Obavijesti

News

Komentari 22

Stravične muke u 'logoru smrti': Rezali su im mišiće i živce, kosu koristili za uže pa ubijali plinom

Stravične muke u 'logoru smrti': Rezali su im mišiće i živce, kosu koristili za uže pa ubijali plinom
7

Ove godine obilježava se 80. obljetnica oslobođenja koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau. Tijekom Drugog svjetskog rata tamo je ubijeno 1,1 milijun ljudi...

Kada su 27. siječnja 1945. godine sovjetske trupe ušle u kompleks u jugozapadnoj Poljskoj iznad čijih je vrata na željeznoj ogradi stajao natpis "Arbeit macht frei", kosti im nije sledila hladna i tmurna poljska zima već prizor koji su zatekli. U njih je s golemim strahom u očima gledalo sedam tisuća izgladnjelih zatvorenika koji su se jedva držali na nogama pokraj brojnih baraka logora. Dolazak Rusa označio je kraj najvećeg masovnog ubojstva u ljudskoj povijesti.

Prošavši kroz logor ruski su vojnici otkrili milijune odjevnih predmeta koji su nekad pripadali muškarcima, ženama i djeci, a sve je pronađeno zajedno sa 6350 kilograma ljudske kose (kosu su nacisti slali u tvornice gdje su njome punili madrace te proizvodili užad ili čarape za njemačke vojnike na frontu). Horor čijih razmjera većina saveznika nije ni bila svjesna tijekom rata bio je tako posve ogoljen, a ni danas, 80 godina od oslobođenja Auschwitza, povjesničari, sociolozi i ljudi diljem svijeta pokušavaju shvatiti razloge neviđene okrutnosti Trećeg Reicha zbog koje je samo u Auschwitzu ubijeno 1,1 milijun ljudi tijekom pet godina postojanja logora. Među njima uvjerljivo su najbrojniji bili Židovi, ali pobijene su i desetine tisuća Poljaka i Roma. Stradali su u Auschwitzu i mnogi Nijemci, Francuzi, Jugoslaveni, Česi, Bjelorusi... U Auschwitzu je umrlo više ljudi nego u bilo kojem drugom nacističkom koncentracijskom logoru, ali i više nego u bilo kojem logoru smrti u povijesti. Muzej u Auschwitzu danas čuva više od 100.000 pari cipela, 12.000 komada kuhinjskog posuđa, 3800 kofera i 350 prugastih logoraških odijela kao tužno sjećanje na žrtve mjesta kojeg je obilježila smrt i neviđena nečovječnost. Prema brojkama američkog Memorijalnog muzeja holokausta, Auschwitz je bio mjesto svake šeste smrti tijekom pogroma Židova. Jedini logor s brojkama koje su približne onima u Auschwitzu bila je Treblinka u sjeveroistočnoj Poljskoj, gdje je umrlo oko 850.000 ljudi.

'Ja sam posljednji dječak iz Auschwitza, spasila me sreća, ljubav mame i snalažljivost'
'Ja sam posljednji dječak iz Auschwitza, spasila me sreća, ljubav mame i snalažljivost'

Prva nacistička baza u Auschwitzu, nazvana po obližnjem šleskom gradu Oświęcimu, počela je sa svojim strašnim rabotama u svibnju 1940. Bila je locirana stotinjak kilometara zapadno od Krakowa, i danas je poznata kao Auschwitz 1. U siječnju 1942. nacistička stranka službeno je odlučila pokrenuti "Konačno rješenje". Riječ je, kao što je poznato, o planu ciljanog i sustavnog masovnog ubijanja europskih Židova. Bila je to posljednja faza holokausta i odvijala se do 1945. Iako su mnogi Židovi ubijeni prije početka "Konačnog rješenja", većina židovskih žrtava ipak je stradala upravo u ovom razdoblju. Ne zna se, doduše, kada su čelnici nacističke Njemačke definitivno i neformalno odlučili provesti "Konačno rješenje". Međutim, ono što je jasno jest da je "Konačno rješenje" bilo vrhunac antižidovskih mjera koje su nacisti provodili cijelo desetljeće. Logore izgrađene sa samo jednom, isključivom namjenom, a to je istrebljenje Židova, nacisti su otvarali i prije, ali cijelu priču je formalizirao general-pukovnik SS-a Reinhard Heydrich u govoru na konferenciji u Wannseeu.

NI Syndication/PIXSELL

Iste godine otvoren je logor smrti Auschwitz 2, poznat kao Auschwitz-Birkenau. Prvi zapovjednik koncentracijskog logora Auschwitz bio je SS-Obersturmbannführer Rudolf Höss. Nakon rata skrivao se jedno kratko vrijeme pod lažnim imenom, no pronađen je i osuđen na smrt te je 1947. obješen u dvorištu Auschwitza, netom pokraj bivšeg krematorija. Nikad nije priznao krivnju. Objašnjenje prije smrti mu je bilo "da je samo slijedio naredbe". A sa svojim dijelovima odvojenim ogradama od bodljikave žice Auschwitz 2 imao je tijekom rata najveću populaciju zatvorenika od sva tri glavna logora. U siječnju 1942. u logoru je izgrađena prva komora sa smrtonosnim plinom Ciklon B. Nacisti su brzo zaključili da ta jedna zgrada nije dostatna za jezive ciljeve i razmjere planiranih ubojstava, pa su izgrađene još četiri komore. One su korištene za sustavni genocid sve do studenog 1944., dva mjeseca prije nego što je logor oslobođen.

Medicinski eksperimenti nad logorašima

Užasi Auschwitza nisu tu završavali, s obzirom da je logor poznat i kao mjesto nesnosnih medicinskih eksperimenata na židovskim i romskim zatvorenicima, uključujući kastraciju, sterilizaciju i testiranje zaraznih bolesti na tim ljudima. Zloglasni “Anđeo smrti”, SS kapetan dr. Josef Mengele, bio je jedan od liječnika koji su u tome sudjelovali. Posebno su ga zanimali eksperimenti na blizancima. Treći logor, Auschwitz 3 zvan Monowitz, otvoren je u listopadu 1942. Uglavnom je služio kao baza za zatvorenike koji su bili radna snaga u njemačkoj kemijskoj tvornici IG Farben. Prema podacima memorijalnog muzeja Auschwitz-Birkenau, procjenjuje se da je ondje umrlo oko 10.000 radnika. Nakon što su ocijenjeni nesposobnima za rad, većina ih je ubijena injekcijom fenola u srce. SS je počeo evakuirati logor sredinom siječnja 1945. Oko 60.000 zatvorenika bilo je prisiljeno marširati 50 kilometara prema zapadu gdje su se mogli ukrcati na vlakove za druge koncentracijske logore. Tijekom tog marša smrti umrlo je 15.000 ljudi, a nacisti su ubijali svakoga tko bi zaostao i nije se kretao dovoljno brzo. Smatra se da je u Auschwitzu boravilo i djelovalo više od 7000 nacističkog osoblja, no samo nekoliko stotina je kasnije procesuirano za zločine koji su tamo počinjeni. Istjerivanje pravde nije prestalo, a njemački su pravosudni dužnosnici 2013. godine rekli da ima 30 preživjelih službenika Auschwitza koji bi se trebali suočiti s kaznenim progonom.

Na temu holokausta i nacističkih logora, a osobito Auschwitza, napisane su brojne knjige, stručni tekstovi, osvrti i svjedočanstva, snimani dokumentarci i igrani filmovi. Jer zločini koji su tamo počinjeni do danas su neshvatljivi, najstrašniji mogući. Sve je funkcioniralo tako da je grozomorno mjesto zločina bilo prikriveno, zamaskirano. Nacisti su u ovom logoru lagali svojim žrtvama na svakom koraku tijekom puta prema njihovom uništenju. Ljudi koji su po dolasku u logor ispadali iz smrdljivih vagona za stoku ukrcali su se prethodno u njih vjerujući da ih njemački vojnici vode u nove živote, na novo mjesto. Nacisti su to zvali "preseljenje na istok". Židovi u tim vlakovima spakirali su prije polaska svoje stvari i čvrsto ih se držali jer su mislili da grade novi dom, takav da će trebati lonce i tave, odjeću i igračke za svoju djecu. Vjerovali su u laž jer su im je ispričali nacisti, ali isto su im govorili i njihovi vlastiti prijatelji i obitelji koji su već bili odvedeni. Pisali su im to na razglednicama za koje oni što su ih primali nisu znali da su napisane pod prijetnjom oružjem.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+

Kuća pored logora Auschwitz u kojoj je živio zloglasni SS-ovac otvara vrata javnosti
Kuća pored logora Auschwitz u kojoj je živio zloglasni SS-ovac otvara vrata javnosti

Laganje se nastavilo čim su SS-ovci otključali vagone. Kada im se žurilo bili bi brutalni. Ali ako je bilo vremena, SS-ovci su dugo uživali u zloćudnoj predstavi. Pretvarali bi se da je užasno putovanje koje su proživjeli novopridošlice bilo neka vrsta pogreške koja će se uskoro ispraviti. Deportirani ljudi, koji su u golemom broju pristizali vlakovima, na prvu su vjerovali da su ih njemački vojnici doveli u seosku kuću na osami, uz koju su bile dvije drvene kolibe za svlačenje. Uz četvrti i peti krematorij bile su posađene cvjetne lijehe, sve kako bi nesretni ljudi pomislili da su dovedeni na mjesto gdje će raditi. Bile su to, zapravo, njihove posljednje minute života, no nacisti su ih perfidno do kraja uvjeravali da za njih postoji sutra.

“Koji je vaš zanat? Postolar?”, upitao bi nacistički časnik. “Hitno nam trebaju, javite mi se odmah!”, dodao bi obmanjujući ljude na koje je smrt vrebala odmah iza ugla. I dok su žrtve slijedile naredbu da se skinu, SS-ovci bi im govorili da idu na kupanje, da ostanu mirni i da će im nakon toga dati “kavu i nešto za pojesti”. Tada bi dobili naredbu da sve cipele povežu u parove.

Lažima i navukli u logore

"Poslije nećete morati gubiti vrijeme tražeći drugu cipelu.", govorili bi vojnici Židovima. No prava istina ležala je u tome da su SS-ovci znali kako će cipele ubijene djece biti od koristi njemačkim obiteljima kod kuće samo ako dođu u paru. A kad bi ljude nakon svih tih pokvarenih, bešćutnih procedura ugurali u plinsku komoru, laž ni tada nije prestajala. Na vratima komora je pisalo da su kupaonice, a u krematoriju 2 na stropu su bilo montirani lažni tuševi. Čak je i plin Ciklon B bio dio obmane, s obzirom da su proizvođači iz njega uklonili miris badema koji je prije djelovao kao upozorenje svakome tko se približio dovoljno da ga namiriši. Zastrašujući eksperimenti na ljudima koje su provodili nacistički liječnici i njihovi pomagači bili su dodatna jeziva svakodnevica, pa su, primjerice, logoraše zatvarali u komore gdje su ljudi patili bez kisika kako bi se vidjelo kako reagiraju na uvjete "velikih nadmorskih visina". Krvnici su im također uklanjali dijelove kostiju, mišića i živaca, pa čak i cijele noge koje su amputirali u kukovima kako bi ih presađivali drugim žrtvama. Zatvorenici u Aushwitzu bili su podvrgnuti i namjernom ranjavanju oba uda, pri čemu bi im jedan liječili antibioticima, a drugi ne. Izlagali su ih i bojnom otrovu iperitu ili ih ciljano zarazili tifusom, a u logoru je nađena i zastrašujuća zbirka leševa kojima je posve skinuta koža.

Potresno pismo obitelji Braun iz Auschwitza: Draga djeco, mi danas putujemo. Tako mora biti
Potresno pismo obitelji Braun iz Auschwitza: Draga djeco, mi danas putujemo. Tako mora biti

Golemu laž iza koje je prava istina bila svakodnevno oduzimanje tisuća života nacisti su uspješno skrivali sve dok iz logora (što je doslovno bilo ravno čudu) u travnju 1944. nisu uspjeli pobjeći Walter Rosenberg i Fred Wetzler. Dali su se u dugo planirani bijeg, pješačili danima preko planina, močvara i rijeka Poljske pod nacističkom okupacijom, bez karte ili kompasa, kako bi stigli u rodnu Slovačku. Tamo su napisali izvješće na 32 stranice, što je prvi detaljan prikaz masovnog pokolja koji se događao u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau. Na kraju je njihov izvještaj došao do Winstona Churchilla, Franklina Roosevelta i pape, pa je zbog niza poteza koji su uslijedili spašeno 200.000 židovskih života. Dok se skrivao, Walter se počeo predstavljati pseudonimom Rudolf Vrba, i to je ime zadržao do svoje smrti u Vancouveru 2006., u dobi od 81 godine. Ovaj hrabri čovjek nikada nije prestao svjedočiti o onome što je vidio, odlučan da svijet sazna potpunu istinu o Auschwitzu.

Pixsell

Prema podacima iz dokumentacije koju su kroz godine Židovi prikupili protiv nacističke Njemačke, danas je još živo oko 220 tisuća ljudi koji su izbjegli smrti holokausta, i njih 20 posto starije je od 90 godina. Navodno je onih koji su se spasili iz pakla Auschwitza danas živo oko 14.000. Svake godine 27. siječnja dio preživjelih i članovi njihovih obitelji okupe se u logoru kako bi se s neviđenom tugom i pijetetom prisjetili svih onih nevinih duša koje su u logoru smrti izgubile svoje živote.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 22
'Sanirao se neki zid i iskočili su tanjuri. Pokazao sam ih Titu...'
FELJTON: TAJNI DOSJEI UDBE (6)

'Sanirao se neki zid i iskočili su tanjuri. Pokazao sam ih Titu...'

U neposrednoj blizini Barbarige nalazi se vojni objekt - kasarna u kojoj je smještena jedinica 5. VPS. Vojni objekt je ograđen žičanom ogradom i jedino na tom mjestu do sada nisu vršena arheološka istraživanja
Misterij Seusovog blaga: Tko je našao i ukrao vrijedno posuđe?
FELJTON: TAJNI DOSJEI UDBE (5)

Misterij Seusovog blaga: Tko je našao i ukrao vrijedno posuđe?

Dan nakon prijave Vesne Girardi-Jurkić, koja je završila i na nekim od važnijih političkih adresa u Hrvatskoj, okružni javni tužitelj u Puli zatražio je od Službe javne sigurnosti provođenje istrage
Monty se posebno zanimao za 'mržnju' između Hrvata i Srba
FELJTON: TAJNI DOSJEI UDBE (4)

Monty se posebno zanimao za 'mržnju' između Hrvata i Srba

William Montgomery je bio arhitekt Miloševićeva sloma. Slično je radio kod nas kad je stvorena ‘šestorka’ koja je dobila HDZ na izborima 2000. godina