Haaški sud osnovao je UN 1993. S radom prestaje krajem godine, a tijekom 24 godine na njemu je suđeno 161 optuženiku za ratne zločine na području bivše Jugoslavije između 1991. i 2001. godine
Svrha Haaga: 'I put u pakao je popločen dobrim namjerama...'
U trenutku osnivanja Haaškog suda dali su mu preveliku zadaću - da utječe na pomirbu i suočavanje s prošlošću u postjugoslavenskim državama. To je bilo nerealno očekivati od bilo kojeg suda. Realno je trebao imati funkciju tzv. "novog Beograda" putem kojeg bi se nametnula pravila ponašanja napuštena tijekom ratova, odnosno postratno civiliziranje ovog dijela Europe. Haško sudište pokazalo je nedovoljno poznavanje regije, a u svom radu je imalo različite kriterije. U radu je kombiniralo anglo-saksonsko i kontinentalno pravo, a to je značilo da se optuženici nalaze pred dilemom - odabrati odvjetnika koji zna jezik, ili odvjetnika koji razumije proces. To je u javnosti postjugoslavenskih država stvorilo komplikacije s razumijevanjem cijelog procesa. Osnovna funkcija suda bila je kompromitirana, smatra politički analitičar Žarko Puhovski.
Ono što je Haški sud postigao, smatra Puhovski, je da se u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu za ratne zločine sudi znatno bolje nego u Haagu.
- Ali da nije bilo Haaškog tribunala, ni tih suđenja ne bi bilo - kaže Puhovski.
Šerić: Sud je išao u smjeru izjednačavanja krivnje
- Haaški sud nije ispunio svoju zadaću - smatra odvjetnik Branko Šerić, koji je 20 godina bio sudac, i koji je braneći na Haškom tribunalu Vinka Martinovića Štelu iz prve ruke upoznat s radom i haaškog tužiteljstva i suda.
- Cilj zbog kojeg ga je UN osnovao bio je dobar, no i put u pakao je popločen dobrim namjerama. Trebalo je jedan nadnacionalni sud koji bi bio objektivan i nepristran, no od toga nije bilo ništa jer se pokazalo kako preko Carle Del Ponte i Serga Brammertza tužiteljstvo namjerava procesuirati ponekog iz svake države u smjeru izjednačavanja krivnje pa bi po tome ispalo da su za rat krive države koje su htjele secesiju, osim Slovenije. Mislim da je time postignuto suprotno od postavljenog cilja i da se sve države apsolutno negativno određuju prema tome, jer u suđenju ne smije biti kompromisa - kaže Šerić.
'Genocid u Srebrenici rasvijetljen je zahvaljujući Haagu'
Eugen Jakovčić iz Documente - Centra za suočavanje s prošlošću misli da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju ispunio svoju ulogu.
- Osnovan je 1993. godine, a cilj UN-a bio je da sud ima preventivnu ulogu i da zaustavi zločine. Na žalost zločini su se i dalje događali. Najvažnije je što je tijekom rada suda prikupljeno toliko važnih činjenica o počinjenim zločinima. One ostaju nakon što sud završi s radom i na temelju njih će se moći nastaviti suđenje za ratne zločine na nacionalnim sudovima, jer ratni zločini ne zastarijevaju - smatra Jakovčić.
Ističe da je najgori zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata - genocid u Srebrenici, rasvijetljen zahvaljujući radu haškog sudišta.
* Žalbeno vijeće suda u Haagu potvrdilo je u srijedu osuđujuće presude koje su donesene u svibnju 2013 na suđenju Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Stojić na 20 godina, Praljak na 20 godina, Pušić na 10 godina zatvora, Ćorić na 16 i Petković na 20 godina zatvora. Žalbeno vijeće je potvrdilo da su šestorica optuženih, zajedno s tadašnjim visokim rukovoditeljima Republike Hrvatske, bili ključni sudionici u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem etničkog čišćenja bosanskih Muslimana počinjenjem zločina protiv čovječnosti, teškim kršenjima Ženevskih konvencija i drugim ratnim zločinima.