'Židovi su kao uši, moramo ih se riješiti: To je pitanje čistoće'

Zahvaljujući Heinrichu Himmleru, zapovjedniku SS-a i Gestapa i jednom od glavnih organizatora Holokausta, kojeg je časopis Der Spiegel 2008. godine proglasio najvećim masovnim ubojicom u povijesti, SS ( zasebna elitna jedinica vojno istreniranih ljudi koji su odani Führeru u ratu i miru) je postao tako moćna i utjecajna. 
Njega je, naime, još kao dijete očarala pretorijanska garda rimskog cara. Želio je stvoriti gardu koja će se svom zapovjedniku zakleti na vjernost. Ta je vojska trebala provesti Hitlerovu volju - djelotvorno i bez postavljanja pitanja.  

'Čovjek bez posebnih svojstava'

Izborno geslo vjernog Heinija, kako ga je zvao je Hitler, smatrajući ga oličenjem odanosti i savršenim direktorom industrije smrti bilo je "Biti više od onoga što se čini da jesi".

- Nitko nikad ne bi rekao da će baš taj bezličan čovjek postati najmoćniji Hitlerov tiranin. On je djelotvorno i nemilosrdno vodio brigu "o Hitlerovom odvozu smeća". Hladna srca naređivao je ubijanje te mehanički, sustavno i temeljito provodio Hitlerov Holokaust. Koliko su zločini bili neopisivi toliko je zločinac bio banalan. Nije smjerao napraviti ništa veličanstveno, čak ni veliko. Himmlera je glavni arhitekt Reicha,i jedan od vodećih nacista Albert Speer opisao kao "potpuno beznačajnu osobu", general Walter Dornberger kao "čovjeka bez posebnih svojstava" a SS-ovac Oswald Pohl kao "učitelja s istaknutim smislom za štednju" - piše njemački povjesničar Gudio Knopp, autor 15-ak knjiga s tematikom Hitlerovog Reicha.

Heinrich se rodio 1900. kao jedan od trojice sinova uglednog münchenskog gimnazijskog profesora u dobrostojećoj obitelji koja je bila katolička i vjerna kralju, skromna i obrazovana, domaća i bavarska. Otac mu je bio njemački nacionalist, ali nije bio antisemit. Krsni kum mu je bio bavarski princ Heinrich, a to što je član kraljevske obitelji bio krsni kum sinu jednog učitelja smatrala se povlasticom. Nije ga dakle materijalna bijeda natjerala u pandže nacizma, smatra Knopp

- Sa antisemitizmom je isto kao i sa uništavanjem uši. Odstranjivanje uši nije pitanje svjetonazora. To je pitanje čistoće. Uskoro ćemo se riješiti uši - rekao je Himmler 1943.

Marljiv i savjestan đak

Očito vrlo nadaren učenik koji je zahvaljujući neumornoj marljivosti, velikoj ambiciji i pozornom sudjelovanju u nastavi postigao odlične rezultate - kazao je Himmlerov razrednik o svom učeniku 1914. a u njegovoj maturalnoj svjedodžbi iz 1919. piše "Uvijek se lijepo ponašao, bio savjestan i marljiv". Himmler se školovao u elitnim gimnazijama gdje se obrazovao u klasičnoj književnosti. Diplomirao je agronomiju.

Njegov školski kolega, njemačko- američki povjesničar, George Hallgarten, miroljubivog dečka iz razreda poslije je opisao kao "najmilije janje koje čovjek može zamisliti. Dječak koji nikome ne bi učinio ništa nažao".
Himmler se na studiju posvetio svojoj strasti, biljkama i poljoprivredi. Nije upadao u oči, pogotovo ne nekom radikalnošću, buntovnim govorima i revolucionarnim idejama. Mogao je biti službenik i sigurno bi postao dragocjen član njemačke financijske birokracije: pedantan, nepodmitljiv, uvijek vjeran zakonu. U druga vremena možda bi razvio svoje darove kao učitelj. Da je to postao kod djece bi razvijao sekundarne krjeposti u prenesenom značenju: red, poslušnost, ispunjavanje obaveza, čast, marljivost i štedljivost. 

Himmler je zapravo bio plah, nije baš bio siguran u sebe, niti je bio vojnički nastrojen ili pak brutalan. Njegov nastup prije je odavao plahog građanina - kazala je Traudl Junge, Hitlerova tajnica. O njemu je još kazala
- Nije imao auru masovnog ubojice. Ali valjda je upravo to oni zbog čega su masovni ubojice uspješni.

Knopp smatra da je Himmlerov ideal čovjeka bio trijezan silnik spreman za žrtvu, a cilj mu je bilo njihovo odgajanje. Svojim je ljudima propovojedao poštenje i skromnost, a istodobno je naređivao nasilje i pomor.
- Nije bio intelektualac, zapravo je bio nespretan, plašljiv i neodlučan. Autoritet nije stekao svojoj uvjerljivosti nego nepokolebljivom nagonu da se domogne moći. Himmler nije želio položaj nego vlast. Trijeznost i hladna racionalnost bile su samo jedna strana njegova oprečna karaktera. Istodobno se gubio u u apsurdnom bućkurišu rasne teorije, alternativne medicine i narodnog okultizma - piše Knopp te dodaje da je sve to zaboravljeno jer ono što je ostalo od njega je pomor milijuna i milijuna ljudi.

- Naravno da je i on "samo postupao po naredbama" i to je često rado naglašavao. ali bez imalo sućuti organizirao je nasilje "konačnog rješenja". Čak ni na mjestima tih luđačkih zločina počinitelj nije imao osjećaja za žrtve. Za Himmlera je, naime, vrijedio SS-ovački mit: Tko je nemilosrdan prema sebi, smio je biti nemilosrdan i prema drugima - smatra Knopp, jedan od najvećih autoriteta s područja tematike Trećeg Reicha.

Ravnodušan prema okrutnosti

- Žive li drugi narodi u blagostanju ili će crknuti od gladi, zanima me samo onoliko koliko ih možemo upotrijebiti kao robove u našoj kulturi - kazao je Himmler.

U Himmlerovom karakteru nije bilo ničega strašnog ni demonskog. Njegova hladnoća nije bila ledena, nego beskrvna. Nije uživao u okrutnosti, bio je ravnodušan prema njoj. Tuđe skrupule nisu mu se činile vrijedne prezira nego glupe - kazao je o krvniku britanski povjesničar Hugh Trevor - Roper.

U svojim besprijekornim dnevnicima, krvnik Himmler ostavio je brojne dokaze o počinjenim zločinima i sastancima na kojima je dogovarao ubojstva milijuna ljudi u koncentracijskim logorima. Jedan od unosa iz 1943. godine opisuje posjet koncentracijskom logoru Sobibor u okupiranoj Poljskoj. Zbog njegovog posjeta ubijeno je oko 400 ljudi koristeći ispušne plinove automobilskih motora, a Himmler je zabilježio da je zadivljen učinkovitošću dizelskih motora u ubijanju ljudi. On je, naime, humanost smatrao znakom "pretjerano profinjene i dekadentne civilizacije".

Mrzio je homoseksualce i pravnike.
- Homoseksualce moramo iskorijeniti. Pravnici su zakonom dopušteni lopovi, prevaranti, izrabljivači - smatrao je Himmler

Ljudi "visoke genetske vrijednosti"

Mogućnost ulaska u SS, piše Knopp, bila je vrlo mala jer je Himmler odlučio pretvoriti SS u rasnu elitu.
Nije uzimao ljude ispod 1,70 centimetara visine. Polazio je od toga da rasno punovrijedan čovjek mora biti određene visine. I crte lica morale su odavati "arijevsku krv". Osobno bi pregledavao fotografije kandidata da provjeri "nemaju li vojnici neka obilježja koja bi našem njemačkom oku djelovala smiješno". 

U posebnim propisima o sklapanju brakova Himmler će pokušati spojiti ljude "visoke genetske vrijednosti". Tako je u listopadu 1939. cijelom SS-u izdao naredbu o reprodukciji. Najveća dužnost njemačkih žena i djevojaka  "dobre krvi" bila je da zatrudne s vojnicima prije nego što oni odu u borbu. Pri tome je bilo vrlo važno -  do začeća treba doći uz najdublju moralnu odgovornost a ne iz frivolne strasti.
Himmler je sanjao o visokim, plavokosim i plavookim junacima i želio je stvoriti germanski idealan tip. Još za rata SS-u je zadana zapovijed da svaki zdravi SS-ovac, bio oženjen ili ne, mora imati barem jedno dijete - kao nadomjestak za ratne gubitke, koji su posebno pogodili "vrijednu esesovsku krv".

Obožavao je ljekovito bilje

Naredio je da se u koncentracijskim logorima urede vrtovi s ljekovitim biljem. Ljekovite trave trebale su uspijevati usred bijede i smrti i postati mali zeleni raj usred mračnog svijeta paklenih muka. To mu je bilo toliko važno da je liječnik njegove majke dr. Fahrenkamp, morao preuzeti nadzor nad vrtovima s ljekovitim trava u logoru Dachau - piše Knopp.

Obiteljska idila

- U životu treba biti pristojan, hrabar i ljubazan - u zbirci poezije napisao je to svojoj 13-godišnjoj kćeri, Lutkici, kako ju je zvao. Jedan od najvećih svjetskih monstruma bio je voljen i osjećajan otac i suprug.
Kad su 6. svibnja 1945. godine američki vojnici zauzeli dom obitelji Himmler ostali su zaprepašteni dok očima prelazili retke njegovih pisama i dnevnika prepunih emocija, pažnje i slatkih nadimaka.
Suprugu Margarete upoznao je 1926. Ona je bila medicinska sestra te je u trenutku kad su se upoznali vodila mali sanatorij u Berlinu. Na Božić te godine su prohodali, a tri godine kasnije dobili su kći Gudrun. 

- Stidljivi Heinrich bio je sretan jer je našao pravu "njemačku djevojku", nekoliko godina stariju, kći protestantskog dobrostojećeg zemljovlasnika koja je odgovarala idealnim predodžbama njemačke žene. Bila je visoka, krupna, plavokosa i plavooka. Protivno volji svojih roditelja s njom je stupio u brak i zahvaljujući njezinom mirazu uspio ostvariti san o vlastitom poljoprivrednom dobru. Blizu Münchena kupili su farmu pilića. No mnogo spretniji od vođenja farme bio je u gradnji karijere u Hitlerovom NSDAP-u - piše Knopp.

'Dobrog zlikovca ženica jako voli..'

Himmler ju je, a o čemu svjedoče i stotine pisama, jako volio. Suprugu i kći zasipao je luksuzom. Margarete je suprug iz Nizozemske slao tulipane. Njoj i kćeri dolazili su kavijar, voće i još štošta. Iz Marginih knjiga vidi se da su trošili i do 1300 maraka na mjesec što bi danas bilo oko 20 tisuća eura. Rijetko je zaboravljao na najmilije. Ipak, 7. srpnja 1941., putujući Hitleru u Istočnu Prusku, ispričava se Margi.

- Tako mi je žao što sam zaboravio godišnjicu braka, znaš da mi je to prvi put. Ali u velikom smo stresu, SS se praktički bori sam i jako je teško - napisao je nakon dugotrajnih priprema novaka za istrebljenje.
Imali su posebnu ideju o vezi. Marga je bila “ljubav, zlatna žena”, a Heinrich “njezin dobri divlji plaćenik”. 
- Sretna li sam što imam takvog dobrog zlikovca, ženica ga strašno voli - stoji u jednom rukopisu.

Kasnije u jednom pismu napisao joj je kako će od subote do utorka biti na “terenu za ubijanje” i testirati nove i zanimljive metode ubijanja. U pismima je isticao i to da je sretan što su milijuni ljudi ubijeni pod njegovim zapovjedništvom.

- Ovaj problem sa Židovima.. Kad će nas ta gamad ostaviti da možemo živjeti sretno? - napisala mu je jednom supruga.

- Ne postoji ništa drugo nego osveta - uzvratio je on u svom pismu. Još je gora ispovijest kćeri Gudrun, koja je zapisala svoje “impresije” nakon posjeta jednom od logora u kojem su ubijani Židovi.

- Danas smo mama, tetka Lydia, Frieda i ja posjetile SS-kamp u Dachau. Obilno smo ručale tamo. Bio je to zaista super dan. Kako su samo super koncentracijski logori - napisala je kći monstruoznog masovnog ubojice. Baš kao kćeri, i supruzi je stalno tepao.

- Ti dobro, uzvišeno biće, moja slatka, draga ženice - neke su od umanjenica koje je monstrum njegovao u komunikaciji s ukućanima.

- Ako bi mi Hitler kazao da pucam u svoju majku, učinio bih to - napisao je supruzi nakon što je imenovan za šefa SS-a. Ponavljao joj je koliko je sretan što je ima i da se nada da je ona zadovoljna svojim zlim suprugom.

Kći i dalje vjeruje da joj je otac nevin

Ipak, ljubav nije potrajala. S godinama Himmleru je moć rasla. U to je doba bio previše zauzet militarističkom ideologijom da bi odrađivao ulogu prikladna supruga. Kad je 1938. našao ljubavnicu, tajnicu Hedwig Potthast, supruga Margate je za to doznala tek  tri godine poslije. 

Bila je ogorčena, ali složili su se da je prokreacija sveta dužnost Arijevca te nastavili živu prepisku i nakon što su Himmler i Hedwig dobili djecu. No, više si nisu tepali. S Hedwigom, koju je zvao Häschen, što u prijevodu znači “zeko”, dobio je 1942. sina Helgea, kćer Nanette Dorotheu, koja se rodila dvije godine poslije.
Ipak, Lutkica je ostala njegova miljenica. Ipak se njom dopisivao dok je hladnokrvno nadgledao kako u smrt, prema njegovoj naredbi, odlaze tisuće njezinih vršnjaka. Kći Gudrun i danas živi u Njemačkoj, 87 joj je godina. Udala se kasnije za novinara Wulf Dieter Burwitza te imaju dvoje djece. Nerijetko je kasnije uhvaćena kako opravdava postupke svog oca u odnosu prema kontekstu vremena u kojem je živio. Oni koji je poznaju govore kako je stvorila zlatnu sliku o svom ocu i kako se to nikad neće promijeniti. Tako je Gudrun cijeli život djelovala u neonacističkim organizacijama. Još i danas pomaže bivšim nacistima preko dobrotvorne organizacije Stille Hilfe.

Izdaja i smrt

Pred kraj rata u tajnim razgovorima sa Zapadom, piše Knopp, Himmler je nudio kapitulaciju i ne shvaćajući da je njegovo ime već odavno postalo sinonim za masovni zločin
- Tako je naposljetku izdao i samog Führera, kao što je 11 godina prije izdao i svoja prva dva zaštitnika, vođu SA Ernsta Röhma i Gregora Strassera. "Tvoja čast se zove vjernost". koliko je vrijedilo geslo SS-ovaca koje je propagirao Himmler, pokazao je on sam - zaključio je Knopp.
Himmler se obratio američkom generalu Eisenhoweru  rekavši mu da će predati cijelu Njemačku Saveznicima, ako ga poštede suđenja kao ratnom zločincu.  Poslao je osobnu molbu u kojoj se prijavljuje za "Ministra policije" u poslijeratnoj Njemačkoj. Eisenhower je odbio ikakav kontakt.

Krajem svibnja nekoliko dana lutao je oko Flensburga, blizu danske granice, središta novoosnovane Dönitzove vlade. U pokušaju da izbjegne uhićenje, prerušio su u narednika Tajne vojne policije, koristeći ime Heinrich Hitzinger, i obrijavši brkove i stavivši povez preko lijevog oka, u nadi da će se vratiti u Bavarsku. Ipak su ga Britanci prepoznali i uhitili. U zarobljeništvu je pregrizao kapsulu cijanida skrivenu u jednom od zuba te je umro u roku od desetak minuta. Pokopan je u neoznačenom grobu u okolici Luneburga i nitko ne zna gdje se točno nalazi njegovo posljednje počivalište.