Tko više sramoti i ugrožava Hrvatsku: jedna jugo-zastava ili na tisuće ustaških obilježja?

Može li  jedna jugoslavenska zastava na Povorci ponosa kompenzirati stotine ustaških obilježja u Kninu i Imotskom?

I što bi HDZ danas govorio da se na Povorci ponosa u Zagrebu prije dva mjeseca nije zavijorila jedna jugoslavenska zastava?

"Ne želeći se zamjeriti rigidnoj ljevici Milanović se nije oglasio o jugo zastavi u Zagrebu", napisao je HDZ u svom komentaru (ali ne i osudi) ustaškog orgijanja u Imotskom i dodao kako predsjednik Zoran Milanović "koristi neprimjerene postupke dijela ljudi u Imotskom kako bi kriminalizirao 20 tisuća građana koji su došli na koncert proslaviti Dan pobjede".

"Dio ljudi" o kojem govori HDZ brojao se u desetinama i stotinama,  ne samo u Imotskom, nego i u Kninu. A ti "neprimjereni postupci" koje spominje HDZ svodili su se na veličanje ustaštva, slavljenje koljača i ubijanja Srba, marširanja s visoko podignutom desnicom i pjevanja ustaških pjesama.

HDZ je, dakle, napravio sve kako bi izbjegao osudu ustašijade u Imotskom, kao i prije toga u Kninu, te pritom iznova napravio ekvidistancu kroz "odmak od svih totalitarizama", a naročito kroz spominjanje one jedne jugo-zastave u Zagrebu.

Je li to bilo opravdano?

Jedna i jedina

Jugoslavenska zastava na lipanjskoj povorci zagrebačkim ulicama izazvala je pažnju i čuđenje prvenstveno zato što je to jedina jugo-zastava viđena na nekom velikom javnom skupu posljednjih godina. Nasuprot tisućama ustaških obilježja kojima smo na svakom uglu preplavljeni i zatrpani. 

Također, to je svojedobno bila zastava hrvatskih građana koji u njoj nisu vidjeli simbol zločinačkog režima, ali koja je početkom devedesetih, zajedno s crvenom petokrakom, u Domovinskom ratu postala simbol srpske agresije i zločina, ali samo zato što je zločinački Miloševićev režim prisvojio tu zastavu i simbole bivše države, kao i njezin vojno-obavještajni aparat, u poticanju ratnih osvajanja.

Nasuprot tome, ustaški simboli, zajedno s režimom koji su predstavljali, od početka označavaju zločinački, izdajnički, nacionalistički, fašistički režim u čijoj srži je bilo istrebljivanje svih nehrvata ili loših Hrvata i uspostavu zločinačke, kvislinške države. Njihovo korištenje u bilo kojem kontekstu, ratnom, vojnom glazbenom, navijačkom, nosi sa sobom upravo takav sentiment. 

Nisu pjevali o klanju

I ono što  je u ovom kontekstu najvažnije: pod jugoslavenskom zastavom na Povorci ponosa stupali su ljudi koji su tražili osobnu slobodu, slobodu svih građana, zalagali se za ljudska prava, za jednakost i ravnopravnost, za demokratsku državu i liberalnu demokraciju; pod ustaškim simbolima u Imotskom mladi ljudi su pjevali o koljačima Juri i Bobanu, o Crnoj legiji, o klanju Srba koje nosi Neretva, služili su se simbolima zločinačkog i fašističkog režima.

Sentiment koji leži iza tih simbola, jugo-zastave i zastava, majica, grbova i pjesama ustaškog režima, nipošto nije isti. Dapače, oni su direktno suprotstavljeni u smislu da oni koji ističu ustaška obilježja dobrim dijelom žele oduzeti ili osporiti slobode onih koji su marširali pod jednom jugoslavenskom zastavom.

Zbog čega onda HDZ uporno traži sličnost između to dvoje simbola?

I čega bi se HDZ uopće mogao uhvatiti da te jedne zastave nije bilo na Povorci ponosa u Zagrebu?

Je li komunjara ili ustaša?

Paradoksalno, HDZ u istom napadu zato što nije osudio jugo-zastavu Milanoviću nabija na nos činjenicu da je "mudro šutio dok je njegov partner Bulj klicao ZDS". 

Kao da se ne mogu odlučiti je li Milanović komunjara ili ustaša. Trebaju li ga kritizirati zbog jednog ili zbog drugog? Dok istodobno sami čine sve da izbjegnu osudu ustaštva.

U osudi totalitarnih režima, a toga se hvata i samozvana "integralna antitotalitaristkinja" Marija Selak Raspudić, uporno se pokušava napraviti ekvidistanca između "jugoslavenske zastave" i ustaških simbola, premda je golim okom vidljivo da ZDS prijeti na svakom javnom mjestu, svakom javnom događaju, čak i službenim komemoracijama, te da se iza toga valja govor mržnje i prijetnja svima koji su na drugoj strani.

Pod jugo-zastavom u Zagrebu nitko nije pjevao klanju i ubijanju.

Niti se jugo-zastava uopće može igdje vidjeti.

Stigmatiziraju povorku

I dok je HDZ optuživao Milanovića kako "koristi neprimjerene postupke dijela ljudi u Imotskom kako bi kriminalizirao 20 tisuća građana koji su došli na koncert proslaviti Dan pobjede", oni istodobno zbog jedne jugo-zastave žele stigmatizirati čitavu Povorku ponosa, sve koji su u njoj sudjelovali, kao i čitavu "rigidnu ljevicu", političare, aktiviste i sve koji podržavaju taj pokret.

Tisuće ustaških obilježja su, po logici HDZ-a, "neprimjereni postupci dijela ljudi", a jedna jugoslavenska zastava je optužba za čitav pokret i cijeli dio političke scene.

Bez obzira na činjenicu da je policija podigla desetine prekršajnih prijava protiv sudionika proslave u Imotskom. Ali niti jednu protiv sudionika Povorke ponosa.

Tko onda sramoti Hrvatsku, ugrožava Hrvatsku, prijeti Hrvatskoj: jedna jugo-zastava ili stotine ustaških obilježja i ustaških sljedbenika?

Jedna jugo-zastava je bizarni raritet. Ustaška obilježja ozbiljna su prijetnja hrvatskom društvu.