I ONE U STRAHU: Medicinska sestra koja nam se javila priznala je da se, osim nad pacijentima, pojedini liječnici iživljavaju i nad sestrama. Tome se mora stati na kraj
Medicinarke: 'Liječnici, sramite se! Dajte ženama anesteziju...'
Ne smije nitko doživjeti kiretažu bez ikakve anestezije, riječi utjehe i informacije. Bolnica nije staja. Žene nisu krave. Bilo pacijentice, bilo medicinske sestre, odlučnim glasom u kojem se miješaju ogorčenost, jad i ljutnja govori medicinska sestra. Radi u bolnici, a zbog problema koje bi mogla imati na poslu i u privatnom životu želi biti anonimna.
Priznaje da nasilja u bolnicama ima. Da je kao medicinska sestra doživjela svašta. I da je, kao i druge njezine kolegice šutjela zbog straha od poniženja i gubitka posla.
Kad stanu uz pacijenta - problemi
- Zaista ima sestara i liječnika kojima treba zabraniti rad s ljudima. I sama sam svjedočila kiretaži na živo kod jedne pacijentice.
Molila sam liječnika da ženi da anesteziju. On je štedio anesteziologa, poslao ga kući i zapeo kiretažu raditi na živo. Vidjela sam da ženu boli, govorila mu da joj da anesteziju, ali on je navaljivao i nije slušao. Na kraju je kiretažu odgodio za drugi dan u općoj anesteziji. I čemu to mrcvarenje žena? Samo da se što prije obavi posao - ogorčeno nam govori i objašnjava da kao i u svakoj, i u liječničkoj profesiji ima kukolja.
- Nas medicinske sestre u školama i na fakultetima uče da moramo biti zagovornice prava pacijenata, boriti se za njihova prava, biti pomoćnice pacijentima, a ne liječnicima. No, u praksi, kod nekih liječnika, ako samo pokušamo reći da pacijenta boli, da mu treba anestezija, opća ili lokalna, to nam uzrokuje velike probleme.
Zbog straha šute i slušaju
Od razgovora s glavnom sestrom koja, da bi zadržala svoju poziciju, samo poslušno izvršava naredbe svog šefa, liječnika koji ju je na to mjesto postavio, pa sve do razgovora sa šefom i liječnikom. Jer, mi sestre nemamo što govoriti liječniku kako da radi. Eto, zato šutimo. Jer strepimo nad svojim radnim mjestima i egzistencijom - objašnjava nam naša sugovornica koja je odlučila prekinuti šutnju. Tvrdi da medicinske sestre odustaju od borbe jer im se tjera strah u kosti, da ih se pozivanjem na razgovor javno sramoti i pokušava poniziti pred radnom okolinom. Pita se jesu li samim gledanjem takvog nasilja i nepoduzimanjem i same nasilnici.
Ima i divnih liječnika
- Mislim da smo još gore od njih. Jer, uvijek imamo priliku izboriti se za pacijenta i učiniti dobro za njega, ali to ne učinimo. Tu hrabrost pobijedi strah koji je jači. Da, postoji nasilje nad pacijentima, ali i sestrama koje ne mogu, a mogle bi ga spriječiti. Možda bi mi sestre i mogle spriječiti nasilje nad pacijentima i usudile se nešto reći kada ne bi i same trpjele nasilje i radile u strahu. Taj osjećaj da ste mogli pomoći nekome, a niste je... užasan. Sramimo se što smo dio sustava - priznaje nam. Ističe da je, na sreću, puno više dobre prakse i dobrih primjera među liječnicima i sestrama.
- Tom nasilju kojem je uzrok u oholosti i bešćutnosti pojedinih liječnika koji bacaju crnu mrlju na sve liječnike i cijelo zdravstvo treba stati na kraj. A vi, pacijenti, morate znati da ne morate trpjeti. Imate pravo na trpjeti bol i imate pravo na informaciju i na riječ utjehe. Mi smo ovdje zbog vas, ne zbog sebe. Danas sutra i mi mijenjamo mjesta s vama i postajemo pacijenti. I želimo se prema vama ponašati onako kako želimo da se ponaša prema nama - zaključila je na kraju medicinska sestra. A ministar zdravstva Milan Kujundžić i dalje šuti.