O tome kako je Hubert postao svetac postoje dvije legende, po njemu je nazvana jedna pasmina pasa, a jedan od najpoznatijih brendova pića po njemu je nazvao svoje najpopularnije piće
Senzacija iz Vodnjana: Nađenu lubanju sveca štuju svi lovci...
Pronalazak lubanje Svetog Huberta u Vodnjanu senzacionalno je otkriće i za ovu vrijednu relikviju je već predložena inicijativa da Hrvatski lovački savez za nju napravi poseban relikvijar, kako bi je mogli dolaziti štovati lovci iz cijelog svijeta.
Riječ je naime o svjetskom raritetu, a Sveti Hubert je zaštitnik lovaca, te je po njemu nazvana jedna pasmina pasa – pas sv. Huberta.
O Svetom Hubertu postoje dvije legende.
Po prvoj legendi Sveti Hubert se rodio sredinom 7. stoljeća kao sin Bertrama od Aktivanije te je živio na dvoru franačkog kralja Ditriha III, a kasnije na dvoru svog ujaka Pepina od Heristula. Jednog dana, pretpostavlja se na Veliki petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen među čijim je rogovima bilo ukazanje Kristova lika, odnosno raspelo.
Istodobno s neba začuo se glas koji mu je naložio da ode u Liege (Luttich) do biskupa Lamberta, koji je kasnije proglašen svecem. On ga je poslao Papi u Rim. U to doba Papi se javio anđeo s viješću da je biskup Lambert ubijen, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca.
Taj pustinjak je bio Sv. Hubert koji je od Pape dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću. Isto tako je njegova biskupska štola imala moć da liječi od bjesnoće, čak i poslije njegove smrti.
Mrtvo Hubertovo tijelo prenijeto je iz Liegea u opatiju Andin koja se kasnije prozvala Sv.Hubertus. Tijekom reformatorskih ratova, tu su opatiju opljačkali šest puta, a pri tome je nestalo i tijelo Sv.Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo na skrovitom mjestu zakopali.
Po drugoj legendi Hubert je postao svetac i zaštitnik lovaca na drugačiji način.
98 godina poslije njegove smrti, 3. studenog izvađeno je njegovo tijelo iz dotadašnjeg počivališta u Liegeu i preneseno u opatiju Andin. Prigodom iskapanja ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig.
Kad je vidio pogrebnu povorku sa svojom pratnjom se bacio na koljena, a kad je sprovod mimo njih prošao, priključili su se povorci, kao da ih je nešto na to natjeralo. Od tog trenutka mjesto Arden (kasnije St. Hubertus) postalo je mjesto hodočašća za tisuće pustinjaka i lovaca koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene i odstrijeljene divljači.
Lovci koji radi udaljenosti nisu mogli donositi divljač sjećali su se svog zaštitnika tako da su na dan prijenosa njegova tijela polazili u lov, a kod zajedničkog stola slavili njegovu uspomenu. Opatija St. Hubertus stajala je pod zaštitom francuskih kraljeva kojima su morali opati svake godine donijeti sedam hrtova i jednog sokola.
Donosiocu je bio predan dar od 100 talira u korist crkve St. Hubertus. Kada je započelo hodočašće grobu sv.Huberta, nastala je i legenda da je svetac u svojoj mladosti bio strastven lovac.
Inače, njegov lik i djelo bili su inspiracija za logo popularnog pića Jägermeister. Ovaj poznati liker ima lovačku prošlost, jer ga je stvorio strastveni sportaš i lovac, a ime Jägermeister se prevodi kao "gospodar lovaca".