Picoki se u 14. stoljeću nisu bojali udarati po Osmanlijama pijetlom, a danas strahuju od Dare Bubamare. Tako su se nekako jazza bojali Hitler i Ždanov, a jugokomunisti su bili u strahu od Pankrta, Parafa i Prljavaca...
Svaka ideja o zabrani bilo koje vrste glazbe, bile to cajke, jazz ili turbofolk je- turbofašizam
Đurđevačke vlasti poslale su obavijest ugostiteljskim objektima u užem gradskom središtu da smiju izvoditi samo primjerenu tradicijsku i zabavnu glazbu. U prijevodu, zabranjuju se cajke, turbofolk, valjda i trap. Kad su ih novinari 24sata upitali tko će i kako određivati koja glazba jest a koja nije nepoćudna i što je to za njih primjereno, pojasnili su samo da to čine već šest godina, uvijek u vrijeme lokalne fešte Picokijade. Lako je pretpostaviti da nepoželjenom glazbom smatraju sve ono što se nekoć opisivalo kao novokomponirani folk ili turbofolk, to su danas takozvane cajke, možda i takozvana trap glazba zaogrnuta istočnjačkim melosom i dizajnom. U nekim od tih pravaca, istina, ima tekstova s prililčno eksplicitnim pozivanjem na nasilje prema ženama, nepodnošljivih ispada mržnje prema drugima i drugačijima, ali izbjegavanje glazbe po kriterijima za koje bi mogli imati i zakonsko uporište, Đurđevčani očito nisu imali na umu.