Na današnji dan 1946. obješen je nacistički ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop. No, njegovo smaknuće nije prošlo glatko. Osuđenik je dugo umirao...
SMAKNUĆE HITLEROVOG MINISTRA
Stravično umiranje: Koprcao se u smrtnom grču. Tresao se...
Sud pobjednika u Nürnbergu proglasio je Joachima von Ribbentropa krivim za sve četiri točke optužnice: urota, zločin protiv mira, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti
On nije prihvatio niti jednu od navedene četiri točke. Mirnog lica, bez ijedne emocije, pratio je 218 dana sudskog proces u Nürnbergu. Cijelo suđenje Hitlerov ministar vanjskih poslova nije pokazao ni trunku kajanja.
Ribbentrop se ne osjeća krivim. Kao okamenjen, bez primjetnih emocija, ne reagira na optužbe državnog odvjetnika. Čini se da niti jedan iskaz, niti jedan dokument, niti jedna snimka u tom nekoć tako moćnom čovjeku ne izaziva suosjećaj ili osjećaj krivnje.
'Krivnja- zašto?', pita Ribbentrop. Potpuni poraz? Nije on kriv. Što je on mogao kad su generali zakazali? Nije li on kovao saveze koji su ojačali Reich? I što on, diplomat, ima sa svim zločinima za koje sud uvijek iznova osuđuje Hitlerove pomoćnike? Vae Victis, kaže Ribbentrop. Jao pobijeđenom. On pak do posljednjeg trenutka ostaje žarki Hitlerov pristalica - piše Gudo Knopp u svom djelu Hitlerovi zločinci.
Vrata njegove ćelije u nirnberškoj gimnaziji otvaraju se na današnji dan prije 73 godine u 1,19 sati..
Nije umro odmah: Krvnik je morao dodatno intervenirati
U tim ranim jutarnjim satima, navodi Knopp, on je prvi smaknut. Dvojica američkih vojnika otpratila su ga na posljednjem putu u školsku sportsku dvoranu. Tamo ga je čekao Joseph Malta, nirnberški krvnik, pred jednim od triju vješala. Sedam stepenica vodilo je do njih. Potom je ministra vanjskih poslova Trećeg Reicha odveo do vrata vješala te mu stavio uže oko vrata. Prije toga je osuđenik još jednom, posljednji put, želi obratiti njemačkom narodu:
'Moja je želja da se ispuni sudbina Njemačke i da se uspostavi razumijevanje između Istoka i Zapada. Svijetu želim mir.'
Otvorila su se vrata ispod vješala. Onih nekoliko svjedoka koji su doživjeli smaknuće sljedećih su nekoliko minuta promatrali stravičnu predstavu. Joachim von Ribbentrop nije preminuo odmah. Koprcao se u smrtnom grču. Tresao se. Njegova je glava udarala o drvenu stijenku vješala. Sljedećeg kandidata za smrt, feldmaršala Wilhelma Keitela već su počeli uvoditi dok se Ribbentrop još uvijek borio.
Sve je to potrajalo deset minuta dok Joseph Malta nije dobio naredbu da se objesi o tijelo kako bi se vrat napokon prelomio pod njegovom težinom. Krvnik iz Nürnberga se prisjeća:
'Potom sam svoju desnu ruku pritisnuo iza njegovog lijevog uha. Tada se začulo ping i on je bio mrtav' - opisuje Knopp zadnje minute života Hitlerovog pomoćnika.
Štreberstvo i neograničena taština
Joachim Ribbentrop rođen je 1893. u rajanskom gradu Weselu. Njegov otac Richard služio je u pruskoj artiljeriji te je dospio do čina pukovnika. Joachimova majka Sophie, rođena Hertwig, bila je kći saškog zemljoposjednika. Obitelj Ribbentrop bila je na glasu kao dobro situirana, njihov se životni ritam prilagođavao mjestima gdje je bila stacionirana artiljerijska jedinica oca.
Majka mu je rano umrla, a on je napustio školovanje nakon 11. razreda što nije bilo nimalo neobično za tadašnje vrijeme. Školski kolege su ga kasnije opisivali kao učenika 'bez duha', a kao njegove najveće karakteristike navodili su štreberstvo i neograničenu taštinu.
- Obje karakteristike pratit će ga cijelog života. Istodobno je mladi čovjek razvio poseban dar za jezike. Tečno je govorio francuski i engleski. Oba će mu ta jezika jednog dana biti od koristi u njegovoj političkoj karijeri te nadoknaditi nedostatak diplomatske izobrazbe, tim više što njegov šef Hitler nije govorio niti jedan drugi jezik te je poliglotske vještine svog štićenika ocjenjivao kao vještinu i diplomatsko umijeće - objašnjava Knopp.
Joachim i njegov mlađi brat dvije su godine proveli u Engleskoj, naučili su i cijenili životne navike Otoka a potom su se 1910. uputili u Kanadu. To ga je razdoblje najviše obilježilo te je tada već donio odluku koja ga je na kraju odvela na optuženičku klupu Nürnberškog suda. 'Isprava sam samo došao u posjet, a ostao sam četiri godine do Prvog svjetskog rata. Da sam tada ostao u Kanadi, što je bilo moguće jer nisam bio sposoban za vojnu službu, kako bi tada izgledao moj život' pitao se desetljećima kasnije u svojim posljednjim zapisima dok je čekao izvršenje smrtne presude.
Naime, mladi se čovjek dobro osjećao u Kanadi. U iznenađujuće kratkom vremenu postao je ljubimac visokog društva. Bio je iskusan igrač golfa i tenisa te je kao šarmantni plesač i 'ženskaroš' uzburkao srca mnogih kćeri iz visokog društva. Istodobno, bio je uspješan i kao poduzetnik. S jednim dijelom imovine, naslijeđene od majke koja je preminula od plućne tuberkuloze, počeo se etablirati u trgovini vinima: Uvoz- izvoz.
Godine 1913. nalazio se na početku uspješne kanadske karijere no tada ga je teška infekcija bubrega prikovala za bolesnički krevet. Odlučio je otputovati na liječenje u Njemačku. Od tada je njegovo zdravstveno stanje često bilo nestabilno. Kasnije je to koristio kao ispriku kada bi se našao u teškoj političkoj situaciji. Nakon nekoliko tjedana boravka u lječilištu ponovo se vratio u Kanadu gdje ga je u kolovozu 1914. iznenadio početak Prvog svjetskog rata.
Iako je mogao tražiti da ga se oslobodi od vojne službe zbog bolesnih bubrega, odazvao se na poziv i žurno napustio zemlju za čijim je gostoprimstvom tugovao desetljećima kasnije. Večer prije odlaska pozvao je tada već veliki krug prijatelja na večeru a sljedećeg jutra je nestao bez traga.
Kupio plemićki naslov
- Da se tamo nastanio, a zamalo je to učinio, bio bi preminuo kao častan trgovac, a ne na vješalima u Nürnbergu.S jedne strane imamo mladića koji slovi za spretnog, šarmantnog 'zavodnika' i srcolomca kćeri iz viših društvenih slojeva; uspješnog trgovca žestokim pićem čiji je prijatelj bio i Gustav Stresemann, velika nada njemačke demokracije. Ali imamo i ograničenog, arogantnog neotesanca bez vlastitog stava; pomoćnika dijaboličnog tiranina kojem se predao dušom i tijelom - analizira Hitlerovog ljubimca autor Knopp.
U ratu je Ribbentrop odlikovan Željeznim križem i imenovan pukovnikom. U ljeto 1919. upoznao je Otta Henkella, vlasnika velike njemačke tvornice pjenušca. Godinu dana kasnije oženio je njegovu kćer Annelies.
To ga je vjenčanje znatno uzdiglo, a on se počeo baviti krupnom vinskom trgovinom po Europi. Od svoje tetke Gertrud von Ribbentrop je uspio ishoditi plemićki status, i to tako da ga je ona, koja je bila plemkinja, posvojila. Time je mogao dodati plemićki von svojem prezimenu, pa se od tada zvao Joachim von Ribbentrop. Zauzvrat je tetki cijelog života morao plaćati rentu.
Von Ribbentropa su predstavili Hitleru kao uspješnog poslovnog čovjeka s brojnim vezama u svijetu. Hitleru se odmah svidio, ali drugim njegovim bliskim suradnicima nije.
Svoje je ime kupio, svoje je novac stekao vjenčanjem, a svoju je službu dobio na prevaru - bila je uobičajena izreka u višim nacionalsocijalistički krugovima.
U kolovozu 1932. prvi put se susreo s Hitlerom, koji je tek pola godine kasnije došao na vlast,a kojeg je obožavao do samog kraja. Odmah je iskoristio sve svoje stare i nove kontakte za dobrobit čovjeka kojeg su zvali 'spasiteljem Njemačke'. Na kraju je dospio u gotovo robovsku ovisnost o Hitleru. Ribbentrop je pokorno slušao Hitlera. Njegov je idol pak cijenio društvenu poziciju i dalekosežne veze svog novog suputnika.
Goebbels, Ribbentrop, Hitler i Göring 1940. godine (na slici gore)
Nakon dolaska Hitlera na vlast Ribbentropa je stavio da obavlja važne diplomatske misije za njega po svijetu i bude njegov savjetnik za vanjsku politiku, a 1938. zasjeo je na čelo Ministarstva vanjskih poslova
Profesionalni diplomati u njemu su vidjeli skorojevića i priglupog Hitlerovog sljedbenika. U toj situaciji Ribbentrop se odlučio učlaniti u SS.
Bez Hitlera je bio izgubljen
Ovaj ambiciozni 'trgovac pjenušcem' nije bio amo pomoćnik nego i taktičar moći. Već je u svibnju 1933. pristupio SS-u te je tako svoju političku sudbinu vezao za sudbinu Heinricha Himmlera.
To je raščistilo pozicije; tko je agirao protiv Ribbentropa, za protivnika je imao Himmlera. Zauzvrat je Ribbentrop kasnije na važna mjesta u Ministarstvu vanjskih poslova postavio članove SS-a. Bez ovih pomoćnikovih pomoćnika Himmler nikada ne bi mogao tako sustavno provesti Holokaust. Ribbentrop kao SS general diplomatski je osigurao istrebljenje Židova u pogođenim zemljama. Zbog toga će kasnije visjeti u Nürnbergu. Ali on se osobno nije osjećao krivim. Nije li činio što su mu njegovi heroji naložili? Nije li tu i tamo upozorio? Što je mogao kad Hitler nije htio slušati?
Njegov najveći diplomatski uspjeh bilo je potpisivanje pakta o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Sovjetskog Saveza 1939. godine poznat pod imenom Pakt Ribbentrop-Molotov koji je bio na snazi sve do početka Operacije Barbarossa 22. lipnja 1941. god. kada je Hitler napao SSSR.
- Hitlerov pomoćnik Ribbentrop je tijekom suđenja duboko u duši znao da će umrijeti. I bilo mu je svejedno. Bez svog junaka kojem je bio predan kao rijetko tko drugi njegovoj je egzistenciji nedostajalo magično središte. Bez Hitlera je njegov pomoćnik Ribbentrop bio izgubljen - zaključio je Knopp.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
