U djetinjstvu igrao sa Šukerom, vodio butik, djevojci slao pisma da je visok 2,10 m i da ima 'fiću'

Godina je 2015. Ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66 stoji šator. Unutra su branitelji prosvjednici, traže smjenu Predraga Freda Matića i njegovih najbližih suradnika.

Bili su to njegovi najteži dani u dugoj političkoj karijeri. Dolazio je redovito na posao, susretao se s njima, a svjedočio kako "gotovo da nema 'šatoraša' ni 'stožeraša' koji nešto od mene nije tražio".

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:25

Preminuo Fred Matić | Video: 24sata/pixsell

- U ratu i logoru sve mi je bilo jasno, a sad kad mi ovakve stvari čine moji prijatelji suborci, to je strašno. Gotovo da nema branitelja koji je od mene tražio pomoć, a da mu nisam pokušao pomoći - govorio je Matić tada.

No njegov nepokolebljivi duh nije se dao. "Nikome ispod zakona, nikome preko zakona", bilo je njegovo pravilo. U jeku veliki prosvjeda, dao je životni intervju novinarki 24sata, Romani Bilešić.

1962.- 2024. Nižu se reakcije na smrt Freda Matića! Metsola: 'Strastveno se borio za Europu i vjerovao...'

Fred Matić rodom je iz Požege. U nju se njegov otac Stanko doselio iz rodnog Drniša i zaposlio se u Zvečevu. Upoznao je medicinsku sestru Slavicu. Vezu su okrunili sretnim brakom, a 2. lipnja 1962. godine dobili sina - Predraga.

Prvih triju godina života u Požegi Predrag Matić se, pričao je, baš i ne sjeća. Sretno i bezbrižno djetinjstvo u knjizi sjećanja upisano je tek u poglavlju o Borovu naselju uz koje veže cijeli svoj život.

- Moj otac je bio šuster. Došao je u Vukovar i zaposlio se u Borovu. Majka je kao medicinska sestra dobila posao na kirurgiji vukovarske bolnice. Nakon nekoliko godina života u podstanarskim stanovima, 1. siječnja 1966. rodio se moj brat Antonijo. Bio je prvorođena beba na području vukovarske općine i uz kolica, pelene i ine potrepštine, roditelji su dobili stan u Borovu naselju i tu smo ostali do rata - prisjetio se te 2015. tadašnji ministar branitelja.

Bio je, govorio je, prekrasno dijete. Uvijek uglađen i fin, nikad problematičan i gotovo čisti odlikaš. No, priznao je tada, volio je raditi spačke u školi, ali njegovoj majci i ocu nitko se nikad na njega nije žalio.

- Bio sam živahan, nikad incidentan, uvijek primjeren. Za razliku od brata, koji je bio odlikaš, ali se volio i potući. Pozdravljao sam starije i, kao cijelo moje društvo, ludovao za malim nogometom. Bio sam golgeter i igrao za NK Mladost iz Svinjarevaca. Bilo me pomalo sram reći gdje igram. Onda sam se domislio da Švajndorf bolje zvuči od Svinjarevaca, pa bih, kad bi me netko pitao gdje igram, odgovarao: ‘U Švajndorfu’ - otkrio nam je tada Fred. Jedno vrijeme s njima je igrao i Davor Šuker, a za Zdravka Vladetića tvrdio je da je u bivšoj Jugoslaviji bio ono što je Messi danas u svijetu. 

'DRUGARČINA' Milanović o Matiću: 'Čovjek hrabar, dobar, nepatvoren...'

Srednju školu završio je u Borovu naselju, a uvijek je bio spreman za šalu i zezanciju.

- Pod jednim dežurstvom u školi čitao sam Zum reporter i u rubrici ‘Dopisivanje’ primijetio da se djevojka iz Pleternice želi dopisivati. Kako sam uvijek bio literarno nadaren, napisao sam joj predivno pismo kako vapim za iskrenim prijateljstvom jer mi je tata direktor Borova, mama pedijatrica u Londonu, kako su mi željeli kupiti BMW, ali ja sam ga zamolio da mi kupi Fiću, te da sam visok 2,10 metara - govorio nam je o jednoj od svojih zezancija.

U pismu se požalio da se s njim svi druže isključivo radi novca i da uistinu želi iskrenog prijatelja. Na njen odgovor nije trebao dugo čekati. U pismu mu je odgovorila kako ga potpuno razumije, a čak je poslala i fotografiju s prijateljicom.

- Nastavio sam pisati u istom tonu, čak sam slikao prijatelja Srđana Vujnovića. On je bio malo tamnoput dečko, pa sam ga predstavio kao dečka čiji je otac vlasnik naftnih izvora iz Sudana. On se počeo dopisivati s tom prijateljicom, a ja s ovom curkom nastavio razmjenjivati pisma sve do vojničkih dana. Nikad se nismo sreli i stalno sam čekao da otkrije šalu, ali nikad nije ničime pokazala da je otkrila da muljam - prisjetio se Fred tinejdžerskih dana.

Vozački ispit položio je na radnim akcijama, na koje se ugurao 1978. godine. Prvi auto koji je vozio bio je očev Fićo. Na radnim akcijama gradili su autocestu Beograd-Niš. Baš tom cestom su ga ratne 1991. proveli s lisicama na rukama kad su ga vodili u logor.

Kad je zagazio u punoljetnost, prisjetio se Fred, počele su i ozbiljnije ljubavi. Prvo mu je srce oduzela Silvana s Korčule, učenica Trgovačke škole u Borovu naselju. No ljubav je pukla silom prilika, zbog daljine.

PROŠAO TRI LOGORA Ovako je Fred Matić svjedočio o strahotama zatočeništva u ratu: 'Dobio sam batina za 10 života'

- Bilo nam je super, ali našoj vezi presudila je udaljenost. Nekoliko puta sam je posjetio na Korčuli, ali do tamo je bilo strašno komplicirano doći. Morao sam iz Borova do Vinkovaca, potom do Ploča, pa Trpnja, pa Orebića i tek sam onda stigao do Korčule. Zaista je trebalo tri dana jahanja do tamo. Kako u to vrijeme još nisam bio za ženidbu, naša ljubav umrla je potpuno spontano - rekao je.

Vrlo brzo poslije toga upisao je Pedagoški fakultet u Osijeku, završio za učitelja razredne nastave i radio na zamjenama u nekoliko škola. Malotko zna da se bavio i poduzetništvom i svoj prvi butik otvorio između zgrada u Borovu naselju.

- Mi smo Vukovarci često išli u Trst i vraćali se s dosta robe. Prodavali smo je i uvijek sam kod sebe imao novca, a tata mi je plaćao samo autobusnu kartu. Bilo mi je super imati butik jer sam tu robu iz Italije tamo legalno prodavao. Upravo je taj butik bio spona za početak veze s mojom sadašnjom suprugom Svetlanom - otkrio nam je Fred.

Svetlanu je upoznao na bazenu. Kao u Balaševićevoj pjesmi, bila je sestra njegova prijatelja, a kad ju je prvi put vidio, glasno je uzdahnuo i rekao: "Ova djevojka s prelijepim očima bit će moja cura"!

- I zaista je izrasla u najljepšu curu u Vukovaru i oko nje sam zaista dugo oblijetao. Samo zbog nje sam u lokalnim novinama raspisao natječaj za radnicu u svom butiku i mogle su doći sve žene svijeta, ali ja sam čekao samo nju. Kad se napokon zaposlila i iako su mi svi prijatelji govorili da joj prodaja baš i ne ide, meni je bilo samo bitno da smo u kontaktu. Nakon godina ‘hofiranja’ pristala je prohodati sa mnom, a onda je došao taj nesretni rat. Otišla je studirati u Beograd, a iako se nismo posvađali, naša se veza razvodnila i prekinula. Nakon masakra u Borovu Selu odvezao sam je do Vinkovaca, mahnula mi je iz vlaka kroz prozor vagona i nakon toga se nismo sreli osam godina - prisjetio se tih dana Fred u razgovoru za 24sata.

U rujnu se priključio obrani Vukovara. Zarobljen je nakon sloma obrane, a devet mjeseci je proveo u srpskim koncentracijskim logorima. Napisao je i knjigu o svom ratnom putu "Ništa lažno".

PREMINUO U 63. GODINI Intervju s Fredom Matićem: Ležali smo na betonu, nisi smio kašljati. Tko je, nije se vratio...

Nikad nije prestao misliti na svoju Svetlanu.

Sreli su se opet 1998., a sudbina je htjela da to bude baš u Vukovaru. Ona je bila u posjetu svojoj majci, a Fred na putu u Vukovar. Negdje kod Požege, bratu je rekao da je nazove na beogradski broj na koji ju je zadnji put dobio 1994.  Rekli su mu da je u posjetu majci, a Fred ju je poslije toga nazvao na kućni telefon u obiteljsku kuću. Pozvao ju je na kavu i ponovno se zaljubio.

- Našli smo se kod zgrade, a kad sam je vidio, kao da se nikad nismo ni rastali. Proveli smo cijeli dan zajedno, otišli u Osijek na ručak i znali da smo jedno drugom suđeni. Ona se na nekoliko mjeseci vratila u Beograd, gdje je radila u optičarskoj radionici, no vratila se za Uskrs 1999. Otišao sam u Tovarnik po nju i otad smo zajedno u Zagrebu - prisjetio se Predrag Matić.

Ispričao nam je tada i kako je Svetlana spasila njegovu fakultetsku diplomu za koju je mislio da je davno izgubljena.

- Prilikom zapošljavanja sam trebao presliku diplome, no kako smo otišli iz okupiranog i razrušenog Vukovara, prijavio sam da je nemam jer je uništena u ratu. U Osijeku, gdje sam i završio fakultet, izradili su mi novu. Nešto kasnije supruga mi je predala i tu moju originalnu diplomu. Nisam mogao vjerovati vlastitim očima! Tada mi je povjerila kako je, prije no što je napustila Vukovar, otišla u moj stan i na brzinu skupila album sa slikama i moju diplomu. Eto, sve te godine pojma nisam imao da je cijelo vrijeme diploma bila na sigurnom. S obzirom da neki nemaju niti jednu, mogu se pohvaliti da imam dvije diplome - otkrio nam je veliki Fred.