BestBook u Frakturi: 'Svi bi s vremena na vrijeme trebali ponovno pročitati Malog princa'

Ovdje smo i govorimo o dvije knjige i jednoj osobi. Kao što znate, napustila nas je Dubravka Ugrešić, književnica, znanstvenica, publicistica...jedna od, bez ikakve sumnje, najvažnijih figura, ne samo hrvatske, već svih postjugoslavenskih književnosti, započeo je Sead Serdarević ovomjesečno predstavljanje knjiga mjeseca.

Svakog mjeseca BestBook predstavlja najbolju knjigu mjeseca, a travanj započinje razgovorom o trima sjajnim knjigama;  'Max, Mischa i ofenziva Tet' norveškog pisca Johana Harstada, 'Lisica' hrvatske književnice Dubravke Ugrešić te 'Mali princ' autora Antoine de Saint-Exupéry.

O knjigama razgovaraju spisateljica i književna kritičarka Ena Katarina Haler i pisac, književni kritičar i kolumnist Miljenko Jergović, a razgovor će moderirati glavni urednik nakladničke kuće Fraktura Seid Serdarević.

- Dubravka se u književnosti pojavila 80-ih godina s knjigama 'Poza za prozu', 'Život je bajka', 'Američki fikcionar', 'Ministarstvo bola', 'Zabranjeno čitanje', s nizom knjiga za djecu, nizom eseja. Autorica prevedena na 30-ak svjetskih jezika. Početkom 90-ih godina je sa svoga matičnoga odsjeka, Odsjeka za rusku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu bila otjerana i zapravo, kao jedna slavna vještica, protjerana iz Hrvatske- rekao je Sead o autorici koja je preminula 17. ožujka 2023. godine.

Napomenuo je da je ujedno i autorica koja je imala možda najviše humora od svih hrvatskih autora.

Riječ je zatim prepustio Miljenku Jergoviću.

- Naš problem se sastoji u tome što mi u ovim danima nakon vijesti o njezinoj smrti nismo govorili o književnosti ili smo o književnosti govorili na neprimjeren način. Neki dan sam slušao emisiju na Hrvatskom radiju, koji je dio HRT-a, koja je aktivno sudjelovala i prouzročila progonstvo Dubravke Ugrešić. U emisiji sam čuo poduži iskaz jedne zagrebačke profesorice koja je o Dubravki govorila diskursom hrvatskih nogometnih novinara, ili nogometnih novinara s HRT-a, koji znaju govoriti samo preko vrlo snažnih epiteta i preko neporecivih rezultatskih činjenica. Tako se ne bi trebalo govoriti o nogometu, a pogotovo se tako ne bi smjelo govoriti o književnosti.

- U sljedećih mjesec dana, do govora o 'Pozi za prozu', si možemo sami preuzeti zadatak da razmislimo zbog čega tako brojni hrvatski pisci u kontinuitetu dugom skoro 120 godina umiru ili završavaju u progonstvu. Od Silvija Strahimira-Kranjčevića, Ive Andrića kojeg je protjerala hrvatska književna elita i grad Zagreb, preko Gorana Babića koji živi u progonstvu u Beogradu pa sve do Dubravke Ugrešić- kazao je Miljenko Jergović.

Prva knjiga o kojoj su u četvrtak zapravo govorili jest knjiga za koju kažu da ima najviše prijevoda nakon Biblije. Mali princ ove godine slavi 80. godišnjicu izdanja.

- To je knjiga koja je obilježila naša djetinjstva, kao i djetinjstva današnjih generacija- rekao je Serdarević.

- Čitala sam malog princa kao dijete, pa u tinejdžerskoj fazi i sada nedavno. Zapravo sam je prvi put doživjela kao užasno tužnu knjigu jer osvijestiš da si upao u onaj svijet odraslih na koji te cijelo vrijeme upozoravaju. Mislim da bi se svi trebali s vremena na vrijeme vratiti Malom princu- rekla je Ena Katarina Haler.

- Mali princ je u naša vremena, 80-ih godina, bio ranoadolescentska i pop kulturna književnost. Dakle, kad si imao 14, 15 godina i htio pronaći tu prvu curu u svom životu, onda je Mali princ bio jedno od bitnijih sredstava. Meni je on i onda i sad bio jedna dirljiva i vrlo ganutljiva alegorija. Alegorija u književnosti je malo opasna stvar jer vuče kriva čitanja i jer diletante navode da počnu pisati.

Treća knjiga mjeseca  je 'Max, Mischa i ofenziva Tet' norveškog pisca Johana Harstada.

- Ja sam imala nekakve amplitude sa čitanjem te knjige jer kad sam krenula mi se činila pretenciozna, nakon nekih prvih 20 stranica vještog, dobro napisanog, gustog teksta učinilo mi se da ću odustati. Međutim, kada sam probila to mi je postala fenomenalna. Onda kreće priča o odrastanju i nije autofikcija, već punokrvna priča. Autor dijeli s Maxom otprilike dob, dijele rodni grad i možda još neke stvari- rekla je Haler.

- Djelo sam čitao točno mjesec i pol dana. Čitao sam ga vrlo polako, pomno, nigdje ne žureći. Čitao sam ga s najvećim mogućem zadovoljstvom. Ovu sam knjigu čitao u potpunosti kao pisac, a takve su malobrojne. Pisac nikad ne piše za čitatelje, barem ja za čitatelje nikad ništa nisam napisao. Ne piše se za njih. Piše se knjiga za sebe. Ja sam čitajući Harstada naprosto čitao svog pisca. Doista je radio ono što sam ja pokušao u nekim svojim dužim romanima. Istina, ovo je knjiga o odrastanju, ali i o identitetu.