Tražila anesteziju, a kiretirali ju na živo: 'Sve je po zakonu'

Opraštam radi sebe, ali baš nikad to neću zaboraviti. Sve je ostalo na mojoj nemoći, uskraćivanju prava glasa, da ne govorim o duševnoj i fizičkoj boli, otpočinje nam svoju priču Vukovarka Tatjana Nikolić (28). Ona je još jedna žena koja je prošla horor kiretaže na živo. Ožujak 2017. u vukovarskoj bolnici pamtit će vječno.

- U desetom tjednu trudnoće na redovitom ginekološkom pregledu utvrđena je dijagnoza missed ab. Bebi je srce prestalo kucati, ali ga tijelo nije odbacilo niti pokazalo simptome. Morala sam ići na kiretažu. U pratnji supruga u vukovarsku sam bolnicu došla 15. ožujka 2017. godine. Pitao je liječnicu može li biti sa mnom, no odbila ga je. Rekla mu je neka ide kući, da će ga nazvati i javiti mu kada da dođe po mene i napomenula mu da ću biti slaba - s mukom se tog dana prisjeća Tatjana.

Tad nije mogla ni naslutiti kroz kakvu će stravu proći 30-ak minuta kasnije. Čekajući da joj upišu podatke, liječnici je rekla da još nije prihvatila da njezine bebe više nema i da psihički nije spremna osjetiti i proživjeti trenutak odvajanja.

HOROR PRIČE ŽENA Liječnička komora: 'Žao nam je zbog traumatičnih iskustava'

Bol je bio neizdrživ

- Zamolila sam je da mi daju bilo što samo da to ne osjetim i ne budem svjesna. Ona je samo odgovorila: ‘Aha. OK.’ Ja tad nisam znala da imam pravo na anesteziju i da se po pravilu tako treba raditi. Ja nisam ni znala da je to takva bol. Kad sam legla na ginekološki stol, u venu sam dobila samo apaurin, to sam vidjela da piše. Od toga mi se počelo vrtjeti u glavi, osjećala sam nemoć, no sve sam čula, vidjela i osjetila. Onog trenutka kad je u mene stavila kiretu, počela sam plakati. Bol je bila neopisiva - prisjeća se Tatjana trenutaka strave. Ističe da je bila psihički nespremna, da joj se vrtjelo u glavi i da je mislila samo o tome kako njezinu bebu, koja se trebala zvati Emanuel, čupaju iz njezine utrobe.

- Pitala sam se zašto mi se to događa, a čula sam glas doktorice da prestanem plakati i da nije još čula niti jednu ženu da tako plače. Kroz suze sam joj rekla da me užasno boli i da stane bar na tren da normalno udahnem. Odgovorila je da me ne boli nego da sam razmažena. Ipak je stala na tren, no kad je počela iznova, zavrištala sam. Ljutitim glasom rekla je kako nisam normalna sa svojim ponašanjem i da neće završiti čišćenje do kraja ako tako nastavim - pripovijeda Tatjana ističući kako se osjećala kao da je sama samcata na svijetu, kao da je muče i ubijaju. Liječnica je samo pozvala u pomoć sestre.

SLUČAJ KIRETAŽA Kujundžić: Kreće inspekcija po bolnicama zbog iskustava žena

- Doviknula je sestrama da mi dođu držati glavu, ruke i noge. Bila sam očajna. Kad je završilo, zamotale su me u običnu plahtu i takvu golu i krvavu prebacili u sobu. Jedna mlađa medicinska koja je tek počela raditi bila je uz mene i umalo plakala sa mnom.

Sestra joj brisala krv

Jedina ona pitala me jesam li dobro. Sat vremena kasnije ušla je u sobu neka starija sestra i rekla da mogu kući što se njih tiče. Dala mi je tablete protiv bolova i preporučila antibiotike. Kad sam krenula kući, krv se samo slila po mojim nogama. To je vidjela ta mlađa sestra i golim je rukama brisala krv koja se slijevala iz mene - svjedoči Tatjana.

SESTRE STALE UZ PACIJENTICE Medicinarke: 'Liječnici, sramite se! Dajte ženama anesteziju...'

Nakon nekoliko dana oporavka došla je na kontrolu i u ravnateljstvu napisala pisani prigovor. - Dobila sam odgovor na kojem samo pišu laži. Nisam dobila te lijekove koje navode, niti anestetik. Znam jer sam osjetila kako su me dirali, kako su strugali, kako su me boli. Dobila sam samo apaurin, a sve više mi se čini da su mi ga dali da nemam snage glasati se tijekom zahvata - zaključila je Tatjana. Najveća sreća i utjeha su joj kćeri - jedna ima sedam godina a druga sedam mjeseci.