažna kućica nije uređena, ističe Mara, jer kako kaže, stalno se nada da će krenuti rušenje pa gradnja nove kuće. Okućnicu je uredila cvijećem.

TUGA KRAJ GLINE Očaj nakon potresa: Muž mi je umro, a onda se kuća srušila na mene. 180 dana živim bez vode

- Bili su statičari, dobili smo crvenu naljepnicu i to je to. Naša kuća se ne može popraviti, to je sve popucalo. Ali voljela bih da ju srušimo pa krenemo ispočetka. Nemamo nikakav plan - ističe.

Dok se prisjeća potresa, kaže nam, odmah se ježi jer kako dodaje, umalo je poginula. Svaki dan nakon kuhanja, Mara legne u sobu i malo poćine. Pokazuje nam ormar koji je u potresu pao na krevet gdje svaki dan ispruži noge nakon kuhanja. Potpuno je uništen. Baš svaka ploča ormara se odvojila. Pukom srećom, priprema ručka se baš taj odužila pa nije uspjela leći. Da je, govori sve tiše, ubilo bi ju sigurno.

OČAJ NA BANOVINI Pejakovići iz Strašnika: 'Zimu ćemo provesti u našoj kući, pa makar nas sve skupa zatrpalo'

- Ma taman sam juhu ukuhavala, kad je počelo trest. Ma kakav ručak, i ručak i peć završili su na sredini sobe. Viknula sam mužu da trčimo pod štok. Iskreno se ne mogu sjetiti kako smo izašli van. Znam da je muž izletio bos. Kuća je odmah počela pucati, iz nje se jako prašilo, a onda je pao i dimnjak - priča nam Mara koja je, kako kaže, umalo postala šesta žrtva potresa u Majskim poljanama. Sve poginule je poznavala. I dalje ju, kaže, stisne oko srca kad ih se prisjeća. A tuga ju uhvati i kad gleda svoju nekadašnju kuću.

- Žao mi je naše kuće, sami smo je gradili. Tu su nam se i djeca rodila. Ne mogu ništa planirati nažalost jer obnova još nije počela, a iskreno, sve se manje nadam da će se ikada išta pokrenuti - tužna je Mara. Unatoč nevolji koja je snašla nju i obitelj, ne bi voljela napustiti Majske poljane.