Stepinac Francuzima: 'Vidite ga, željezni bič s kakvima žandari mlate seljake po Međimurju...'
Blaženi Stepinac susreo se sa ocem Europe, Robertom Schumanom kojem se potužio kako u Jugoslaviji nema pravednosti te da od 140 generala nema ni jednog Hrvata, a u diplomatskoj službi sve su Srbi...
Donosimo feljtone u nastavcima o najdubljim i najintimnijim promišljanjima blaženog Stepinca koja se nalaze u Udbinim arhivima. Zašto su mu masoni bili trn u oku, koliko se puta sreo s Antom Pavelićem, ali i zašto je bilješka o njegovom susretu s Titom nestala iz Udbina dosjea o njemu, sve to otkrivamo u idućim danima.
Samo dan nakon rođendana blaženog Alojzija Stepinca Europska unija slavi svoj dan, Dan Europe.
Naime, 9. svibnja 1950. Robert Schuman, tadašnji ministar vansjkih poslova Francuske predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj prijedlog, poznatiji kao “Schumanova deklaracija", smatra se početkom formiranja onoga što je danas poznato kao Europska unija. A upravo je Schumana u Zagrebu 31. srpnja 1934. primio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Proveli su sat I pol u razgovoru, a Stepinac mu je rekao sve što Hrvate muči. Naglasio je kako u Jugoslaviji nema pravednosti pa tako kaže da od 140 generala nema ni jednog Hrvata, a u u konzularnoj i diplomatskoj službi sve su Srbi.
POGLEDAJTE VIDEO: Tko je bio Alojzije Stepinac?
Pokretanje videa...
01:23
Naglašava da su i na svim istaknutijim položajima Srbi pa se može govoriti o ravnopravnosti. Stepinac se Schumanu tuži da se nasilje čini na sve strane, a da Katolička crkva puno trpi.
' Kad se pocjepamo propadnemo svi skupa'
‘Ako Vi Francuzi hoćete da Vam Hrvati budu prijatelji onda je zadnje vrijeme da nešto učinite je će se u zdvojnosti okrenuti i Vašem najljućem neprijatelju’, rekao je Schumanu koji mu je odgovorio da se ne može Francuska osloniti na Jugoslaviju u slučaju rata, jer je to „regnum in se divisus“. Stepinac mu je odgovorio da je to nažalost tako
A kako bi mogli lijepo zajedno živjeti u slozi i ljubavi. Jer kad se pocjepamo propadnemo svi skupa’, zaključio je nadbiskup.
Nakon godinu dana, u listopadu 1935. Stepinca posjećuje Ernest Pezet, tajnik odbora za vanjske poslove francuskog parlamenta. Tada se i njemu, kao i Schumanu, požalio na težak položaj hrvatskog naroda u Jugoslaviji. Ispričao mu jeda „je jedan seljak u Međimurju morao da plati taneta puščana, s kojima su žandari odnosno pogranična straža ubili njegova oca ni kriva ni dužna, osim što je zalutao na granici".
Pokazao mu je i „željezni bič s kakvima žandari mlate seljake u Međimurju’. Tada mu je i rekao da ‘Austrija „nije u sto godina prolila toliko hrvatske krvi koliko su srpski žandari u ovih pet godina”.
Jugoslavija je išla prema raspadu, a Stepinac je sve više bio uvjeren da je zajednički život Hrvata i Srba u okviru Jugoslavije nemoguć.
U Dnevniku piše o susretu Stepinca i Schumana
‘Umro je na klinici u Zagrebu veliki hrvatski naučenjak i ponos hrvatskog klera Msgr Frane Bulić u 88. godini života. Jučer sam ga još vidio na klinici svježeg a danas je već mrtav. Naložil sam da veliko zvono zvoni u katedrali, služio sam Requiem osobno za njega u katedrali 31. VII. Kod mene je bio ujutro Dr. Ante Trumbić, da mi zahvali što sam osobno odlučio obaviti Requiem i poći u Split na sprovod. Dr. Trumbić je plakao. Razumio sam njegovu bol. Volio je i cijenio čelik karakter Don Franu Bulića i zamislio se valjda kod toga u sudbinu i budućnost hrvatskog naroda.
Jedan za drugim pa da u grob, a režim sve više stišće svaki dah hrvatski. Dr. Maček zatvoren, a ostali su u emigracij, šta će biti od nas? Nastojao sam utješiti dr. Trumbića. Ja se ne bojim nimalo rekoh mu za sudbinu hrvatskoga naroda, samo neka se drže svoje crkve. Pitao me Dr. Trumbić jesam li bio kod Mačeka koji se nalazi u bolnici u Zagrebu. Rekoh da sam htio ići ali mi je javljeno da je Maček i ovdje u zatvoru i da ga se ne može posjetiti bez dozvole Ministarstva. Popodne se je došao k meni ispričati šef policije Mihaldžić i pitao da li baš insistiram da pohodim Dr. Mačeka.
Rekao sam mu ne hvala, sad ne trebam! Ja nisam političar već sam htio kao svećenik i biskup posjetiti Mačeka kao čovjeka i onoga koga danas bez sumnje hrvatski narod poštuje kao svog političkog vodju i koji je u tamnici samo zbog nepravde današnjeg režima. Na večer je došao k meni francuski narodni poslanik Robert Schumann član odbora franc. parlamenta za vanjske poslove u pratnji bivšeg atašeja poslanstva Ilije Jukića i urednika „Hrvatske Straže“ Dr. Maria Matulića.
Razgovarao sam sa Schumanom cijeli sat i pol i izložio mu što Hrvate boli:
„Ja nisam političar rekoh mu, ali ću Vam reći ono što svi Hrvati ćute i što Hrvate boli. Pravednosti nema nikakove u Jugoslaviji. Od 140 generala nema ni jednog Hrvata, u konzularnoj i diplomatskoj službi sve Srbi, na svim istaknutijim položajima Srbi pa kako se može govoriti o ravnopravnosti. Nasilja se čine na sve strane. Crkva katolička puno trpi. Ako Vi Francuzi hoćete da Vam Hrvati budu prijatelji onda je zadnje vrijeme da nešto učinite je će se u zdvojnosti okrenuti i Vašem najljućem neprijatelju.“ Prema Vašem izlaganju, reče Schumann, ne može se Francuska osloniti na Jugoslaviju u slučaju rata, jer je to „regnum in se divisus“ – Tako je odvratil. Tako je nažalost. A kako bi mogli lijepo zajedno živjeti u slozi i ljubavi. Jer kad se pocjepamo propadnemo svi skupa. To je eto što Hrvati misle rekoh još jednom.
Daleko od mene svaka politika, ali kad me pitate onda Vam otvoreno kažem što znadem. Schumann mi je pričao da Kralj dolazi na jesen u Pariz radi zajma ali da će biti protiv i tražiti prije da se Jugoslavija uredi federativno.
Dodao mi je kao uvjereni katolik, da je ovome kriva masonerija, koja dirigira iz Pariza i našom zemljom. 1. VIII. dodjoh u Split na sprovod Don Frane Bulića.
Cijeli Split bio je na nogama da mu iskaže zadnju počast. Zaista se rijetko vidjaju ovakvi sprovodi. I Ja sam govorio na sprovodu o Frani Buliću kao karakteru i učenjaku.
Govor su u Zagrebu zaplijenili. Dr. Berkovića, liječnika u Splitu kaznili su ga zbog govora sa 5.000 dinara globe. To je eto sloboda u Jugoslaviji.
