Istranin Vilijam Krbavac (30) godinama sakuplja registracijske pločice. Želja mu je posjetiti sva ta mjesta na njima. Većinom su to stare balkanske pločice. I ne misli stati na tome
Strastveni skupljač: Imam ih 300 i nisam ih skinuo s auta
Prvu registracijsku tablicu Pule iz doba Jugoslavije našao sam na jednom starom automobilu koji je išao na otpad i tako je sve počelo. Najviše imam onih iz doba bivše Jugoslavije. Počinje tako priču o svom veoma neobičnom hobiju Vilijam Krbavac (30) iz Lupoglava u Istri. On je strastveni sakupljač starih registracijskih tablica. Godinama ih sakuplja, a u svojoj kolekciji ih ima više od 300. Većinom su to stare balkanske pločice. I ne misli stati na tome. Taj broj svakim danom raste. Među mnogobrojnim tablicama ima vrlo zanimljivih, kao što su one sa starim vojnim oznakama, pa onda iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Banje Luke, Slovenije, Rima, Australije, Austrije, Njemačke, Srbije, Amerike...
- Snalazim se na puno načina kako bih ih nabavio. Neke sam kupio, neke su mi donijeli prijatelji, neke sam pronašao na raznim buvljacima, a neke kupio preko Njuškala - kaže. Nedostaju mu, dodaje, registracijske tablice iz samo 40-ak gradova bivše Jugoslavije.
- I njih ću nabaviti sigurno - uvjeren je Vilijam.
Smatra kako su one dio povijesti te da bi bilo šteta ne sačuvati ih i uništiti.
Osim jugoslavenskih, Vilijam posebnu pažnju pridaje američkim tablicama.
POGLEDAJTE GALERIJU:
- Nemam nove registracijske pločice, tako da nikom nisam uzeo njegove, nego sakupljam samo stare. Ove američke nabavljam uglavnom od prijatelja. To je gušt. Neke sam kupovao za 10 kuna, a za neke sam izdvojio i 100 eura - kaže.
Najskuplja tablica je bila, dodaje, ona iz Republike Srpske Krajine, koja je koštala oko 100 eura. Nabavio ju je u Osijeku prije dvije i pol godine. Najteže mu je, otkriva, nabaviti tablice sa zvijezdom petokrakom, koje najviše voli, dok ih iz stranih zemalja lako pronalazi.
- Prijatelji znaju za moj hobi. Neki mi kažu da je to simpatično i dobro, a drugi da sam totalno lud - priznaje Vilijam. Nema dovoljno prostora da bi sve pločice držao izložene vani, pa su spremljene u kutije. Na sigurno. Da ih ne bi izgubio.
- Čekaju bolje dane kad ću ih sve izložiti na zidu - kaže naglašavajući kako nema tog novca za koji bi prodao tablice.
- To je ljubav. Imam te pločice, a gotovo da niti u jednom tome mjestu, gradu ili državi nisam bio. A upravo to mi je velika želja. Želim obići sve gradove čije registracijske oznake imam u kolekciji - rekao nam je ambiciozni i uporni kolekcionar Vilijam.