U svojim Dnevnicima Stepinac zaključuje da bez odobrenja masonskih loža nitko ne može napredovati, a Kraljevinu Jugoslaviju vidi kao najveću zaštitnicu masonerije.
NIKAD OBJAVLJENA RAZMIŠLJANJA
Stepinac: Masoni su najveći neprijatelji crkve i Hrvata
Knjiga Krvavi Udbin dosje o blaženom Stepincu može se kupiti na kioscima i u knjižarama od 5. svibnja po cijeni od 99,99 kuna.
Donosimo feljtone u nastavcima o najdubljim i najintimnijim promišljanjima blaženog Stepinca koja se nalaze u Udbinim arhivima. Zašto su mu masoni bili trn u oku, koliko se puta sreo s Antom Pavelićem, ali i zašto je bilješka o njegovom susretu s Titom nestala iz Udbina dosjea o njemu, sve to otkrivamo u idućim danima.
Kardinal Stepinac neprijatelje Hrvatske smatrao je komuniste, HSS, ali najveći neprijatelji za njega su ipak bili masoni. Kraljevinu Jugoslaviju držao je za najveću zaštitnicu masonskih loža, baš kao i Austro- Ugarsku.
Pokretanje videa...
01:23
U njegovim Dnevnicima vidi se da je većinu državnih institucija smatra manjim masonskim ložama, a u propovijedima je bez pardona prokazivao masone i komuniste te je čak i prokazivao njihove članove.
'Sada vlada nasilje i nepravda'
‘U Jugoslaviji vlada masonerija. Na žalost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelj katoličke crkve pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne može nitko doći na uplivni kakav položaj. Nije šala uhvatiti se u koštac, a ipak se mora u interesu Crkve, naroda hrvatskoga i same države Jugoslavije ako misli i dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada podržava masonerija. A nasilje vodi u propast. Ne vidim ni to kako bi hrvatski narod mogao egzistirati kraj ovakvih nasilja. Baš ta nasilja dovela su već tako daleko da najveći dio Hrvata pomišlja da kida sasvim sa ovom državom. Kako je prema tome težak položaj nadbiskupa zagrebačkog t.j. moj položaj u današnje doba
Osim toga veliko pomanjkanje klera i strahovita materijalna bijeda, koja tišti kao mora sve slojeve. Ne mogući više izdržati tolike navale čestitara pobjegao sam u Brezovicu na nekoliko dana, piše blaženi Alojzije Stepinac 30. svibnja 1934. godine u svom Dnevniku te nastavlja:
‘Radi toga naša generacija za razliku od pred ratne i te kako računa sa katolicizmom kao snažnim kulturnim faktorom i želi, da predstavnici Crkve budu u hrvatskim narodnim redovima, bez obzira na stranačke i razne druge razlike /nastavlja se na strani 17. sa:/ koje se moraju posve iskorijeniti i zaboraviti, kad se radi o sudbini čitavog našeg naroda. Hrvatska akademska omladina gleda u Vama kao u budućem Hrvatskom Metropoliti nasljednika čitavog onog niza hrvatskih biskupa, kancelara, banova, svetaca i prelata, koji su zacrtali duboke brazde u povijesti hrvatske kulture. Stoga kao predstavnici čitave hrvatske akademske omladine još Vam jednom čestitamo i iz svega srca kličemo:
Živio!
Štampa dakako nije smjela donijeti govore u cjelini ali je „Hrvatska straža“ ipak uglavnom donijela sve.
U isto vrijeme donosi nacionalistička „Mlada Jugoslavija“ ovaj članak, zaboravljajući da Jugoslavija koju vode masoni nije ona Jugoslavija kakovu su željeli naši predji, pa niti ja, jer sada vlada nasilje i nepravda.
Čini se da nekoji u Beogradu već mirišu da novi nadbiskup neće bit i Jugoslaven u smislu masonskom, pa izlazi evo sljedeći članak u „Štampi“ beogradskoj.
Čitajući njegove Dnevnike od početka pa do samog kraja vidljivo je da masone smatra odgovorima za mnogo toga, oni su i Židovi, i u pravoslavnoj crkvi i u Komunističkoj partiji. Smatrao je utječu na sve novine, a Masonske Novosti zove ‘najodurnijim masonskim listom’.
U veljači 1935. tako piše ‘Danas je bila zaista silna navala svijeta na papinskoj proslavi i sigurno je bilo neugodno protivnicima katolicizma. Bio sam neodlučan da li da istupim ili ne i ja na govornicu, jer nije običaj da biskup govori u ovakvim zgodama. Ali živimo u iznimnim, teškim i borbenim vremenima. U strahovitoj borbi s masonerijom, sektaštvom itd., a državna vlast pod uplivom masona goni nas gdje može. Ne daju nam da se javljamo u štampi pa sam smatrao za uputno da ovdje jasno istaknem našu odlučnu volju da se poštuju prava Katoličke crkve. Masonske Novosti, taj najodurniji masonski list, tendenciozno je po običaju iznio neke stvari u krivom svjetlu’.
Nakon samo dva mjeseca zaključuje kako je masonerija židovsko oruđe.
‘Sinoć je policija plijenila u sjemeništu bogoslovskom brošure koje izdaje UDSK. Zaplijenila je brošuru ‘Tko vlada u Rusiji’ i ‘Židovska masonerija’. Iz ovog se očito vidi da kod nas ima vlast masonerija, odnosno Židovi, jer je masonerija samo njihovo oruđe. Hrvatski narod, a ni Jugoslavija neće imati mira dok se ne riješi ovog prokletog sjemena masonskog, koje se poput šišmiša skriva i iz busije udara na sv. Crkvu katoličku, najjače uporište naroda i domovine i moralnog poretka“.
O masoneriji je Stepinac razgovarao i sa srpskim patrijarhom Varnovim u listopadu 1934. Piše kako se autom odvezao u njegovu vilu na periferiji Beograda, gdje su ga dočekala dva svećenika i Voja Janjić te odmah uveli patrijarha.
Iza pozdrava i par formalnosti Stepinac je odmah prešao na stvar i postavio patrijarhu upit mogu li katolici, ako vlada pokuša ukinuti vjeronauk računati na potporu pravoslavne crkve, jer su po srijedi zajednički interesi.
Stepinac je patrijarha upozorio na masone
Stepinac je, naime, smatrao da se zajednički mogu uspješniji oduprijeti ‘zlu’.„Svakako možete računati na našu suradnju“, odgovorio je patrijarh. Drugo pitanje koje je Stepinac postavio patrijarhu bilo je ‘Možemo li računati na vašu suradnju u pitanju dotacije klera, jer naše svećenstvo mnogo radi za državu, a slabo ili ništa dobiva zato? „Svakako, odgovorio je patrijarh koji se tom prilikom potužio kardinalu Stepincu da ni pravoslavni svećenici nisu već četiri mjeseca dobili plaće. Potom je Stepinac patrijarha upozorio na masone
‘Upozorio sam ga nadalje na najveću nesreću našu i pogibelj a to je masonerija i tu bi pravoslavna crkva po našem uzoru morala nešto poduzeti protiv masonerije’, piše Stepinac.
U tom trenutku Janjić upada u riječ: „I naša su dva episkopa masoni!“
Patrijarh nije mogao vjerovati, a Stepinac je zaključio da on premalo prati prilike. U Dnevniku zatim navodi ‘„Vaša Svetosti“ rekoh mu napokon, za mene nije mala žrtva, da sam ja danas došao ovamo, jer, ako moji vjerenici u Zagrebu doznadu, svi će me osudjivati što sam išao do Vas koji ste izdali onu poslanicu protiv katoličke crkve/koja je silno ogorčila katolike Hrvate/. Ali meni nije drugo pred očima nego veliki ideali kršćanstva i malo mi je stalo što će o meni govoriti samo Vas molim da ne bi u buduće slično što poduzeli.
Ja ću naložiti katoličkoj štampi da se čuva ispada protiv pravoslavne crkve, ali molim da se i s Vaše strane isto učini pa se čuvamo polemike, a drugo što imamo rješavajmo sporazumno usmenim putem. Patrijarhi sigurno nije bilo ugodno što sam mu spomenuo glede „Poslanice“ ali sam morao to učiniti. Uostalom dobio sam dojam da on nije tu Poslanicu napisao sam nego ruski metropolit Antonije koji je po pričanju biskupa Njaradija „diobolus rotae“ i podstrekava mržnju na katolike.
'Mi nismo političari, mi branimo prava Katoličke crkve'
Nakon razgovora od 20 minuta oprostio sam se patrijarhom. Već u 3 sata popodne imao sam audienciju kod kneza Pavla, koji je imenovan regentom nakon smrti kraljeve i u stvari izgleda biti će kralj jer Stankovića i Perovića kažu svi mrze u Beogradu, jer su prečani. Četvrt sata prije došao je po mene dvorski auto te sam se odvezao na Dedinje.
Knez Pavle je već čekao ustao i pošao mi u susret srdačno me pozdravivši. Učinio je na mene utisak pravog „Evropejca“. Izrazivši mu još jednom usmeno sažalnicu prešao sam odmah na stvar. Upozorio sam ga kako se katolički kler neprestano kleveće kao antidržavno. Zamolio sam ga da ne sluša razne doušnike, jer mi nismo političari nego branimo prava katoličke crkve i pravdu uopće.
„Šta Vas najviše tišti“ upitao me. Vaše kraljevsko Veličanstvo odgovorih – resor ministarstva prosvjete. Mi smo doživjeli toliko nepravda i doživljavamo ih u toj stvari, ali Vas uvjeravamo mi se nećemo tako dugo primiriti, dok se našim pravednim zahtjevima ne udovolji. To je i po državu od silne koristi, nastavih, jer više škole po Beogradu zaražene su već skroz na skroz boljševizmom, kojeg neće do katoličke crkve nitko suzbiti.
Preuzvišeni, prekine me knez Pavle, ja sam katoličku crkvu od uvijek cijenio, a danas kad gledam oko sebe cijenim ju još više! Mi se ne bojimo uhvatiti se u koštac sa boljševizmom rekoh mu, ali neka nam se dade kakva takva sloboda akcije. Da je Rusija bila katolička ne bi nikad bila boljševička „Vjerujem“ odgovori knez Pavle.
Pravoslavna crkva, nastavih, morala bi nas u tom poduprijeti. Kad sam rekao pravoslavna crkva knez Pavle je samo mahnuo žalosno i skoro prezirno rukom. Vidjelo se na njemu da ju ne cijeni odviše visoko. Svi, svi, instinktivno osjećaju, da gdje nema autoriteta/a tog nema u pravoslavnoj crkvi/ne može biti ni govora o uspješnom radu. Boljševizam je naš veliki neprijatelj nastavih, i u interesu je države i te kako da se suzbije. „Jest odgovori Pavle, to je prvi neprijatelj, a drugi je masonerija!“ Bio sam čisto osupnut tim riječima, jer kao da je pogadjao moje misli. „Je li molim Vas, upita knez dalje g. Perović mason? Visočanstvo toga ne mogu ustvrditi jer ne znam, ali mnogi tvrde.“ A gospodin Stanković? Za njega svi tvrde, odgovorih. Razgovarali smo dalje.
Potužio sam mu se na progone katoličkih organizacija. Obećao mi je da će uzeti stvar u ruke dodavši na koncu: „Preuzvišeni kadgod budete što imali izvolite se obratiti na mene, štogod bude u mojoj moći učinit ću“.
Nakon razgovora od 20 minuta oprostih se s njime. Dobio sam dojam da je čovjek dobre volje, ali se bojim da neće radi svoje finoće imati dovoljno energije da provede svoje namisli. Beogradska štampa pokušala se oboriti na Hrvate zbog atentata kako svjedoči ovaj pasus, koji je bio zaplijenjen po cenzuri:
Seljačko Pravo Beograd 12. oktobra 1934.
/Da, ubiše Ga oni: koji naš hleb jedoše, koji se na našoj vatri grejaše, koji naš vazduh disaše, koji našu nacionalnu vodu piše, kojima mi verovasmo, koje mi progasismo braćom/Prevarili su se: niko kod nas Kralja ne može ubiti! Oni su ranili srca potomaka Vasojević Steve, Ljutice Bogdana, Mijat Harambaše ali neka znaju, Srpski Narod – Srpska Crkva, danas ima jednog Sveca više!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
