Svoja čuda pripisivao je Kristu: Oživljavao mrtve, vraćao udove

Povodom blagdana sv. Ante donosimo vam feljton u pet nastavaka o omiljenom svecu u Hrvata. Štovanje svetog Ante tako je rašireno da mnogi teolozi to nazivaju religijskim fenomenom. Nema mjesta u Hrvatskoj gdje mu nije izgrađena kapelica, a nema ni čovjeka koji ga nije zazvao u različitim potrebama...

Sveti Ante učinio je mnoga čudesa tijekom i nakon života. Jedan je od rijetkih svetaca u Katoličkoj crkvi čiji je veliki broj čuda priznao i sam Vatikan. Također, njegova su čudesa odmah nakon smrti postala brojna. Njih 53 su i dokumentirana, ali i pročitana pred papom Grgurom IX. Dokaz da su pape častile i uvažavale svetog Antu jest činjenica da ga je papa Pio XII. proglasio doktorom Crkve 1946. Sveti Ante tako je, uz još samo 33 sveca, dobio titulu DOKTOR EVANGELICUS . Naučiteljem je proglašen zbog oduševljenja za širenjem evanđelja i života po poruci Božje riječi. Svjedoci njegova vremena držali su da je sveti Ante posjedovao izniman talent naučavanja i propovijedanja.

Legende i čuda svetog Ante tijekom života

1. Čudesa kojima obraća one što ne vjeruju u evanđelje

Žena sluša svečevu propovijed 

Mladost je proveo u Portugalu i nije učio strane jezike. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski, da se činilo kako je te jezike učio od mladosti. Jednom je zgodom neka gospođa željela slušati propovijedi sv. Antuna, ali to joj nije dopustio njezin opaki muž. Ona pođe na gornji kat, odakle je s prozora posve jasno čula propovijed, iako je sv. Antun propovijedao na velikoj udaljenosti. Kad je to kazala mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obratio se i rado je slušao riječ Božju.

Svetac oživljava bebu

Druga gospođa, vrativši se sa svečeve propovijedi nađe u kolijevki mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sveti Antun izgovori riječi iz Evanđelja: „Idi, sin tvoj živi.“ I doista nađe kod kuće dijete kako se igra sa svojim prijateljima. 

Propovijed ribama 

Sveti Ante došao je u Rimini propovijedati, a okupljeni protivnici-heretici nisu htjeli ušutjeti, odbijajući slušati njegove riječi. Pokušali su rastjerati mnoštvo. To je samo bio plod tadašnjega života Crkve u tom kraju. Crkve su bile prazne, a moral na niskom nivou. Razočarani Ante otišao je na obalu i započeo propovijed ribama:

„Čujte, o vi ribe, Riječ Božju što je ljudi odbijaju.“ U trenu su se okupile ribe i poredale naprijed manje, a iza veće, glava izvan vode, i pozorno slušale svečevu propovijed.

Kad se mnoštvo riba tako poredalo, svetac je počeo propovijedati: „Sestrice, moje ribe, vi morate puno, na svoj način, zahvaliti Stvoritelju što vam je za vaše prebivalište dodijelio toliko častan elemenat, tako da možete na raspolaganju imati slanu i slatku vodu, kako vam već odgovara. Dao vam je, potom, prozirnu i bistru vodu, da jasno možete vidjeti kuda prolazite, a i hranu koja vam je potrebna. Sam vam je Stvoritelj priskrbio jelo, prijeko potrebno za vaš život. Pri stvaranju svijeta primile ste od Boga kao blagoslov nalog da se množite. Tijekom općeg potopa, dok su sve životinje – osim onih koje bijahu sklonjene u lađi – poginule, vi ste jedine sačuvane od istrebljenja. Opskrbljene, kao što jeste, perajama i obdarene čilošću, vi možete plivati gdje vas je volja. Jednoj od vas bilo je dano progutati proroka Jonu i potom ga neozlijeđena vratiti na zemlju. Bile ste vi koje ste gospodinu Isusu Kristu priskrbile novčić, kada siromašan nije imao čime platiti porez. Za sve te darove dužne ste hvaliti i blagoslivljati Gospodina, od kojeg ste primile ta naročita dobročinstva, koja drugim životinjama nisu dana.“

Ribe su otvarale usta i kimale glavom u znak odobravanja. Što je svetac duže propovijedao, to je više raslo mnoštvo riba i nijedna se nije udaljavala sa svoga mjesta. Tek poslije riba okupio se cio grad i zahvalio Bogu što ih svetac nije napustio i da čuju njegovu riječ. Svetac je potom sve ljude blagoslovio i otpustio. Otpustio je također i ribe koje su se udaljile u raznim smjerovima.

Mazga se klanja Presvetom sakramentu 

Neki je Bonvillo došao svetom Anti i rekao mu ako se njegova mazga pokloni tom kruhu za koji on drži da je Krist, da će povjerovati. Rekao je svecu: „U redu! Prestanimo brbljati i prijeđimo na činjenice. Ako ti, Antune, uspiješ čudom dokazati, pred svima da se tu nalazi tijelo Kristovo, ja ću se zakletvom odreći krivovjerja i podvrgnuti jarmu vjere.“

Svetac mu je obećao da će to učiniti pa je ovaj nastavio. „Tri dana držat ću zatvorenu svoju mazgu i podvrći je mukama gladi. Nakon toga dovest ću je pred narod i pokazati joj hranu. Ti ćeš, međutim, pred nju staviti, držeći u rukama, to što smatraš Kristovim tijelom. Bude li mazga, iako gladna, pohrlila prema tebi, onda ću se iskreno obratiti.“

Ante je prihvatio prijedlog. Ovaj je krivovjerac držao tri dana gladnu mazgu i kada se trebao susresti sa svecem, u jednoj je ruci držao hostiju, a u drugoj sijeno. Prije toga sveti Ante slavio je misu i pred narod je iznio presveto Tijelo Kristovo. Naredio je da svi ušute i mazgi rekao „Na osnovi i u ime tvoga Stvoritelja, što ga ja, iako nedostojan držim u rukama, kažem ti i naređujem da mu se odmah i ponizno približiš te mu iskažeš dužno poštovanje.“

Krivovjerac u isti čas mazgi ponudi hranu. Ali, gle čuda! Potpuno iscrpljena mazga, čuvši svetog Antu, ne mareći za hranu, odmah prigne koljena pred Presvetim sakramentom. Tada nevjernik prihvati vjeru.

Otrovna hrana 

Drugom zgodom sveti Ante smetao je velikašima zbog svoga propovijedanja. Oni ga za njegova boravka u Italiji pozovu na objed da ga počaste. Svetac prihvati u nadi da će ih moći osloboditi od njihovih zabluda. No, velikaši su stavili otrov u jelo. Svetac je to osjetio Božjim darom. Tada ih počne mirno prekoravati zbog prijevare.

Krivovjerci su, međutim, lažući, rekli kako su sve to smislili da provjere istinitost one evanđeoske: „Ako popiju što smrtonosno, neće im naškoditi.“ Krenuše ga nagovarati da pojede jelo, obećavajući mu da će se, ako mu ono ne naškodi, obratiti. Sveti Ante, neustrašiv, učini nad jelom znak križa i reče: „Činim to ne da bih kušao Boga, nego potaknut gorljivošću za vaše spasenje i evanđeosku vjeru.“ Nakon što je sve pojeo, osjećao se dobro i nije doživio ni najmanju tjelesnu smetnju.

Svečeva čuda u Limogesu

Na dva mjesta u isto vrijeme

Na Uskrs 1225. propovijedao je sveti Ante u katedrali. U isto vrijeme njegova su braća u samostanu pjevala hvale Gospodinu. Bio je red na svetom Anti da otpjeva jedno čitanje tijekom noćne liturgije. Kada su braća, slaveći časoslov, došla do čitanja koje je spalo na sveca, on se iznenada pojavi usred kora i svečano otpjeva svoj dio. Sva su braća ostala začuđena, znajući da se on u tom trenutku nalazi u gradu i propovijeda. Bog pomaže i samome Svecu u izvršavanju njegovih ovozemaljskih zadaća.

Svetac stišava oluju

U Limogesu je propovijedao na gradskome trgu jednom zgodom, kad iznenada započe veliko nevremena. Svi stanu bježati, a on obeća onima koji ostanu da im se neće ništa dogoditi. Tako je i bilo. Grad je bio pun vode, ali na trgu i oko njih ni kapi. Krist je opet bio na djelu preko maloga fratra Ante.

Umiruje žabe

Blizu samostana u Montpellieru postojala je velika bara tako da su žabe neprestano kreketale i smetale mladim fratrima u učenju. Svetac je otišao i na zadovoljstvo svih utišao ih, tako da se više nisu javljale.

Vraća ženi iščupanu kosu s glave

U okolici Limogesa živjela je žena vrlo privržena franjevcima. Ali, imala je ljubomorna muža. Jedne večeri, kad se duže zadržala u pomoći fratrima, kod kuće ju je dočekao bijesan suprug rekavši: „Tek se sada vraćaš od ljubavnika.“ Ona mu odgovori: „Istina je, dolazim od male braće, koju ljubim u Bogu, ali kasnim zato jer sam se za njih brinula.“

Muž je tada, obuzet mržnjom, zgrabi za kosu i na kraju joj iščupa sve vlasi s glave. Kad je ona vidjela kosu na podu, počne je skupljati i nadahnuta vjerom stavi je na jastuk pa na nju položi glavu. U zoru pošalje svetom Anti slugu s nalogom da dođe k njoj jer se ne osjeća dobro. Svetac požuri, a ona mu reče: „Brate Antune, eto što sam pretrpjela iz ljubavi prema vašoj braći.“

Potom mu sve ispriča i zamoli ga da se on pomoli Bogu da joj vrati kosu. Svetac će nato: „Gospođo, jeste li me zato zvali?“ pa se vrati u samostan gdje braći sve ispriča. Potom reče: „Pomolimo se, braćo, i Gospodin će pogledati na njezinu vjeru.“

Kad se muž vratio kući, žena mu pokaže glavu i sve mu ispripovjedi. Ovaj ostane zapanjen i pod božanskom milosti potpuno ozdravi od ljubomore.

Čuda u Italiji i Francuskoj

Spašava vino

Vraćajući se u Italiju iz Francuske, pratio ga je jedan pomalo nezgrapan fratar. Svi su željeli da kod njih odsjedne. Tako je navratio u jednu kuću da se okrijepe i odmore. Tko je bio sretniji od domaćice da ih ugosti i dočeka. Otišla je k susjedi i pozajmila staklenu čašu (tada velika rijetkost) da počasti sveca vinom. Od dragosti i radosti zaboravila je zatvoriti slavinu na bačvi i kad se sjetila požurila je u podrum, ali sve je vino već bilo iscurilo. Vraćajući se tužna iz podruma, svečev pratitelj nespretno se okrene i razbije staklenu čašu. Sveti je Ante u tili čas sve uredio. Zapovjedio je vinu da se vrati u bačvu, a čašu s poda vratio neoštećenu dobroj domaćici koja ih je ugostila.

FELJTON: SVETAC SVIH HRVATA Sv. Ante prije smrti je ugledao Isusa kako mu ide u susret...

Sveti Ante oživljuje mrtvaca

Jednom je popravljao Gospinu crkvicu. Tuda je prolazio čovjek na čijim je kolima spavao sin potpuno pokriven. Sveti Ante zamoli ga da mu pomogne dovesti koji kamen. Ovaj odvrati da mu se žuri i ne može jer mora odvesti mrtvaca na groblje, toga što leži na kolima. Nakon nekoliko desetaka metara gurnuo je sina hoteći se pohvaliti kako je nasamario sveca. Ali, sin je bio uistinu mrtav. Vratio se svecu, zatražio oproštenje i sveti je Ante učinio što je tražio.

Vraća udove

Neki je jadni grešnik nogom udario svoju majku i došao svecu na ispovijed. On mu je rekao kako je ta noga zaslužila da bude odsječena. Jadnik je došao kući, gdje ga je silno zaboljela noga i on ju je odsjekao. Svetac je to dočuo i odmah došao, pa mu vratio nogu na mjesto kako je i bila prije.

Otpušta grijehe

Neki je grešnik toliko griješio da od suza i žalosti nije mogao reći ni riječi, samo je jecao. Svetac mu je rekao da napiše grijehe i čita ih pred njim. Kako je grešnik čitao svoje grijehe, tako su slova nestajala s papira na kojem su bili napisani grijesi.

Srce u škrinji s blagom

U Firenci je umro neki škrti bogataš. Gvardijan namjerno pošalje Antu na pogreb. Tražili su od njega da održi lijep govor. Ante je doslovce rekao: „On je umro i pokopan je u paklu.“ Odmah su počeli protestirati, psovati i galamiti kako to govori o dobrom čovjeku i vjerniku. Ante im odvrati neka pođu u njegovu kuću i otvore škrinju, sanduk s blagom, da će tamo naći njegovo srce. Kad su došli i otvorili škrinju, na vrhu blaga njegovo je srce još uvijek kucalo, a srca nije bilo u lešu škrtoga bogataša. Tko može znati gdje je pokojnik? Isus kaže dvojici sinova Zebedejevih da to ne zna ni on, „nego samo Otac Nebeski i oni kojima je dano“, ali sv. Anti dano je razumjeti i potvrditi još jednom slavu Božju.

Spašava oca

Dok je sveti Antun bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina zbog umorstva, pa je on s cijelom obitelji odveden u tamnicu i stavljen pred sud. Svetac po objavi Božjoj dozna za nedaću u kojoj mu se otac nalazio i zamoli glavare da ga puste iz samostana, a anđeo ga odnese u Lisabon. Sutradan ode pred suca i zamoli ga da mu oslobode oca, jer nipošto nije kriv za umorstvo. Kad ga sudac ne htjede poslušati, zatraži tijelo ubijenoga.

Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime Isusa, neka ustane i pred svima kaže da za njegovu smrt nije kriv ni otac ni itko iz očeve obitelji. U taj čas ustade mrtvac i izjavi da Martin i njegova družina nije ni u čemu skrivila njegovu smrt. Iza ovih riječi mrtvac opet usne. Tako je sveti Ante povratio dobar glas ocu i obitelji. Nakon toga ostao je jedan dan u Lisabonu i onda ga noću anđeo opet odnese u Padovu.

Spašava dijete od smrti

Jedna je žena držala sinčića blizu kotla, pokraj vatre, s namjerom da ga okupa. Kad je doznala da će sveti Ante propovijedati, od silne želje da ga čuje, gotovo poludi. Tako dijete stavi u kotao, misleći da ga stavlja u kolijevku. Ošamućena, zaboravi na dijete i pohrli na propovijed. Nakon propovijedi uputi se kući, a susjedi je putem upitaju gdje joj je dijete. Tada se sjeti da ga je ostavila pokraj vatre i počne si čupati kosu, grepsti lice i vikati zbog nesreće. Praćena mnoštvom ljudi, pohrli u kuću. Ali tada ugleda dijete kako se igra u kotlu kipuće vode. Svi u isti trenutak zahvale Bogu i Svecu.

Ženi proriče da će joj sin biti mučenik

Svetac je posjetio trudnu ženu. Ona mu preporuči sebe i dijete. Svetac se pribere u molitvi, vrati se pobožnoj ženi i reče: „Dobro se i sretno pouzdaj! Gospodin će ti, naime, dati sina, koji će postati velik u Božjoj crkvi. Postat će franjevac i mučenik, a i mnoge će druge svojim propovijedanjem dovesti do palme mučeništva.“

Žena porodi sina i nadjene mu ime Filip. On se pridruži maloj braći, pa se uputi preko mora. Kada je zbog izdaje tvrđava Azoto pala pod vlast Saracena, svi su kršćani, njih više od dvije tisuće, osuđeni na smrt. Među njima se našao i brat Filip. Kako je Filip sve osuđenike ohrabrivao da ostanu čvrsti, sultan zapovjedi da mu se iščupa jezik te da mu oderu kožu sve do pojasa. Filip je, međutim, nastavio ljude hrabriti kretnjama. Njemu su posljednjem odrubili glavu. Četiri su dana tijela ležala nepokopana. Ali, ni jedno od njih nije se raspadalo niti se širio neugodan zadah. Tako se obistinilo proroštvo svetog Ante.