Kristian Vukasović (18) iz Krila Jesenice osuđen je na osam mjeseci zatvora zbog nekoliko zapaljenih maslina. Imao je niz dijagnoza i teško je podnosio ćeliju. Preminuo je u bolnici odakle su ga u komi dovezli s Bilica
Svjedok opisao kako je Kristian Vukasović bio pretučen. Njegov otac: 'Godinama sam to tvrdio!'
Da je moj Kristian pretučen u zatvoru ja govorim već godinama. Imao je podljev između pupka i prepona veličine 15-ak centimetara, i ranu na glavu koju sam mogao napipati rukama. Kako je ležao na intenzivnoj nisam ga smio okretati da to na glavi i vidim. Nisu mi dali da fotografiram tu modricu na trbuhu, medicinska sestra je za vrijeme posjeta cijelo vrijeme stajala pokraj mene i zabranjivala mi, kaže nam Stipan Vukasović iz Krila Jesenice, otac 18-godišnjeg Kristiana koji je u kolovozu 2019. godine završio u KBC-u Split u komatoznom stanju.
U bolnicu je dovezen iz zatvora na splitskim Bilicama gdje je služio kaznu od osam mjeseci zbog nekoliko zapaljenih maslina i borova te par hektara makije. Slučaj je odbačen jer državno odvjetništvo nije našlo ništa sporno u tretmanu Kristiana Vukasovića niti vezano za njegovu smrt. Nakon toga njegovi su roditelji pokrenuli privatni sudski proces protiv državnih institucija koji se vodi na Općinskom sudu u Zadru.
U ovom slučaju svoj iskaz dao je i posljednji svjedok, a njegovo svjedočenje potvrđuje Stipanove sumnje i moglo bi značiti značajan preokret. Naime, riječ je o svjedoku koji je s Kristianom dijelio ćeliju i koji je kazao da je došlo do sukova u kojem je Kristian od drugog zatvorenika dobio udarac u trbuh te da je pri padu udario glavom u zid. To je bilo dan prije nego je Kristian završio u bolnici gdje je tri tjedna poslije i preminuo.
- Ovaj svjedok je već ranije tri puta pozivan, ovo je četvrti put i ovaj put je došao. Na zahtjev suda u Zadru svoj iskaz dao je na Općinskom sudu u Splitu. Pričao je kako ga je taj zatvorenik s kojim je dijelio ćeliju udarao nogom i da je moj sin pao i udario glavom. Sutradan je Kristianu pozlilo, a svjedok je rekao kako je alarmirao stražare, da je pokušavao oživljavati Kristiana i da su se njegove oči stalno otvarale i zatvarale, da je kolutao očima, teško disao, jedva je bio pri svijesti. On je i pomagao kad je došla Hitna, stavljao ga je na nosila – kaže nam Stipan koji svih ovih pet godina od smrti njegova sina jedinca tvrdi kako Kristianove ozljede nisu od samoozljeđivanja već da je bio pretučen.
- Točno se sjećam... ja sam u utorak bio kod njega. To je posljednji put da sam ga vidio. Bio je dobro, koliko je to moguće s obzirom da je i inače teško podnosio zatvor. Rekao mi je da mu u četvrtak donesem čistu odjeću. Tako je i bilo, ja sam sve pripremio, a onda je stigao poziv iz bolnice – prisjeća se Stipan koji od pravde za svog sina ne misli odustati.
- U otpusnom pismu stoji da je preminuo od zatajenja srca. A moje dijete uopće nije smjelo biti u zatvoru s nasilnicima i ubojicama.
On je patio od ADHD-a i poremećaja ličnosti, i imao je niz drugih dijagnoza. On je u zatvoru bio u teškom strahu, teško se prilagođavao, promijenio je više ćelija, nije to mogao podnijeti. Da su ga poslali na liječenje ili u neku drugu ustanovu lakšeg režima, on bi danas bio živ. Više od pet godina je prošlo... Sad očekujemo završne riječi i analizu medicinske dokumentacije. Ako u ovoj zemlji ne dobijemo pravdu idemo do Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Ovdje je očigledno da je bilo nasilja i da je bilo propusta u cijelom lancu, od suđenja do zatvora i njegova liječenja. Oni su ga više puta vodili na liječenje u zatvorsku bolnicu u Svetošimunsku u Zagreb, ali tamo su ga samo kljukali s tabletama. Netko treba odgovarati. Ja bez njega živim kako živim, ali neću odustati dok god me ima, dok god hodam – kaže nam Stipan.
Svjedok je kazao i kako je Kristian imao epileptične napade te da je trebao pumpicu, no da mu stražari nisu donijeli svaki put te da nije imao nikakav poseban tretman u odnosu na druge zatvorenike. Također, kazao je i da, nakon tog sukoba, zatvorenici, odnosno Kristian i muškarac koji ga je udarao nisu razdvojeni već da su ostavljeni u istoj ćeliji.
Podsjetimo, još jedan svjedok kazao je kako je od prijatelja koji je bio u zatvoru na Bilicama doznao da su ga u ćeliji sustavno maltretirali. Odvjetnik Vinko Ljubičić, zbog zatvorenosti sustava teško je dolazio do imena onih koji bi mogli svjedočiti, a trebalo mu je čak dvije godine da dobije medicinsku dokumentaciju o Kristianovu liječenju iz Bolnice za osobe lišene slobode u Svetošimunskoj u Zagrebu. Tijekom procesa svjedočio je i Marinko Bujas (59) koji je bio upravitelj zatvora u Splitu koji je tvrdio da je Kristian u zatvoru imao daleko najbolji tretman od svih zatvorenika te da su uvažavali njegovu mladost i bolest.
- U 73 dana koliko je bio u zatvoru, 18 puta ga je pregledala naša liječnica, i to četiri puta je on tražio pregled, a 14 ona, jer se htjela uvjeriti u kakvom se stanju nalazi – kazao je Bujas tijekom svjedočenja.
Kako smo ranije pisali, Kristian je imao dokazane zdravstvene probleme zbog kojih, prema riječima stručnjaka, uopće nije smio biti u zatvoru. Vještačenjem HZZO-a iz 2018. godine utvrđeno je kako ima brojne zdravstvene probleme poput metaboličkog sindroma, astme, iznadprosječno izražene teškoće iz kruga ADHD-a, oštećenje funkcionalnih sposobnosti III. stupnja, odnosno teži invaliditet uz prijeku potrebu privremene pomoći i njege u punom opsegu. Išao je na psihijatrijske tretmane još u dječjoj dobi te je bolovao od poremećaja piromanije. U trenutku kada je zaprimljen u KBC Split utvrđen je edem i početna upala pluća, podljev mekog oglavka s lijeve strane te omekšavanje odnosno smrt mozga.